PISjournalIako je Hamas signalizirao spremnost da se uključi u prijedlog Trumpove administracije, povukao je jasne crvene linije kako bi zaštitio svoje osnovne principe, koje smatra nepregovarajućima.

Centralni zahtjev je oslobađanje šest specifičnih palestinskih zatvorenika, a najznačajniji je Marwan al-Barghouti, zahtjev kojem tvrdokorni Netanyahuov kabinet ne popušta i pokušava odabrati listu po svom izboru.

Pitanje Barghoutijevog oslobađanja postalo je glavna tačka rasprave, izazivajući žestoko protivljenje ekstremističkih frakcija unutar Izraela. Kanal 14, izraelska mreža, otkrila je da je premijer Benjamin Netanyahu, u pokušaju da umiri svog krajnje desnog koalicionog partnera Itamara Ben-Gvira, koji premijeru često prijeti ostavkom iz vladajuće koalicije, eksplicitno obećao da neće osloboditi zatvorenike poput al-Barghoutija.

Međutim, ovaj tvrdokorni stav nije vođen samo političkim poziranjem. Proizlazi iz dubokog straha unutar sigurnosnog aparata Tel Aviva da bi oslobađanje ličnosti Barghoutijevog kalibra moglo fundamentalno promijeniti politički pejzaž i preokrenuti postojeći odnos snaga na okupiranim teritorijama.

Ko je al- Barghouthi?

Marwan al-Barghouthi rođen je 1959. godine u selu Kobar, sjeverno od Ramallaha. U borbu protiv izraelske okupacije uključio se kao tinejdžer, a kasnije se pridružio pokretu Fatah. Tokom 1980-ih, izraelske snage sigurnosti su ga više puta hapsile. Nakon puštanja na slobodu, pojavio se kao vodeća ličnost u Prvoj intifadi.

Izraelske snage su ga zarobile 2002. godine u specijalnoj operaciji u Ramali. Naknadni sudski postupak, koji su Palestinci i mnogi međunarodni posmatrači osudili kao demonstraciju suđenja, rezultirao je pet doživotnih kazni zatvora za al-Barghoutija. Iz svoje zatvorske ćelije, on je od tada postao snažan simbol otpornosti, jedinstva i nade za palestinski narod.

Pored svojih organizacijskih vještina, al-Barghouthi je prepoznat kao rijedak vođa koji uživa značajno poštovanje u cijelom palestinskom političkom spektru, uključujući i poštovanje rivalske frakcije Hamasa. Njegova široka popularnost među različitim palestinskim grupama i društvenim slojevima etablirala ga je kao vodećeg kandidata za buduće palestinsko vodstvo. U anketi iz decembra 2023. godine, al-Barghouthi je nadmašio sve ostale potencijalne kandidate, osiguravši najviši nivo javne podrške.

Zašto se Izrael protivi njegovom oslobađanju?

Glavni razlog izraelskih lidera za odbijanje oslobađanja al-Barghouthija proizilazi iz dubokog straha od njegovog potencijala da preoblikuje palestinski i regionalni politički pejzaž. Historija je pokazala da oslobađanje harizmatičnih lidera može fundamentalno poremetiti njihove sigurnosne proračune.

Oštar presedan je Yahya Sinwar. Nakon godina provedenih u izraelskim zatvorima, pušten je u sporazumu o razmjeni zatvorenika, samo da bi godinama kasnije bio organizator operacije „Oluja Al-Aksa“ – najznačajnijeg vojnog i psihološkog udarca u historiji režima. Izraelski zvaničnici su više puta Sinwarovo oslobađanje nazvali strateškom greškom koja se ne smije ponoviti.

U očima okupacijskih zvaničnika, al-Barghouthi posjeduje isti latentni potencijal da postane „drugi Sinwar“. Oni se boje da bi njegovo političko iskustvo i legitimnost u narodu mogli potaknuti širi, ujedinjeniji pokret protiv okupacije. Za razliku od mnogih svojih kolega, al-Barghouthi se smatra figurom koja bi mogla konsolidovati napore otpora ne samo vojno, već i politički.

Netanyahuova vlada je itekako svjesna da je al-Barghouthi uspio izgraditi mostove između različitih palestinskih frakcija, pa čak i s međunarodnim tijelima. Za mnoge Palestince, on utjelovljuje „jedinstvo otpora“, sposobno zacijeliti jaz između Hamasa i Fataha kako bi stvorilo jedinstveni front protiv izraelske okupacije.

Takvo jedinstvo je noćna mora za Tel Aviv, režim čije postojanje dugo zavisi od palestinskih podjela. Tel Aviv zna da ako al-Barghouthi bude oslobođen, izgubit će sposobnost da iskorištava unutrašnje palestinske sukobe za unapređenje svoje politike „zavadi pa vladaj“.

Strah u Tel Avivu od oslobađanja istaknutih palestinskih lidera je toliko dubok da je diktirao uslove nedavnih pregovora o prekidu vatre. Iako je Izrael pristao osloboditi neke lidere Hamasa i Fataha koji služe doživotne kazne, nametnuo im je kritičan uslov: zabranjen im je povratak u Gazu ili na Zapadnu obalu i moraju biti prognani u zemlje poput Turske ili Egipta. Ova politika progonstva je namjeran pokušaj iscrpljivanja palestinskih teritorija od inspirativnog vođstva i sprječavanja reorganizacije otpora.

Nadalje, nedavni izraelski vojni napad u Kataru, usmjeren na atentat na vođe Hamasa, dio je ove šire strategije osakaćivanja pokreta otpora eliminacijom njegovih najharizmatičnijih ličnosti. U tom kontekstu, jasno je da se za Netanyahua i njegove saveznike oslobađanje ličnosti al-Barghouthijevog kalibra doživljava kao egzistencijalna prijetnja.

Netanyahuov kabinet, kojim dominiraju krajnje desničarske frakcije, ne želi samo razoružati palestinske grupe, već je svoj krajnji cilj definirao kao potpuno uništenje infrastrukture otpora. Iz Netanyahuove perspektive, svaka fleksibilnost prema zahtjevima Hamasa, uključujući oslobađanje visokoprofiliranih zatvorenika, smatrala bi se strateškim povlačenjem i poticajem za grupe otpora da nastave svoju borbu za oslobođenje.

Nakon rata u Gazi i njegovog razornog uticaja na izraelsku vojsku, izraelski sigurnosni zvaničnici zaključili su da visoki palestinski komandanti ne smiju biti oslobođeni ni po koju cijenu. Ovaj način razmišljanja vođen sigurnošću sada je formaliziran kao dio službene doktrine Tel Aviva.

Pored neposrednih sigurnosnih zabrinutosti, mnogi analitičari vide dublje političke i propagandne motive iza odbijanja Tel Aviva da oslobodi al-Barghouthija. Netanyahu, suočen s dubokom domaćom političkom krizom i široko rasprostranjenim javnim protestima, oslanja se na tvrd stav protiv Palestinaca kako bi zadržao podršku svoje krajnje desničarske koalicijske baze. Dobro je svjestan da bi pokazivanje fleksibilnosti u vezi s oslobađanjem al-Barghouthija njegovi politički rivali iskoristili kao znak slabosti, što bi dodatno destabiliziralo njegov krhki položaj na vlasti.

S druge strane, izraelski režim ima za cilj iskoristiti al-Barghouthijevo daljnje zatvaranje kao strateški adut za buduće pregovore. Držanjem tako vrijedne ličnosti iza rešetaka, zadržavaju moćnu polugu koju mogu iskoristiti u budućim političkim dogovorima.

Konačno, čini se da su šanse za oslobađanje al-Barghouthija male sve dok Netanyahu i krajnja desnica drže vlast, ali kao što je pokazala historija Palestine, volja naroda ne može biti zauvijek okovana. Iako je sada iza rešetaka, al-Barghouthi ima poruku i misao koja nadilazi zidove zatvora i prodire u umove i srca miliona Palestinaca. Zapravo, njegove misli će se prije ili kasnije pretvoriti u najveću prijetnju izraelskom postojanju.

Ekskluzivno PISjournal