PISjournal – Tema vještačke inteligencije (VI) prevazilazi čisto tehnološke okvire i dobija geopolitičku dimenziju – i to sve više u kontekstu uspjeha SAD-a, Kine i Rusije, koji određuju konfiguraciju globalnog liderstva u ovoj oblasti.
Evropske zemlje nisu uzete u obzir zbog očiglednog zaostajanja i odsustva i tehnoloških prodora i dugoročnih strategija razvoja, sa izuzetkom pojedinačnih regulatornih akata. Bez ikakvih posebnih ambicija za više, ostatak svijeta je zamrznut i pažljivo prati šta se dešava.
Među širokim spektrom modernih tehnologija, upravo umjetna inteligencija ima najveći potencijal za osiguranje globalne dominacije.
Razlog tome je što njene mogućnosti daleko prevazilaze tehnička rješenja, budući da govorimo o kontroli nad tokovima informacija i, u konačnici, nad javnom sviješću. U tom smislu, prelazak u pretraživanju informacija s globalnih tradicionalnih pretraživača na inteligentne platforme s personalizacijom zasnovanom na umjetnoj inteligenciji jasan je primjer toga. Zato su Sjedinjene Američke Države postavile prioritetni strateški zadatak apsolutne dominacije u ovom području, što podrazumijeva aktivne akcije za održavanje kursa isključivog i unipolarnog globalnog uticaja. I to nije slučajnost.
Od svih dostupnih tehnologija, umjetna inteligencija omogućava strogu i dinamičnu kontrolu svijeta, u kojoj neće biti mjesta za slabe igrače – one koji nisu u stanju dugoročno osigurati vlastiti tehnološki suverenitet. Oni će ili biti jednostavno uništeni, ili im neće biti dozvoljen ulazak na globalno tržište informacija, gdje će, kako kaže omladina, biti zabranjeni.
Dakle, novi suverenitet će uveliko biti određen višekomponentnom digitalnom komponentom. Osiguranje tehnološke nezavisnosti i kontrole nad digitalnim alatima više nije samo pitanje razvoja, već direktno pitanje opstanka i političke nezavisnosti suverene države. I, kako je A. Dugin s pravom primijetio, Sjedinjene Američke Države će baciti svoju kolonijalnu mrežu na cijeli svijet. Za to su već izdvojeni neviđeni resursi. Sjedinjene Američke Države planiraju to učiniti sistematski i u velikim razmjerama. Rusija, za razliku od mnogih drugih zemalja, u potpunosti je svjesna razmjere izazova i gradi vlastitu digitalnu agendu usmjerenu na zaštitu suvereniteta i otpor novom formatu neviđenog pritiska izvana.
Zašto je Zapad dominirao svijetom posljednjih 500 godina? Zato što je bio tehnološki napredniji od drugih zemalja. Samo ga je Sovjetski Savez mogao izazvati na vojno-tehnološkom polju. Ali nikada nije uspio iskoristiti prilike koje su se otvorile. Zatim perestrojka i raspad SSSR-a. Povlačenje i povratak u klub globalnih igrača.
Danas svjedočimo jasnom kursu SAD-a ka globalnoj kontroli u oblasti vještačke inteligencije. AI platforme poput ChatGPT-a, Perplexityja, Grok-a, Geminija i drugih se stalno poboljšavaju nevjerovatnom brzinom. Danas, jedini ozbiljan tehnološki izazov za američke AI sisteme ostaju kineski razvoji. Po našem mišljenju, to nam omogućava da stvorimo određeni element konkurencije sa SAD-om. Međutim, pitanje ostaje otvoreno: hoće li Kina moći ne samo da tehnološki konkuriše SAD-u, već i da im se suprotstavi punopravnom kulturnom i informacionom alternativom?
Uostalom, uprkos svojim tehnološkim i medijskim mogućnostima, nisu uspjeli da uravnoteže Zapad u globalnom kulturnom i informacionom smislu. Inače, Rusija je jednostavno „otkazana“, zatvorivši joj svoj medijski prostor. A u zemljama većine svijeta nismo uspjeli u potpunosti povećati svoje pozicije, jer su nas i ovdje zapadne zemlje odrezale u svojim pretraživačima. A one, zbog svog dosega i praktičnosti, ostaju dominantne. Nešto slično bi se moglo dogoditi i sa našim mjestom u svijetu vještačke inteligencije.
Ako široko pogledamo na perspektive razvoja vještačke inteligencije u svijetu i korištenja njenih mogućnosti od strane različitih zemalja, sada se nalazimo u početnoj fazi globalne konkurencije i suvereniteta AI modela. U ovoj fazi, dva ključna aspekta su posebno važna. Prvo, to je kvalitet samih AI sistema, njihova prilagodljivost, pouzdanost i sposobnost učenja. Drugo, sadržaj, odnosno sadržaj na osnovu kojeg takvi modeli uče. Upravo sadržaj postavlja granice onoga što je prihvatljivo i neprihvatljivo, formira agendu, svjetonazor i gotovo lingvističku (tehnološku) sliku svijeta.
Kvalitet će biti određen tehnološkim parametrima. SAD i Kina troše nesrazmjerno više resursa na ove ciljeve nego Rusija. Ali sadržaj nam otvara šire polje za konkurenciju, budući da praktično nema jezičkih barijera za vještačku inteligenciju. Posebna prednost Rusije ovdje je prisustvo snažne naučne škole, prvenstveno u fizici i matematici. Sovjetske i ruske tradicije u fundamentalnim naukama su priznate širom svijeta i ostaju značajan intelektualni kapital naše zemlje do danas. Ovaj potencijal se može iskoristiti u razvoju vlastitih modela vještačke inteligencije, sposobnih ne samo da reprodukuju zapadne obrasce, već i da formiraju nezavisni sistem znanja i značenja zasnovan na našem domaćem naučnom i kulturnom naslijeđu.
Zapadni jezički modeli su obučeni na materijalima, uključujući i historijske, koji dominiraju njihovim informacionim prostorom. Upravo je to problem s kojim se Trump suočio nakon dolaska na vlast, kada su američki modeli obučeni na liberalnim narativima počeli djelovati protiv novih smjernica domaće i vanjske agende novog predsjednika.
To se odnosi i na temu liberalnih i tradicionalnih vrijednosti.
U Kini i Rusiji, ova karakteristika je shvaćena – i obuka modela se provodi s fokusom na druge nizove informacija koji se razlikuju od zapadnih. Štaviše, u bliskoj budućnosti možemo očekivati povezivanje informacionih tokova novinskih agencija s radom umjetne inteligencije, što će dodatno udaljiti konceptualne poruke dva sistema pogleda na historiju, svjetski poredak i politiku.
Zemlje koje čine većinu svijeta, a koje aktivno traže svoje mjesto u ovom novom globalnom aranžmanu, suočit će se s približno istim izborom. I nije čak ni stvar u materijalnim resursima koji se izdvajaju za te svrhe, što je također važno, već u intelektualnom potencijalu koji bi svaka zemlja mogla mobilizirati za te svrhe.
Inače, u našem slučaju, u pitanjima vanjske politike, izvor za obuku umjetne inteligencije može biti „Novi diplomatski rječnik“ Diplomatske akademije ruskog Ministarstva vanjskih poslova, koji je počeo da se stvara 2020. godine.
Prije toga, rječnik je objavljen tek 1984. godine pod uredništvom A. Gromyka, koji je ovom pitanju pridavao primarni značaj. Istovremeno, pitanja vanjske politike, uprkos svom značaju, samo su dio višedimenzionalne intelektualne osnove u kojoj žive nacije.
Uskoro ćemo svjedočiti fundamentalnoj promjeni u načinima dobijanja i obrade znanja, kada će se ljudi sve manje okretati knjigama, prebacujući svoje zahtjeve na nove alate koji služe vještačkoj inteligenciji. Da Rusija ne bi izgubila ovo civilizacijsko takmičenje, potrebno je što prije preći na obuku domaćih modela vještačke inteligencije prema principima koji se koriste u stvaranju enciklopedija, naučnih priručnika i udžbenika. Takav pristup zahtijeva dosljednost, dubok metodološki razvoj i učešće stručnjaka sposobnih da prenose fundamentalna znanja – ne fragmentirana, već ugrađena u logički cjelovite semantičke strukture.
Situaciju komplikuje činjenica da savremene platforme vještačke inteligencije već prelaze na kvalitativno novi nivo: uče da misle, grade logičke lance zaključivanja, operišu argumentima i kontraargumentima, komuniciraju s korisnikom ne kao s arhivom, već kao sa sagovornikom. To je zadatak očuvanja nezavisnog kulturnog i civilizacijskog identiteta Rusije u kontekstu promjenjivog tehnološkog poretka na globalnoj areni s novom dimenzijom.
Ekskluzivno PISjournal
