PISjournal – Deset mjeseci nakon pada predsjednika Bashara al-Assada i preuzimanja vlasti od strane naoružanih milicija, Sirija održava svoje prve parlamentarne izbore koje novi vladari Damaska koriste kako bi stekli legitimitet.
U nedjelju se 1587 kandidata borilo za 140 mjesta u nacionalnom parlamentu. Ova mjesta su raspoređena u 60 izbornih jedinica u raznim provincijama osim Suwayde, Raqqe i Hasake.
U daljnjem učvršćivanju vlasti, samoproglašeni „privremeni predsjednik“, Ahmad al-Shara (poznat i pod ratnim nadimkom Abu Muhammad al-Jolani), direktno će imenovati 70 dodatnih parlamentarnih mjesta. Ovim potezom će se skupština proširiti na 210 članova.
Novi izborni sistem, zasnovan na modelu predstavništva, daje pravo glasa isključivo tijelu od otprilike 6.000 članova glasačkih odbora. Mehanizam se provodi u skladu s predsjednikovom „ustavnom deklaracijom“ i predsjedničkim dekretom iz 2025. (br. 66) kojim je osnovana viša izborna komisija.
Nawar Nejmah, glasnogovornik sirijske izborne komisije, izjavio je da će se „izbori provesti na osnovu novog mehanizma osmišljenog da osigura široko učešće javnosti, tako da sve sirijske grupe mogu imati zastupljenost u vijeću“.
Međutim, ovu tvrdnju osporava upadljivo odsustvo kandidata iz provincije Suwayda i sjeveroistočne Sirije, što postavlja ozbiljna pitanja o istinskoj inkluzivnosti parlamenta i o tome hoće li sve manjinske grupe zaista biti zastupljene.
Kako bi opravdao ovaj nedemokratski proces, režim al-Jolanija tvrdi da su tačna registracija birača i narodno glasanje trenutno nemogući zbog raseljavanja miliona Sirijaca usljed tekućeg sukoba. Tvrdi se da je ova indirektna metoda privremena mjera dok se ne razviju novi pravni okviri.
Izgradnja legitimiteta za novi režim
Održavanjem ovih izbora, privremeni predsjednik želi svijetu pokazati da nova vladavina u Siriji proizlazi iz javne volje i da namjerava učvrstiti pseudodemokratski okvir za vođenje zemlje. Ali ključno pitanje je: Hoće li samo organiziranje ceremonijalnih izbora moći osigurati istinski legitimitet vladi čiji stubovi počivaju na nasilju?
Važno je napomenuti da je, ako se želi procijeniti legitimnost, al-Sharaa u prvom koraku trebao biti podvrgnut javnom glasanju kako bi se vidjelo da li ga sirijsko društvo prihvata na toj poziciji. Dakle, u nedostatku predsjedničkih izbora, svako parlamentarno glasanje je vrsta političke igre za uspostavljanje Al-Sharaa, a ne istinski demokratski proces.
Trećina mjesta pod kontrolom al-Jolanija
Trenutni izborni proces nema nikakve sličnosti sa istinskom demokratijom. Glasanje se provodi indirektno, pri čemu dvije trećine predstavnika biraju regionalni odbori, što efektivno lišava pravo glasa običnu javnost.
Nadalje, 6.000 članova ovih lokalnih odbora, zaduženih za izbor većine parlamenta, nisu pravi predstavnici naroda. Njih same je imenovao privremeni režim.
Demokratska fasada dodatno se narušava kada se uzme u obzir da preostala trećina mjesta nije ni predmet glasanja ovog odbora. Njih će direktno birati sam al-Jolani. Ova struktura otkriva cijeli „reprezentativni“ sistem kao puko sredstvo za konsolidaciju njegove lične moći, čineći svaku tvrdnju o narodnoj legitimnosti besmislenom.
Ova unaprijed dogovorena raspodjela mjesta jasno pokazuje jednu stvar: uprkos propagandi Ahmada al-Share, vladari u Damasku nemaju stvarnu društvenu bazu. Da bi prikrili ovu prazninu, pribjegli su strogo kontroliranom i selektivnom procesu imenovanja.
Uskraćivanje vjerskih manjina
Jedno od pitanja koje dovodi u pitanje tvrdnje da je glasanje demokratski proces jeste uskraćivanje prava etničkim i vjerskim manjinama, iako one čine veći dio sirijskog stanovništva. Budući da se ove manjine protive al-Jolaniju, rezultati izbora bi bili drugačiji da je narod zaista mogao glasati.
Vladari Damaska dobro su svjesni da bi bilo kakvi slobodni i univerzalni izbori otkrili duboku krizu legitimnosti militantnih frakcija. Upravo je to razlog zašto je vlada koju predvodi al-Jolani zabranila javnosti direktno učešće u procesu glasanja. Čak i u područjima gdje se izbori održavaju, mnogi stanovnici, uključujući alavite, protive se njegovom režimu i nesumnjivo bi bojkotovali namještene i selektivne izbore.
Posljedično, izborni proces na teritorijama pod kontrolom Hay’at Tahrir al-Shama manje podsjeća na demokratski proces, a više odražava plemenski model upravljanja. Al-Sharaa nije predsjednik u pravom smislu te riječi; on više funkcionira kao kalif – uloga kojoj je dugo težio – koji sada vlada prilagođavajući svoj imidž vremenu s modernim izgledom.
Kao rezultat toga, njegova struktura moći je u osnovi slična onoj tradicionalnih monarhija Perzijskog zaljeva, gdje vladar imenuje većinu predstavnika, a vijeće služi isključivo kao konsultativna i ceremonijalna funkcija.
U suštini, ova metoda je politički paravan osmišljen da obmane i domaće i međunarodno javno mnjenje prividom učešća naroda. Postavljanjem ovog političkog teatra, lideri Tahrir al-Shama mogu tvrditi da su pokrenuli demokratski proces pod zastavom opozicije, dok u praksi ne rade ništa drugo nego učvršćuju temelje nelegitimnog režima.
Dvostruki standardi Zapada
Jedna od istaknutih tačaka u vezi sa sirijskim parlamentarnim izborima je drugačija reakcija Zapada. U proteklim godinama, kada je al-Assad održao izbore sa preko 80 posto izlaznosti usred razornog građanskog rata i većina Sirijaca glasala za njega dok se zalagao za borbu protiv terorizma, SAD i evropske zemlje su njegove izbore proglasile ilegalnim, a njega nelegitimnim. Njihov glavni argument bio je da glasanje nije održano u demokratskoj atmosferi. Ali sada kada al-Jolani održava potpuno nedemokratske izbore, ove sile zatvaraju oči pred tim.
Zapadne vlade, idući dalje od pukog ćutanja, sada aktivno jačaju novouspostavljeni režim ukidanjem sankcija i poduzimanjem koraka poput ponovnog otvaranja ambasada. Ovakvo ponašanje otkriva dvostruke standarde Zapada, gdje se legitimnost vlade ne ocjenjuje voljom njenog naroda, već njenom usklađenošću sa zapadnim geopolitičkim interesima. Ovakav pristup duboko potkopava povjerenje javnosti u demokratske proklamacije Zapada, otkrivajući da međunarodnu politiku često vode interesi moćnih država, a ne prava i volja nacija.
Generalno, izbori su pažljivo osmišljeni kako bi se učvrstila moć al-Jolanija, a ne kako bi se osnažio sirijski narod i dala mu snaga da oblikuje vlastitu sudbinu. Takav proces može samo učvrstiti autokratiju u novoj Siriji. Društvo u kojem su značajni segmenti obespravljeni, a njegove predstavnike imenuje jedan, nelegitimni vojni vođa, nikada ne može tvrditi da je demokratija. U stvarnosti, parlament formiran na ovaj način teško da ide dalje od toga da bude ceremonijalno tijelo.
Ekskluzivno PISjournal
