Sanadin Voloder Osmansko jezero
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Crveno more od starog Egipta preko antičke Grčke i Rima igra značajnu ulogu u geopolitici. Taj prostor je bio cilj mnogih osvajača od Aleksandra Makedonskog preko Napoleona do neokolonijalnih sila.
Ono je bilo dugo unutrašnje muslimansko more, odnosno Osmansko jezero do epohe geografskih otkrića i europskog kolonijalizma.
Crveno more postaje ključni kanal za svjetsku trgovinu od 1869. godine kada je Sueski kanal počeo s radom. Njegov značaj je porastao na početku 20. stoljeća kada su otkrivene velike rezerve nafte u Jugozapadnoj Aziji. Instaliranjem cionističkog režima na tlu historijske Palestine dodatno se komplikuje geopolitička arhitektura regije jer Izrael dobiva luku Elijat nasuprot jordanske Akabe. Izraelsko-arapski ratovi otežavali su plovidbu Suecom i na nekoliko godina je zaustavili.
Ekonomsko jačanje istočne Azije, Japana, Kine i “azijskih tigrova” u drugoj polovini 20. stoljeća dodatno je pojačalo trgovinski koridor kroz Crveno more.
U savremenoj geopolitičkoj arhitekturi Crveno more postaje sve veći interes za regionalne i globalne sile koje da bi zadovoljile svoje interese podgrijavaju trenutne i zamrznute sukobe u državama koje gravitiraju Crvenom moru.
Više od 10 posto globalne trgovine prolazi kroz Crveno more, kao jedan od 10 najvažnijih strateških plovnih puteva na svijetu.
Regija koja se sastoji od priobalnih država Crvenog mora duž sjeveroistočne obale Afrike i Arapskog poluotoka spremna je za ogroman rast. Predviđa se da će stanovništvo porasti sa oko 620 miliona na skoro 1,3 milijarde do ranih 2050-ih, uz istovremeni rast BDP-a u istom periodu sa 1,8 biliona na 6,1 bilion dolara. Ali danas je afrička obala uglavnom nerazvijena, ograničena nedostatkom infrastrukture i velikim dubokovodnim komercijalnim lukama. Kako potencijal regiona postaje očigledan, politički, ekonomski i vojni interesi za područje Crvenog mora su u porastu – kao i oružani sukobi i politička nestabilnost.
Napetosti na obje obale
Pored cionističke agresije na Gazu temperaturu oko Crvenog mora podiže građanski rat u Sudanu, stalne napetosti između Etiopije i Eritreje, “dogovor” između Etiopije i Somalilanda na štetu Mogadiša, dugogodišnji građanski rat u Jemenu i Somaliji kao i piratske aktivnosti. Turska i Katar daju podršku građanskim ratom iscrpljenoj Somaliji, dok Emirati šire savez s Etiopijom i Somalilendom.
Dodatno opterećene regije dolazi od diktatorskog režima u Egiptu koji uz Etiopiju imaju najveću populaciju. Egipat je za sad najveća žrtva smanjenja plovidbe Crvenim morem što se može razumjeti i kao osveta Husa za učešće Egipta u vojnoj alijansi protiv Jemena te za poltronski stav prema Izraelu i Americi u kontekstu agresije na Gazu.
Jemenski Husi su zbog brutalne cionističke agresije na Gazu gotovo zaustavili plovidbu Crvenim morem što je nagnalo Ameriku da formira savez koji će povratiti sigurnost u ovom trgovinskom koridoru. Međutim, početni entuzijazam neoimperijalne politike brzo je splasnuo jer iz regije samo se Bahrein pridružio savezu, a i brojne zapadno europske države brzo su otkazale podršku američko-britansko-izraelskom savezu.
Uzdržanost Saudijske Arabije pokazuje njenu promjenu odnosa prema susjedima što je kontinuitet zatopljavanja odnosa sa Iranom. To je strateški preokret u odnosu na raniju blokadu Katara i rat u Jemenu kojeg je Rijad vodio zajedno sa Abu Dabijem.
Crveno more ima rastuću ulogu kritične karike u kineskoj inicijativi Pojas i put (BRI) u srcu geopolitičkog nadmetanja na istočnoj hemisferi tokom protekle decenije.
Kao takav, od Džibutija preko Crvenog mora do Mediterana, postoji ekspanzija ulaganja u BRI infrastrukturu uz kinesko vojno prisustvo, a druge sile su također proaktivne.
Primjer vojnog jačanja u Crvenom moru je nedavno veliko proširenje pomorske baze Berenice u Egiptu, otvorene 2021. godine. Dalje prema jugu, luke u Sudanu su se također razvile u kontekstu geopolitike regiona, posebno kineske rehabilitacije i proširenja Kontejnerskog terminala u Port Sudanu.
U gradu su također aktivni Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koji traže ulogu u središnjem dijelu Crvenog mora kroz uključenje u logistiku Port Sudana. Uz kontrolu Emirata nad jemenskim otocima Bab al-Mandeb na jugu i 49% udjela u infrastrukturnom projektu Sueskog zaljeva i kanala na sjeveru, ovo jača poziciju UAE u vezi s pomorstvom oko Crvenog mora.
Sudan je također potpisao 99-godišnji sporazum s Turskom 2018. za rehabilitaciju luke Suakin na Crvenom moru i izgradnju pristaništa za podršku civilnim i vojnim plovilima, dajući Ankari regionalno uporište.
Još južnije, eritrejske luke također privlače regionalni i globalni interes. UAE imaju bazu u Eritreji. Takođe, Moskva, koja nije igrač u ovoj oblasti otkako su njene snage napustile Egipat 1970-ih, objavila je 2018. da uspostavlja eritrejski logistički centar.
Rusija je takođe pokazala interesovanje za Port Sudan predloživši 25-godišnji sporazum sa Kartumom 2020. godine za izgradnju objekta za ruske ratne brodove. Međutim, UAE i SAD su izvršile pritisak na Kartum da odstupi od pristupa Moskve Port Sudanu, a Sudan je 2021. suspendovao pakt.
Utjecaj rata u Gazi na sigurnost Crvenog mora
Sukobi vojnih i komercijalnih brodova u Crvenom moru su se povećali od početka agresije na Gazu u oktobru. To je uključivalo Huse u Jemenu koji napadaju trgovačke brodove povezane s Izraelom. Sukob u Gazi prelio se u Crveno more, a kao rezultat toga SAD su postavile pomorsku operativnu grupu u regiji.
Sudanski rat i napadi na južni Izrael ugrožavaju strateške ciljeve Saudijske Arabije duž njene zapadne obale. Vođeno svojom ambicijom da diverzificira svoju ekonomiju, kraljevstvo je ojačalo sigurnosne odnose u toj oblasti, unapređujući saudijsku flotu u Crvenom moru, ali su odbili biti instrument američke politike protiv Jemena.
Stabilnost u regionu Crvenog mora je ključna za mnoge saudijske razvojne planove. Za tradicionalnu naftnu ekonomiju, terminal naftovoda Yanbu na Crvenom moru je također kritičan za Saudijce kao alternativa izvozu nafte kroz Hormuški moreuz.
Zadnji godina djeluje više od deset pomorskih baza kojima upravlja najmanje 11 zemalja u području Crvenog mora, a nekoliko drugih mornarica, uključujući i rusku.
Džibuti je postao ključno čvorište za strano vojno prisustvo, u kojem se nalaze pomorske baze Sjedinjenih Država, Francuske, Italije, Japana i Kine.
Sjedinjene Države održavaju svoj Camp Lemonnier u Džibutiju kao važnu vezu sa svojim pomorskim i zračnim prisustvom u Zaljevu, otoku Diego Garcia i dalje u Indijskom okeanu i na istok.
Alternative za Crveno more
Koliko je bitan ovaj pomorsko-trgovački koridor pokazuju i do sad najavljene tri alternative čijom realizacijom bi se otvorili kopneni koridori i smanjio značaj Crvenog mora.
Prva ideja je koridor Indija-Bliski istok-Europa (IMEC) predstavljena u septembru prošle godine a pokrenuli su je Amerika, Indija, EU i Izrael. Njenom realizacijom bi se napravio koridor od Saudijske obale u Perzijskom zalivu do mediteranske obale Izraela. Gaza se često dovodila u vezu sa ovim projektom na različite načine.
Međutim, ovaj proces je zaustavljen zbog trenutnog rata Izraela u Gazi, a gnjev u arapskom svijetu sprečava Saudijsku Arabiju i UAE da uđu u takav projekat.
Druga ideja koju vlasti Saudijske Arabije razmataju jest povezivanje koridorom njene dvije obale čime bi Džeda dobila na značaju, a uloga Crvenog mora prepolovila jer bi se zaobišao Jemen i Somalija.
Treća ideja je najsvježija i nju zagovara Turska. Turska i Irak potpisali su više od 20 sporazuma tokom prve posjete predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana susjednoj zemlji nakon više od jedne decenije. Osmansko jezero Osmansko jezero Osmansko jezero
U izjavama nakon posjete, pažnja je usmjerena na ambiciozni projekat razvojnog puta, autoputa i željezničkog koridora koji se proteže 1.200 kilometara (745 milja) od grada Basre u Perzijskom zaljevu do turske luke Mersin.
Nazvan ‘Novi put svile’, ovaj projekat vrijedan 17 milijardi dolara spreman je da bude konkurent i kineskoj inicijativi Pojas i put i ekonomskom koridoru Indija-Bliski istok-Europa – od kojih nijedan ne prolazi kroz Irak.
Tokom Erdoganove posjete, Irak, Turska, Katar i UAE potpisali su kvadrilateralni memorandum o razumijevanju za saradnju na projektu Razvojnog puta. To bi djelom umanjilo značaj Crvenog mora. Međutim, nestabilne okolnosti u Iraku će usporiti realizaciju ovog projekta.
U međuvremenu, međutim, region, uključujući Crveno more, ostaje žarište geopolitičkog nadmetanja.
Ekskluzivno PISjournal
