PISjournal –Uprkos globalnoj osudi atentata na Hamasovog lidera Ismaila Haniyeha u Teheranu, neke arapske zemlje koje su trebale stati uz palestinsku naciju zatvorile su oči pred ovim izraelskim zločinom.
Ova tišina pojedinih zemalja je surova realnost koja govori to da su interesi normalizacije sa Tel Avivom važniji za ove arapske zemlje od palestinskog cilja. Palestinska novinska web stranica objavila je da UAE, Bahrein, Maroko i Mauritanija nisu osudili ovaj atentat.
Ove zemlje su posljednjih godina krenule putem normalizacije odnosa sa izraelskim režimom protivno željama javnog mnjenja i nadale se da će kroz prijateljstvo sa okupatorima naći mjesto za sebe u regionu i da će ostvariti svoje teritorijalne i političke ciljeve.
Zanimljivo je da su vladari UAE i Bahreina, koji su bili među prvima koji su uspostavili normalizaciju odnosa u Perzijskom zaljevu, tvrdili da je njihovo odmrzavanje odnosa s Tel Avivom služilo za podršku palestinskoj naciji,a ustvari oni su tu tvrdnu iznijeli kako vi ublažili reakciju regionalne javnosti.
Pored ponovnog otvaranja ambasade izraelskog režima, UAE i Bahrein potpisali su sigurnosne sporazume sa ovim režimom, otvarajući put za jačanje bilateralne saradnje. Ali 7. oktobra Hamas je razbio sve planove normalizacije. Strategija Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina zasnovana na normalizaciji dovedena je u pitanje nakon operacije Oluja Al-Aksa jer su se u isto vrijeme intenzivirali antiizraelski osjećaji u arapskom svijetu, a u praksi ciljevi koje su ove zemlje slijedile iza normalizacije nisu ostvareni.
Prije Hamasove operacije 7. oktobra, Saudijska Arabija je također koračala ka normalizaciji, a postojala je mogućnost potpisivanja sporazuma između dvije strane uz posredovanje SAD-a, a i druge arapske zemlje u regionu su tražile završetak ovog projekta i svoje planove da formiraju regionalni savez sa Izraelom, uglavnom da bi se zaštitile od Osovine otpora koju vodi Iran. Zapravo, sve je bilo spremno da izdajnički arapski vladari ostvare svoju agendu prijateljstva sa okupatorom, ali je rat u Gazi uništio sve njihove planove.
UAE su računali na pomoć Izraela da ojača njihovu geopolitičku poziciju, ali sada kada međunarodna zajednica stoji uz palestinsku naciju zbog izraelskih zločina u Gazi, ne mogu nastaviti putem normalizacije.
Stoga, s projektom normalizacije koji je na klimavim nogama nakon napada Hamasa, arapski izdajnički režimi su ljuti na Osovinu otpora jer zbog njega nisu uspjeli postići ciljeve zbog kojih su bili spremni izdati Palestinu a za svoj neuspjeh su krivili vođe Hamasa. Sada, zbog katastrofalne situacije u Gazi, uslovi u regionu su takvi da se nijedna arapska zemlja ne usudi govoriti o normalizaciji odnosa sa Tel Avivom, a vladari UAE, koji još uvijek nisu odustali od svojih snova, smatraju Hamas razlogom zbog neuspeha njihovih planova.
Nadaju se pobjedi Izraela
Vladari UAE i Bahreina,pošto su im planovi ozbiljno ugroženi,nadaju se da će se okoristiti ratom u Gazi ali smo ukoliko Izrael pobijedi.Njihova očekivanja su da će Izrael u potpunosti okupirati Gazu,uništiti Hamas i sve njegove vojne infrastrukture i na kraju dodijeliti upravu nad Gazom upravo njima.Međutim ni to se ne dešava.
Sada, uprkos mobilizaciji stotina hiljada vojnika i opremljenosti najsavremenijim zapadnim oružjem, izraelska vojska nije postigla ništa osim genocida nad civilnim stanovništvom što je donijelo osudu Izraela širom svijeta.
Poraz izraelskog režima u regionu će sve jednadžbe preokrenuti u korist grupa otpora, a planovi u koje su arapski vladari ulagali bit će narušeni.
Još jedna stvar zbog koje neke arapske zemlje nisu osudile atentat je ta što Hamas ima DNK Muslimanskog bratstva i da se ovo pitanje smatra prijetnjom za UAE i Bahrein.
UAE su 2014. godine označili Muslimansko bratstvo kao terorističku organizaciju i razbili njene ogranke i vođe. Dakle, Hamas je posredno uvršten na listu terorističkih grupa od strane UAE, te stoga, sa stanovišta vladara Abu Dhabija, ne treba osuđivati atentat na čelnike Hamasa jer su oni ustvari teroristi.
Rastući troškovi za Arape
Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, opijeni sporazumom o normalizaciji, koji se naziva i Abrahamski sporazum, željeli su biti na čelu novog sigurnosnog poretka u regiji i time steći posebne političke i ekonomske koristi, ali je rat u Gazi stavio dodatne troškove na pleća ovih zemalja.
Izdajnički vladari tražili su antiiransku regionalnu koaliciju u saradnji s Izraelom kako bi obuzdali produbljivanje iranskog utjecaja u regiji. Ali sada je Islamska Republika stekla još veću popularnost među regionalnim zemljama zbog svoje masovne podrške Gazi i pokretanja kaznene operacije True Promise protiv Izraela sredinom aprila. Zapravo, Iran i Osovina otpora – regionalni blok koji uključuje Iran, Liban, Siriju, Irak i Jemen – zadali su takav udarac Izraelcima da im je narušio sigurnosni imidž u svijetu.Izraelski saveznici su shvatili da Izrael ne može ni sebe zaštiti a kamoli svoje saveznike.
Činjenica da zapadnjaci svakodnevno šalju poruke Iranu kako bi uvjerili grupe otpora da deeskaliraju i da ne preduzimaju akcije protiv izraelskog okupatora znak je iranske prevlasti u zapadnoj Aziji. Stoga neki Arapi, koji su htjeli odsjeći Iranu ruku i njegove moćne ruke u regionu, nakon rata u Gazi, moraju živjeti sa Iranom koji je daleko moćniji nego prije.
Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su posljednjih godina sanjali o vodstvu arapskog svijeta, mislili su da bi uz pomoć Izraela mogli povećati svoju regionalnu težinu ali su na kraju samo postali izdajnici Palestine.
U arogantnom potezu, UAE su operaciju Hamasa u oktobru opisali kao zločin, a čak su i neki izvori objavili da ova zemlja pomaže ovom režimu slanjem borbenih aviona da pomognu u bombardovanju Palestinaca u Gazi.
Također, u saradnji sa Saudijskom Arabijom i Jordanom, UAE su pokrenuli kopneni most koji je dopremao robu iz luka Perzijskog zaljeva izraelskom režimu dok Jemen nastavlja da nameće svoju zabranu na Crvenom moru Tel Avivu u znak solidarnosti sa Gazom.
Arapski izdajnici smatraju da će podržavanjem izraelskih zločina u Gazi i zalaganjem za pobjedu Tel Aviva nad grupama otpora region osigurati njihove sigurnosne interese, ali činjenica je da se izraelski lideri igraju vatrom i eskaliraju tenzije u region i arapski savez sa Izraelcima je igra u kojoj nema pobjednika budući da će arapski vladari i izgubiti legitimitet u javnosti i suočiti se sa udvostručenim sigurnosnim izazovima ako se kriza rasplamsa i rat proširi po cijeloj regiji.
Haniyeha Haniyeha Haniyeha Haniyeha Haniyeha Haniyeha
Ekskluzivno PISjournal
