PISjournal – Izraelske nezgode proširile su se i na gradske centre nekadašnjih pristalica deeskalacije. Kontinuirano kršenje međunarodnog prava, od napada na iranske objekte pod krinkom „preventivnih“ udara do napada na katarske diplomatske kancelarije, često podržavane od strane Ujaka Sema, ostavilo je Izrael izolovanijim dok teži iskorjenjivanju Gaze.
S promjenama u globalnom poretku i promjenjivim interesima, Saudijska Arabija (KSA) se sada pridružila Pakistanu u odbrambenom paktu nakon što je izgubila vjeru u diplomatiju zapadnog stila.
Ironija leži u upornom nepoštivanju međunarodnih zakona i presuda, što je pogoršano stalnim vetom na rezolucije o prekidu vatre. Kao odgovor, Zaljev sada pokušava stvoriti saveze koji podsjećaju na blokove moći iz Prvog svjetskog rata. Praktičan sporazum između Saudijske Arabije i Pakistana: Pakistan posjeduje značajno snažne vojne kapacitete, ističe se u svom nuklearnom programu i nedavnim performansama protiv zapadne vojne opreme korištene i 2019. i 2025. godine protiv Indije.
Ono što Pakistanu nedostaje je ekonomska stabilnost; rješenje je novac od nafte. Iako su otkriveni ograničeni detalji u vezi sa zajedničkim sporazumom, poznato je da je glavni cilj stvaranje kišobrana za odvraćanje izraelskih napada na obje zemlje. Vremenski raspored ovog pakta jasno ukazuje na to da zemlje GCC-a gube povjerenje u SAD-e koje ih štite od ničim izazvanih izraelskih napada. To, također, odražava rastuću zabrinutost zbog „izraelske“ nepromišljene ratobornosti, koja gazi međunarodno pravo, nacionalni suverenitet i globalne institucije.
Zato je ovaj pakt korak ka realizmu, jer je nedavno nekontrolisano ponašanje Izraela svelo UN na ništa više od glorifikovanog debatnog kluba, ostavljajući Bliski istok da se sam snalazi.
Važan faktor koji ovdje treba uzeti u obzir je da je 80–85% pakistanskog vojnog arsenala pretežno kineskog porijekla. Tokom nedavnog vojnog sukoba između Pakistana i Indije, Pakistan je uspio neutralizirati indijske sisteme protivvazdušne odbrane S-400 i oboriti šest indijskih aviona, uglavnom zahvaljujući kineskoj opremi i satelitskim vezama. Što postavlja pitanje: kakvu će ulogu Kina igrati u ovom odbrambenom paktu?
Javna je tajna da se Rijad polahko približava Pekingu kada je u pitanju vojna saradnja, posebno u oblasti bespilotnih letjelica i sistema protivvazdušne odbrane. Pakistan je vrlo blizak i strateški saveznik Kine. Ako ovaj pakt proučimo u svjetlu kineske podrške, on ne ostaje samo puki diplomatski trik za odvraćanje Izraela, kako neki analitičari širom svijeta sugeriraju. Ovaj pakt postaje prilično moćan; s jedne strane, imamo saudijsku kasicu prasicu za finansiranje nabavke modernog naoružanja.
S druge strane, imamo prekaljenu, borbeno orijentisanu, dobro obučenu i profesionalnu pakistansku vojsku opremljenu nuklearnim oružjem; toliko da je general-pukovnik PR Shankar, penzionisani general sa tri zvjezdice indijske vojske, rekao da bi „radije ratovao protiv Kineza“ i da je pakistanska vojska posebno vješta u rukovanju kineskom opremom, napominjući da su „dobri u borbi“.
Još jedan faktor koji zahtijeva pažnju je rastuća potraga za saveznicima u teškim vremenima. Postoje glasine da bi Turska mogla formalno postići sporazum s Katarom sličan saudijsko-pakistanskom odbrambenom paktu. Egipat je također pod pritiskom i razmatra svoje mogućnosti. S jedne strane, ostaje ovisan o pomoći SAD-a; s druge strane, garancije zaštite Washingtona su se urušile nakon „izraelskog“ napada na Katar.
UAE i Bahrein, uprkos tome što su potpisnici sporazuma o normalizaciji s Izraelom, ne osjećaju se sigurno. Rusija je prisutna u Siriji od 1971. godine i ima pomorsku, kao i zračnu bazu. Već znamo da će Kina imati ulogu u saudijsko-pakistanskom odbrambenom paktu. U slučaju Izraela, Sjedinjene Američke Države pružaju diplomatsku podršku i pokriće za svaki njegov prljavi potez.
Ova mreža saveza na Bliskom istoku, u kojoj učestvuju sve glavne svjetske sile, podsjeća na déjà vu promjenjivih saveza koji su postavili temelje za Prvi svjetski rat.Baš kao i početkom 1900-ih, savezi su bili prvi prepoznatljivi aspekt koji je ukazivao na kuhanje globalne katastrofe. Okršaji i bitke / ratovi u raznim regijama, poput bosanske i marokanske krize (1908. i 1905. godine), zajedno s balkanskim ratovima, slični su današnjem genocidu u Gazi, napadima na Iran i Katar, armenskom obračunu, pakistansko-indijskom debaklu, te Tajlandu i Vijetnamu.
Ovo je demonstracija odvajanja od trenutnog poretka stvari, kretanja prema anarhiji, tj. svjetskom ratu. Izraelsko sve okrutnije ponašanje, napadanje bez provokacije, bez međunarodnih posljedica, podsjeća na diplomatsku aroganciju koju je pokazala predratna Austro-Ugarska. Kao što je austrougarski ultimatum Srbiji izazvao lančanu reakciju savezničkih obaveza, izraelska agresija protiv regionalnih aktera bit će spremna da izazove preklapajuće odbrambene obaveze koje bi se spiralno proširile izvan regionalne kontrole.
Sve se ovo moglo izbjeći.
Decenijama se prema Izraelu postupalo kao prema razmaženom djetetu čiji su ispadi bijesa bili tolerisani umjesto da budu obuzdani bičevanjem, branjeni američkim vetom i zaštićeni zakonom. Neke evropske zemlje su, zbog nedavnih izraelskih aktivnosti, počele da izbjegavaju izraelske ilegalne aktivnosti uvođenjem sankcija. Kina i Rusija se također bore da posreduju u mirovnim sporazumima. Mladi u SAD-u također organizuju proteste kako bi ograničili američko finansiranje i vojnu podršku Izraelu.
Sve su ovo koraci u pravom smjeru, ali neki tvrde da ovaj rastući pritisak na Izrael provocira Benjamina Netanyahua i tjera ga da preduzme drastične mjere kako bi regiju uvukao u haos, kao sredstvo za vršenje „kontrole“. Unutar Izraela vlada potiskuje opozicione stranke, dok izvana nastoji održati susjedne zemlje fragmentiranim. To Izraelu omogućava da koristi ove fragmentirane teritorije kao koridore za svoje napade i tampon zone.
Zaključno, saudijsko-pakistanski odbrambeni pakt, iako realističan pristup suprotstavljanju izraelskoj agresiji i neuspjehu zapadnih liberalnih politika, definitivno je snažno rješenje ako se posmatra izolovano. U široj slici, može se posmatrati kao zupčanik koji bi mogao pokrenuti Treći svjetski rat, posebno uz kontinuiranu izraelsku agresiju i formiranje saveza između zemalja Perzijskog zaljeva i drugih vanjskih partnera. Sve ovo jezivo podsjeća na stanje Evrope prije Prvog svjetskog rata.
Najozbiljnija pomisao je da svi uključeni mogu vidjeti historijske paralele, ali niko ne zaustavlja prijetnju poznatu kao Izrael koja vuče svijet prema katastrofi.
