PISjournal – Roba Naeem al-Jamal, rođena je u Tunisu 20. juna 1991. godine. Ističe da su njeni roditelji Palestinci, kao i da su svi njeni preci bili Palestinci. život žena
Kada je ljudi pitaju o njenom porijeklu ili palestinskom gradu iz kojeg je porijeklom, budući da je izbjeglica, odgovarala bi da je iz svih dijelova okupirane države Palestine i da predstavlja sve gradove u njoj.
Međutim, ističe da će uvijek govoriti o svom pravu na povratak kao palestinska izbjeglica, tako da je njen otac iz Yibne, palestinsko selo koje je okupirano 1948. godine, a majka je iz Jerusalima. Završila je magistarske studije 2019. godine iz diplomatije i kaže da joj je čast da se fokusira na život palestinskih žena pod okupacijom jer i sama predstavlja svoje master istraživanje o “provođenju rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (žene, mir i sigurnost) u državi Palestina”.
Izjavila je da radi u Ministarstvu vanjskih poslova i iseljenika države Palestine od 2015. godine, a da je sada na svom prvom diplomatskom mjestu u Ambasadi države Palestine u Bosni i Hercegovini u Sarajevu. U nastavku slijedi tekst intervjua.
1. Kakvo je vaše iskustvo kao Palestinke koja je aktivno uključena u diplomatske odnose?
Diplomatija je izuzetno neobičan svijet, veoma poseban, osetljiv i uglavnom je veoma efikasan. Tanka je linija između diplomata i političara; ponekad kažu da diplomate samo provode vanjsku politiku i politiku svojih zemalja, drugi vjeruju da diplomate pomažu u kreiranju i vođenju vanjske politike svojih vlada… imamo mnogo definicija diplomatije, ali ja znam da je Jaser Arafat jednom rekao: “Diplomatija je umjetnost sticanja prijatelja”.
U svojim ranim godinama na diplomatskom polju, mnogo sam puta bila šokirana kada sam čula stanovišta nekih diplomata ili drugih kada su razgovarali o palestinsko-izraelskom sukobu. Uprkos tome što imaju pristup TV-u ili društvenim medijima i mogu saznati o situaciji na terenu u Palestini, oni su odlučili pobjeći od podrške čovječanstvu i ljudskim pravima.
Vremenom sam naučila da, kao diplomata, morate imati otvoren um, prihvatiti sve razlike i sva mišljenja. Uloga palestinskog diplomate znači biti voljan na ono što sam spomenula gore i sve vrijeme predstavljati svoj „puni“ identitet. Kao palestinski diplomata, čuvam svoju historiju, patnje svog naroda, izazove sa kojima se svakodnevno suočavaju, njihove snove i potrebe.
Nosim sa sobom i svoju svijest o svim mojim precima, sve priče koje sam čula dok sam bila djevojčica, a ne priču o Pepeljugi, osjećaje majki koje su izgubile djecu, svoju maštu o životu naših političkih zatvorenika i zatočenika i kako pokušavaju da podnesu tamu izraelskih zatvora i da uče i obrazuju se u zatvorima, neki od njih su umrli u zatvorima, drugi su dobili slobodu nakon što su proveli 40 godina kao Kareem Younis, koji je bio u zatvoru čak i prije mog rođenja.
2. Da li ste se tokom školovanja i diplomatske karijere susreli sa bilo kakvim oblicima pozitivne ili negativne diskriminacije?
Jedina diskriminacija s kojom sam se suočila u životu jeste izraelska diskriminacija prema meni kao stanovniku Palestine.
3. Kako biste definisali položaj prosječne žene koja živi u Palestini?
Prema statistici za 2020. godinu i izvještaju Palestinskog centralnog biroa za statistiku (PCBS), stopa učešća na različitim nivoima obrazovanja (osnovna škola, srednje, više srednje škole) je bila u korist žena.
Ogroman broj žena u Palestini također ima tendenciju da završi svoje master i doktorske studije. Iako su palestinske žene masovno poboljšale nivo obrazovanja, one još uvijek ne pokrivaju potreban procenat na visokim pozicijama u vladi u donošenju odluka. U trenutnoj palestinskoj vladi imamo samo 3 ministrice, također imamo oko 10 žena ambasadora u našim ambasadama širom svijeta, ogroman broj žena diplomata koje su na funkciji zamjenika u konzularnim odjeljenjima u ambasadama, također imamo i žene ambasadorice u ministarstvu vanjskih poslova, a zamjenik ministra je također žena.
Žene u Palestini još uvijek pokrivaju ključnu ulogu u izgradnji i odbrani Palestine. Bez obzira da li rade ili ne, njihova uloga je bitna.
4. Po Vašem mišljenju, zašto je politička uključenost žena u Palestini niska?
Ne mislim da je uključenost žena u politici niska, ali je niža nego što bi trebalo da bude. Radimo na mnogim planovima koji imaju za cilj da osnažimo žene da povećaju svoju ulogu, posebno na političkom polju. Mnogo se zalažem za sve uloge žene u Palestini, da sve rade i da budu majke, učiteljice, doktorice, diplomate, političarke… Ne radi se o brojkama, statistici, već o efektivnosti i o tome da znamo svoja prava.
5. Da li ste imali iskustva sa palestinskim Ministarstvom za ženska pitanja ili bilo kojom organizacijom koja se bavi položajem žena u Palestini?
Imamo u ministarstvu dosije koji pokriva samo ženska pitanja kao i ministarstvo za ženska pitanja, te ogroman broj nevladinih organizacija specijalizovanih za ženska pitanja.
Svi oni zajedno rade kako bi doprli do svih žena u Palestini, bilo zbog obrazovnih pitanja ili osnaživanja, te kako bi postavili planove za provedbu nekih UN-ovih rezolucija kao što je CEDAW ili 1325 ili bilo koji drugi međunarodni plan za dovođenje žena i njihovih prava u bolju situaciju i položaj.
6. Kako je živjeti pod svakodnevnom okupacijom kao žena u Palestini?
Prema studijama UN-a, koje su posebno povezane sa Rezolucijom 1325 SB UN-a, žene (djevojke i žene) su najugroženija kategorija svakog društva ili nacije koja se suočava sa sukobima, oružanim sukobima i ratovima.
Kada govorim o svakodnevnom životu žena u Palestini pod okupacijom, ne znam sa kojim primjerom ili činjenicom da počnem, a ne znam ni sa kojim od njih da završim… Imamo mnogo žena koje su uhapšene i odvedene iz svojih domova, neke pate od namjernog medicinskog nemara, prekršaja, neke od njih su maloljetne po međunarodnim zakonima, neke su i ubijene u svojoj kući kao moja tetka. Čak i poznata lica poput Shireen Abu Akleh. Možemo govoriti i o ženama u Jerusalimu i oko džamije Al-Aksa jer smo vidjeli da su ih izraelski vojnici i doseljenici tukli, maltretirali, uhapsili stotine njih, a mnoge od njih su napadnute i nasilno su im skinuti hidžabi sa glave… spriječene su čak i da uđu u džamiju Al-Aksa.
7. Kako komentirate status žena u visokom obrazovanju u Palestini u odnosu na muškarce?
Postoje mnoge statistike o pitanju obrazovanja i visokog obrazovanja… ali dozvolite mi da rasvijetlim korijene na kojima Palestinci, a posebno žene, insistiraju da budu obrazovaniji. Na ovaj ili onaj način, to je jedan sjajan primjer našeg identiteta; pokrivali smo visoke nivoe obrazovanja u arapskom svijetu prije 1948. godine. To je također jedan od načina otpora i odbrane naše pokradene i okupirane zemlje. Mi u Palestini vjerujemo da svako ima ulogu da naša domovina jednog dana bude oslobođena i ako Bog da to će biti uskoro. život žena
Ekskluzivno PISjournal
