PISjournal – Uoči treće godine rata u Gazi, SAD i Izrael i dalje govore o velikim snovima uprkos porazima u borbi protiv grupa otpora.
Američki predsjednik Donald Trump u nedjelju je još jednom izjavio da će se u regiji dogoditi „nešto posebno“, dodajući da „imamo stvarnu šansu da postignemo nešto veliko na Bliskom istoku“.
Iako Trump nije otkrio detalje svog iznenađenja za regiju, budući da su Palestina, a posebno rat u Gazi, glavni globalni fokus, mnogi posmatrači smatraju da se novi Trumpov plan fokusira na Gazu.
Ova nova verzija, čije su potencijalne detalje nedavno predstavili neki zapadni zvaničnici i mediji, povezana je s privremenim prekidom rata u Gazi, potiskivanjem Hamasa s političke arene, pa čak i imenovanjem zapadne figure za privremenu upravu Gaze.
U istom okviru, neki izvještaji su ukazali na potencijalnu ulogu Tonyja Blaira, bivšeg britanskog premijera, kao „privremenog vladara“ Gaze – plan koji ima za cilj obnovu pojasa i upravljanje njegovom tranzicijom, čime se otvara put novim scenarijima izraelskog režima i SAD-a.
Uzastopni udarci Al Qassama Izraelu
Uprkos činjenici da Trump i Netanyahu, predstavljanjem novih inicijativa, pokušavaju ostvariti uspjehe protiv palestinskog otpora, dešavanja na terenu posljednjih sedmica otkrila su druge realnosti.
U međuvremenu, dok je Trump s grandioznom retorikom govorio o novom planu za budućnost Palestine, Brigade Al-Qassam, vojno krilo Hamasa, otkrile su niz svojih operacija protiv izraelskih okupacijskih vojnika izvedenih tokom proteklih sedmica.
Prema saopštenju Al-Qassama, kao odgovor na zločine izraelske vojske u nedjelju, u gradu Gazi izvedene su tri operacije. U prvoj operaciji, borci Hamasa gađali su izraelske vojnike koji su se sklonili u kuću koristeći protivpješačku raketu, što je rezultiralo brojnim žrtvama. U drugoj operaciji, gađali su izraelski oklopni transporter u naselju Tel al-Hawa na jugu grada Gaze tandemskom raketom. U trećoj operaciji, snajperist Al-Qassama ubio je vojnika u području Al-Tuffah u istočnom dijelu grada Gaze.
Iznenađenja Al-Qassama nisu bila ograničena samo na ovo. Brigade su također objavile video u kojem prikazuju dio svojih uspjeha u proteklom mjesecu. Ove operacije, izvedene u augustu, smatraju se najvećim udarcem okupacijskim snagama u protekle dvije godine.
Ono što naglašava dodatnu važnost i daje na značenju nedjeljnim operacijama i objavljivanju videa nedavnih uspjeha jeste njihov tajming s Trumpovim izjavama. Kroz ovaj psihološki rat, palestinski otpor je podsjetio Trumpa i Netanyahua da inicijativa i bojno polje još nisu izgubljeni od strane frakcija otpora, i kako se kaže, „ne broj svoje piliće prije nego što se izlegu“. Poruka ovih operacija bila je jasna: svaki plan za Gazu koji ne uključuje prisustvo i ulogu otpora bit će u osnovi nevažeći.
Hamas je živ i moćan
Tokom protekle dvije godine, Netanyahu i njegovi saveznici tvrdili su da su atentatima na vođe Hamasa i terenske komandante, kao i uništavanjem infrastrukture Gaze i ovog pokreta, doveli Hamas na rub uništenja. Međutim, stvarnost na terenu dokazala je suprotno. Hamas ne samo da nije eliminisan, već je nastavio snažno održavati svoje postojanje terenskim operacijama i ispaljivanjem raketa na okupirane teritorije. Nastavak redovnih operacija frakcija otpora pokazuje da je njegova infrastruktura, uprkos snažnom vojnom pritisku okupacionog neprijatelja, ostala netaknuta i da je zadržala sposobnost planiranja i izvršavanja složenih operacija.
Ova realnost je čak naglašena i na međunarodnom nivou. Na primjer, Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, nedavno je u neviđenim izjavama upućenim Trumpu i Netanyahuu naglasio da, iako je Izrael uspio ubiti neke visoke lidere Hamasa i to se smatra velikim dostignućem, Hamas i dalje ima onoliko spremnih boraca koliko je imao prvog dana.
Takve izjave lidera jedne zapadne zemlje pokazuju da čak ni najbliži saveznici Tel Aviva ne vjeruju da je projekat uništenja Hamasa izvodljiv. U stvarnosti, napor da se eliminiše Hamas ne samo da je bio neuspješan, već je doveo i do jačanja diskursa otpora u regiji.
Izraelski mediji, suprotno zvaničnim tvrdnjama Tel Aviva, također su priznali da se broj Hamasovih snaga ne samo nije smanjio, već se čak i povećao u odnosu na početak rata. Neki izvještaji govore o desetinama hiljada boraca unutar vojne strukture ovog pokreta koji su potpuno spremni za nastavak rata. Ovo povećanje snaga pokazuje Hamasovu sposobnost regrutacije i organiziranja novih pojedinaca čak i pod opsadom i ratnim uslovima.
S druge strane, rat koji je oslabio ovaj pokret otpora pružio je priliku za njegov podsticaj. Upravo ta tačka čini nedavne operacije Al-Qassam u gradu Gazi značajnim, budući da su pokrenute direktno kao odgovor na američke i izraelske napore da izoluju Hamas sa vojne i političke scene.
Prošla iskustva sa sličnim planovima, poput „sporazuma stoljeća“, pokazala su da bez razmatranja realnosti na terenu i volje palestinskog naroda, nijedna vanjska inicijativa neće moći promijeniti jednačine. Ono što se danas događa u Gazi svjedoči upravo o toj činjenici.
Iako zapadni i izraelski lideri govore o novim scenarijima za pregovaračkim stolovima ili međunarodnim podijumima, otpor akcijama na terenu poremeti njihove proračune.
Stoga su nedavne operacije Al-Qassama, s jedne strane, poruka Trumpu i Netanyahuu da se sudbina Gaze ne odlučuje u Washingtonu i Tel Avivu, a s druge strane, poruka palestinskom narodu da je otpor još uvijek živ i sposoban.
U međuvremenu, Washington i Tel Aviv se pripremaju za Gazu bez Hamasa i oslobađanje svih izraelskih zatvorenika, dok nakon dvije godine, i uprkos posjedovanju napredne opreme, do sada nisu uspjeli dobiti nikakve informacije o mjestima gdje se zatvorenici skrivaju. Ovo pitanje pokazuje da Hamas ima prednost i u obavještajnoj areni.
Stoga ova situacija postavlja fundamentalno pitanje za zapadne lidere: Ako Hamas i druge grupe otpora ne budu eliminisane i njihovo uklanjanje bude nemoguće, koja je alternativa za rješavanje krize u Gazi?
Historijska iskustva su pokazala da kad god je narodni pokret potisnut vanjskim pritiskom, on se na kraju, prije ili kasnije, vraća s još većom snagom. U slučaju Palestine, duboki historijski i društveni korijeni otpora eliminirali su svaku mogućnost njegovog potpunog iskorjenjivanja. Stoga, jednostrani planovi poput onog koji Trump naziva „neviđenim događajem“ u praksi nisu ništa više od političke fantazije.
Hamasov kovčeg za „Rivijeru Bliskog istoka“
Ranije je Trump nastojao protjerati Palestince s njihove zemlje i zauzeti Pojas Gaze kako bi, u svom snu, mogao pretvoriti obalnu enklavu u „Rivijeru Bliskog istoka“, ali čini se da je sada odustao od ovog plana i čak pristao da Palestinci ostanu. Ova promjena je proizvod realnosti na terenu Gaze, gdje snažan pritisak da se slomi palestinski otpor i njihova volja za oslobođenjem do sada nije stigao nigdje.
Operacije Al-Qassama u Gazi također se moraju procijeniti u istom okviru. Ove operacije nisu samo nanijele ozbiljan vojni udarac izraelskoj vojsci, već su i prenijele važnu političku poruku da otpor i dalje drži inicijativu na terenu i može promijeniti jednačine u najkritičnijim trenucima. Hamas nastoji dokazati da i dalje posjeduje moć odvraćanja i da će svaki politički dogovor bez njegovog prisustva i uloge biti uzaludan.
Sveukupno, može se reći da su Trumpove izjave o neviđenom događaju u Zapadnoj Aziji duboko nepovezane sa stvarnošću na terenu u Gazi. Iako se svojim blještavim planovima pokušava pozicionirati u središte pažnje javnosti, događaji na terenu pokazuju da otpor ostaje odlučujući faktor.
S druge strane, Tel Aviv nije uspio prevagnuti uprkos svim ovim napadima i atentatima, a što je još gore, stvorio je nove izazove. Dakle, budućnost Gaze će pisati Bijela kuća ili Tel Aviv, ali slobodnom voljom palestinskog naroda.
Ekskluzivno PISjournal
