Osman Softić talibansku vladu
PISjournal – U namjeri da se pozicionira kao još jedan važan igrač u Srednjoj Aziji, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) pojavljuju se kao novi posrednik koji želi pomoći stabilizaciji prilika i priznanju talibanske vlade u Afganistanu.
Emirati nastoje djelovati kao protuteža Kataru, enormno bogatoj arapskoj državi koja se ekonomskom moći, zahvaljujući najvećim zalihama plina u regiji, i mehkom moći i diplomatiji, prvenstveno medijskom silom Al Jazeera, uspjela pozicionirati kao posrednik u rješavanju brojnih pitanja na Bliskom istoku, a posebno oružanih sukoba, poput izraelsko-palestinskog i drugih.
Ovih se dana navršava godina otkako su talibani preuzeli vlast u Kabulu, kada su se Amerikanci, na iznenađenje cijelog svijeta, odlučili naglo povući iz ove zemlje u kojoj su bili angažirani dvije decenije kao invazijska okupaciona sila, koja je u Afganistanu vojno intervenirala u cilju preveniranja terorizma Al-Qaide.
Američka okupacija i kasnije održavanje nenarodnog, elitističkog i prozapadnog režima u Kabulu nije uspjela pacificirati gerilski otpor talibana, koji su se uspijevali suprotstaviti američkoj okupaciji i uzrokovati gubitke okupacionoj sili. Talibani su preuzeli kompletnu kontrolu nad Afganistanom gotovo bez ikakve borbe, što govori i o slabosti tadašnjeg režima i odsustvu motivacije da se brani korumpirani i kompromitirani režim Ashrafa Ghanija, koji je u strahu od odmazde napustio Afganistan i utočište našao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Između Katara i UAE-a postoji ozbiljan spor u pogledu Afganistana. Katar je imao ključnu ulogu u pregovorima između američkih okupacionih snaga i talibana u Dohi, gdje su talibani sve vrijeme rata imali svoju kancelariju za diplomatsku komunikaciju sa svijetom, posebno sa SAD-om.
KATARSKO-AMERIČKA STRATEGIJA
Abu Dhabi nikad nije blagonaklono gledao na talibane i njihovu bliskost s Katarom je tumačio kao navodnu podršku Dohe aktivnostima koje je UAE označio kao terorističke. Očita je ideološka podjela i spor ove dvije zemlje kada je riječ o pitanju političke uloge islama u državi i društvu uopće. Katar je sve vrijeme pokazivao ne samo toleranciju već i podršku prema transnacionalnoj muslimanskoj organizaciji “Muslimanska braća”, dok ih je UAE smatrao terorističkom prijetnjom političkom poretku u toj zemlji.
Podršku talibanima od Katara u Abu Dhabiju su ocjenjivali kao podršku terorizmu. Katar je, nakon rapidnog povlačenja Amerikanaca iz Kabula, iskoristio priliku i kroz svoje decenijske kontakte i mrežu nametnuo se kao ozbiljan politički takmac zauzevši važnu posredničku ulogu, popunivši nastali politički vakuum u Afganistanu. Očigledno je da to Katar nije učinio samostalno i prije je vjerovatno da je to bila sinhronizirana katarsko-američka strategija. Ne treba gubiti iz vida činjenicu da se u Kataru nalazi najveća američka zračna vojna baza na Bliskom istoku, a u Dohi djeluje čitav niz ogranaka američkih think-tankova i visokih akademskih institucija.
Iako Katar često neke odluke donosi na iznenađenje svijeta, jasno je da svoju sigurnost izvodi iz bliskosti s Washingtonom, ali i pragmatičnog diplomatskog pristupa koji ova zemlja ima s Turskom, čija je vojna baza također osnovana u Kataru, i, što je još zanimljivije, s Iranom, najmoćnijom regionalnom silom Zapadne Azije koja je u sukobu sa SAD-om. Sposobnost Katara da balansira tako kompleksne odnose dovoljno govori i o stanovitoj autonomiji u nekim segmentima vanjske politike koji ne iskaču iz prihvatljivih crvenih linija koje je nametnuo Washington kao dominantna ekstrateritorijalna sila na Bliskom istoku.
Katar ne samo da je ponudio direktnu logističku pomoć za evakuaciju ljudi iz Afganistana prihvativši time značajan broj izbjeglica već je uspio ubijediti svoje zapadne partnere da prihvate i dotadašnje gerilce koji su se borili protiv američke okupacije i marionetskog režima u Kabulu, omogućivši im da zauzmu kontrolu i upravljačke pozicije širom Afganistana kako ne bi došlo do kolapsa države i društva, što se, prema nekim opservacijama, i desilo, s obzirom na nezapamćenu humanitarnu katastrofu koju je izazvala neodgovorna i nenajavljena američka evakuacija.
Većina zapadnih ambasada premještena je iz Kabula u Dohu, čime je Katar dodatno uvećao svoju ulogu, značaj i dakako prestiž u budućem planiranju u vezi s Afganistanom. Stoga, kako ističe ugledni britanski analitičar Andreas Krieg, Katar danas slovi kao kapija za ulazak u Afganistan, čiji režim još nije priznala nijedna država u svijetu.
UAE POKUŠAVA OSTVARITI UTJECAJ U KABULU
Zbog enormnog diplomatskog uticaja Katara u regiji i šire, susjedi Katara, Saudijska Arabija i UAE, nametnuli su 2017. godine blokadu Kataru zbog politike koju Doha provodi, a koja je u suprotnosti s ciljevima i interesima većih i snažnijih susjeda, a postojao je i rizik da Katar bude i okupiran. Naravno, to se nije desilo zahvaljujući značaju Katara za druge zemlje, posebno SAD-e, Tursku i Iran, koje su, svaka od njih na svoj način, pomogle da Katar opstane.
Blokada Katara je ipak ukinuta, a među zemljama susjedima koje čine Zaljevsko vijeće za saradnju (GCC) nedavno je došlo do normalizacije odnosa, što je koincidiralo odlaskom s političke scene Donalda Trumpa, čija je bahata politika u arapskom svijetu i dovela do antagonističkih odnosa, budući da je Trump kao predsjednik SAD-a vješto koristio taktiku “zavadi pa vladaj”, ohrabrivši agresivnost regionalnih sila i potaknuvši njihovu nesigurnost i strah. Jedan od razloga za uvođenje blokade Kataru bila je i odluka Dohe da pruži utočište i diplomatsko prisustvo talibanima u Kataru. Tokom 2021. godine Katar je uspio kapitalizirati svoje bliske odnose s talibanima pozicionirajući se kao most između zapadnih zemalja i novog (starog) režima u Kabulu i taj čin nije prošao nezapažen.
Uspjeh Katara u rješavanju pitanja Afganistana potaknuo je i Abu Dhabi da pokuša ostvariti vlastiti uticaj u Kabulu. Britanski ekspert za Bliski istok Andreas Krieg je revolucionarni uspjeh Katara u vezi s Afganistanom nazvao diplomatskim pučem. Naravno, bogate arapske zemlje zaljeva žele imati uticaj na politička dešavanja u Pakistanu i Afganistanu, jer i same ugošćuju veliki broj radnika iz tih zemalja. Abu Dhabi se, pak, nametnuo kao svojevrstan rival Kataru i u ideološkom smislu jer je pružio utočište bivšem predsjedniku Ashrafu Ghaniju. Na taj način UAE imaju šansu uticati na procese u Afganistanu, gdje još postoji politički otpor talibanskom režimu.
Druga linija preko koje Abu Dhabi može ostvariti uticaj u Afganistanu je kultiviranje odnosa s mrežom Haqqani, koja u Afganistanu i Pakistanu ima veliki uticaj. Frakcija Haqqani je značajan ogranak u okviru talibanskog pokreta koja je izvanredno verzirana u sigurnosna i obavještajna pitanja, a čiji su eksponentni danas na važnim pozicijama u Kabulu i širom Afganistana. Haqqani mreža predstavlja svojevrsnu duboku državu ako se, kada je riječ o Afganistanu, uopće može govoriti o državi. Jer ako nema države u općem smislu, kako je moguće onda da postoji duboka država?! Stoga, Haqqani frakciju je bolje posmatrati kao decentralizirani sistem ili mrežu ljudi srodne ideologije ideja i ciljeva koji su često u kontradiktornim odnosima s vlašću.
Nekad su u dosluhu s pakistanskom vojskom, a nekad su njeni ogorčeni protivnici. U tribalnom okruženju, poglavito u planinskim područjima Afganistana i Pakistana institucije države, policija, vojska ili administrativna uprava, nikad nisu bile dobrodošle i nikad se nisu uspjele učvrstiti kao permanentne strukture jer ih lokalna populacija nikad nije prihvatala. Fenomen nacionalne države jeste koncept koji ne samo da je teško razumljiv već je anahron i predstavlja antitezu historijskih socio-ekonomsko-političkih odnosa, posebno među Paštunima (Patan), koji čine ogromnu većinu talibanskog pokreta, s obje strane Durrantove linije, koja dijeli Afganistan od Pakistana, koju je kolonijalna sila Velika Britanija za vrijeme dok je vladala Indijom označila kao granicu između Indije i Afganistana. Kasnije je to postala granica Pakistana i Afganistana, ali nikad nije prihvaćena od Paštuna jer ih je podijelila i razdvojila učinivši ih građanima dvije susjedne zemlje.
SPOSOBNI BORCI FRAKCIJE HAQQANI
Katar kultivira odnose s jednom frakcijom talibana na koju ima uticaj, ali Abu Dhabi također ima uticaj preko njenih drugih frakcija. Veze Abu Dhabija s frakcijom Haqqani datiraju još od osamdesetih godina, kada je ova grupa bila poznata kao žestoki gerilski pokret koji se suprotstavljao sovjetskoj okupaciji Afganistana. Ovu je frakciju osnovao Dželaluddin Haqqani i njeni su borci predstavljali najveću opasnost za američke okupacione trupe jer je riječ o izuzetno dobro obučenoj i izvanredno motiviranoj frakciji talibana koja je vodila beskompromisnu borbu protiv američke okupacije.
Nedavno je Christianne Amanpour, novinarka CNN-a, u Kabulu intervjuirala jednog od vođa talibana Siradžuddina Haqqanija, koji pripada frakciji Haqqani, a koji je zadužen za sigurnost u ime nove vlade kao ministar unutrašnjih poslova. Amanpour se dobro potrudila da iz usta ovog čovjeka iznudi garancije da talibani, a time i Haqqani više ne smatraju Amerikance svojim neprijateljima jer su se Amerikanci povukli i talibani danas žele uspostaviti dobre odnose s Washingtonom na principima diplomatije i međunarodnog prava.
Ovdje se da primijetiti da su talibanski predstavnici ili političko krilo talibana, koje je sve vrijeme boravilo u Kataru, zauzeli umjereniji stav glede odnosa s Amerikom i općenito zapadnim zemljama, dok je krilo koje je vodilo žestoki otpor, a čiji su predvodnici pripadnici frakcije Haqqani ustvari tvrda linija. Stoga, unatoč enormnom uticaju Katara na talibane i njihovo umjerenije političko rukovodstvo, u praksi se pokazalo da su ključne političke pozicije u novoj vladi, koju su prije godinu formirali talibani u Kabulu, pripale radikalnijoj frakciji Haqqani mreže s kojom danas Abu Dhabi ima bliske odnose. Ovdje također primjećujemo svojevrstan paradoks gdje UAE daje azil bivšem prozapadnom predsjedniku Ashrafu Ghaniju, dok istovremeno koketira s njegovim najokorjelijim protivnicima u okviru talibana.
Odnos i uticaj Katara i UAE-a na talibanski pokret je također svojevrsni mikrokozam kroz koji se može razumjeti i odnos zapadnih zemalja prema Afganistanu. Zapadne zemlje očekuju da im talibani pruže važne koncesije, posebno kada je riječ o statusu ljudskih prava, tretiranja političkih oponenata režima, a posebno prava ženske populacije i obrazovanja djevojčica. U nedostatku ispunjenih očekivanja, malo je napora uloženo da se talibanima pomogne odmrzavanjem sredstava budžeta države od preko 9 milijardi dolara koje kontrolira Washington, a koja pripadaju narodu Afganistana.
KO ĆE UPRAVLJATI AERODROMOM U KABULU
Velika humanitarna katastrofa koja prijeti Afganistanu velikim je dijelom uzrokovana odnosom Zapada prema Afganistanu i njegovu novom režimu. Stvarna vlast u Kabulu danas je koncentrirana u rukama frakcije Haqqani, dok umjerenija frakcija talibana koja dolazi iz regije Kandahara, a koja je imala ulogu diplomatije u Kataru, gubi uticaj u Kabulu. Nemogućnost međunarodnih faktora da u Kabulu nametne umjereniju struju jedan je od razloga zbog kojeg se protiv talibana vodi kontinuirani rat drugim sredstvima, čime se humanitarna situacija u Afganistanu još više pogoršava. Ono što dodatno otežava odnose Zapada i Afganistana jeste status aktuelnog ministra unutrašnjih poslova Siradžuddina Haqqanija, koji se nalazi na crnoj listi američkih sigurnosnih agencija kao jedan od vođa terorističkog pokreta bliskog Al-Qaidi.
Kako navodi dobro informirani akademik Krieg u Londonu, frakcija Haqqani već nekoliko decenija koristi UAE kao svoju vanjsku bazu za finansijske operacije, uključujući i navodno pranje novca, ali i za regrutiranje novih boraca. Haqqani u Emiratima imaju snažno uporište među afganskom dijasporom i njenim povjerljivim ljudima preko kojih dolaze do neophodnog novca za finansiranje svojih planova. Ova okolnost omogućila je vođama ove tvrdokorne frakcije talibana da se pozicioniraju kao najefektivnija i najbolja vojna formacija u okviru heterogenog i prilično decentraliziranog talibanskog pokreta. Veze klana Haqqani s Emiratima su snažne i dugotrajne, a pripadnici ovog klana su povezani s Emiratima općenito preko bračnih veza, a u toj zemlji su proveli znatan period. Tokom 2017. godine u afganistanskom gradu Kandaharu, u jednom terorističkom napadu, ubijen je ambasador UAE-a i četvorica njegovih kolega diplomata. Nakon toga su odnosi Abu Dhabija i klana Haqqani znatno zahladnili.
Uprkos ovom nesretnom događaju, zbog prevelike važnosti Afganistana u strateškom pogledu, ali i kao izvora mineralnih i drugih resursa, te kao tranzitne rute, Abu Dhabiju je itekako stalo da ostvari što je moguće veći uticaj u Kabulu, kojim vlada nova talibanska vlast. Sasvim je izvjesno, prema brojnim izvorima dobro verziranim u Afganistan, da je konkurentna pozicija Katara i Turske, s jedne, i UAE-a, s druge strane, kao u ideološkom pogledu suprotstavljenih igrača na afganistanskoj tektonskoj geostrateškoj i geoekonomskoj ploči, dovela i do žestoke borbe za primat glede koja će država ili korporacije upravljati logističkim aspektima aerodroma u Kabulu, glavnom gradu Afganistana.
Uticaj Abu Dhabija se pokazao uspješnijim upravo zbog dugogodišnjih kultiviranih odnosa sa Haqqani frakcijom, kojoj je Abu Dhabi omogućio da u ugovorenom projektu upravlja aspektima sigurnosti kabulskog aerodroma. Konzorcij sa sjedištem u Emiratima pobijedio je na tenderu za upravljanje kabulskim aerodromom, što se može tumačiti kao stanovita pobjeda Abu Dhabija u konkurenciji dva arapska susjeda za uticaj u Afganistanu, navodi britanski ekspert Andreas Krieg. Treba napomenuti da se UAE uspio ozbiljno i efikasno pozicionirati kao najefektivniji centar i karika u lancu konektiviteta između Kine, preko Srednje Azije, Izraela i Grčke, do Evrope. Ovaj svojevrsni rat transportnih i tranzitnih koridora kojim dominira kineski infrastrukturni koridor “Pojas i put” (BRI), a u kojem su se UAE kao ozbiljna trgovinska sila pozicionirali bolje od svih arapskih zemalja u Zaljevu.
Ekonomska saradnja Kine i Emirata je na visokom nivou, a pozicioniranje emiratske kompanije u Afganistanu na ključnom tranzitnom centru svakako je važna karika u ukupnom lancu snabdijevanja, trgovine i transporta od Kine i Srednje Azije prema Evropi i Africi. Stoga, poziciju UAE-a treba posmatrati kao dio ekonomsko-trgovinske strategije ove države. To znači da, unatoč nezadovoljstvu zapadnih država, frakcija i mreža Haqqani u saradnji sa stratezima u Abu Dhabiju ustvari postaje vodeći igrač koji se pozicionira u Afganistanu kao saveznik Kine i Emirata i kao nezaobilazna poveznica na potencijalno najvećem trgovinskom koridoru na svijetu u budućnosti koja, makar samo u ekonomskom pogledu, sve više ide u korist Azije.
