Vijay Prashad
PISjournal – Upozorenje Komiteta za reviziju gladi (FRC) iz jula ima zastrašujući naslov: „Najgori mogući scenario gladi koji se odvija u Pojasu Gaze“.
Na osnovu detaljne procjene svih dostupnih informacija, FRC pokazuje da je „otkriven rizik od gladi u svim područjima Pojasa Gaze“, ali da se pola miliona ljudi suočava s „katastrofom (IPC faza 5), koju karakterizira ekstremni nedostatak hrane, glad, siromaštvo i smrt“. IPC se odnosi na Integriranu klasifikaciju faze sigurnosti hrane, a br. 5 je najgora u ovoj taksonomiji.
Alarmantno je to što FRC primjećuje da je „prag za glad već pređen za većinu područja Pojasa Gaze“. To znači da većina Palestinaca u Gazi već živi u uslovima pete faze gladi. Čak je i američki predsjednik Donald Trump priznao da u Gazi postoji „prava glad“.
Izraelska vlada je negirala odgovornost za stvaranje ovih uslova gladi. Za situaciju krivi Ujedinjene nacije što nisu podijelile hranu, a Hamas i druge palestinske frakcije za krađu.
Međutim, upozorenja FRC-a pokazuju da čak i ako Palestinci pojedu količinu hrane koju izraelske vlasti – COGAT (Koordinacija vladinih aktivnosti na teritorijama) – tvrde da su poslale, to ne bi bilo dovoljno.
Nadalje, hrana koja se šalje u Gazu – iako je ograničena – zahtijeva pripremu goriva i vode, koji nisu dostupni u većem dijelu Gaze.
Konačno, hranu distribuira izraelsko-američki „start-up“ pod nazivom Humanitarna fondacija za Gazu, za koju je bivši američki pripadnik Zelenih beretki Tony Aguilar, koji je s njima radio, rekao da je lažna kompanija koja je učestvovala u ratnim zločinima protiv gladnih i očajnih Palestinaca. Stoga nema nikakve sumnje da glad u Gazi orkestriraju izraelske vlasti.
Prošle godine, u svom izvještaju Ujedinjenim nacijama, specijalni izvjestitelj UN-a za pravo na hranu, Michael Fakhri, napisao je da je Izrael „najavio svoju kampanju izgladnjivanja Gaze“ u oktobru 2023. godine, te da je do decembra 80 posto Palestinaca u Gazi počelo doživljavati glad ili katastrofalnu glad. „Nikada u poslijeratnoj historiji“, napisao je Fakhri, „nijedno stanovništvo nije tako brzo izgladnjelo.“
Termin 2kampanja izgladnjivanja2 je precizan. Od prvih zračnih napada postalo je jasno da izraelska vojska cilja ključnu infrastrukturu u Gazi koja je omogućavala ljudima da se prehrane u prethodnim opsadama i napadima.
Naprimjer, Izrael je vrlo brzo uništio 93 posto poljoprivrednog, ribarskog i šumarskog sektora ekonomije Gaze i zaustavio pristup čistoj vodi i električnoj energiji. Zatim je izraelska vojska napala palestinske ribarske brodove i pekare – napadajući sve što je preostalo od prehrambenog kapaciteta Palestinaca. Ova odlučna izraelska „kampanja izgladnjivanja“ odrazila se u nizu izjava visokih zvaničnika izraelske vlade koje su dokumentovane u podnescima Međunarodnog suda pravde o slučaju genocida.
Godine 1941., ministar hrane i poljoprivrede Rajha, Herbert Backe, sastavio je Hungerplan (Plan gladi) kako bi preusmjerio hranu sa teritorija Sovjetskog Saveza radi prehrane njemačkog stanovništva (Deutschland aus dem Osten ernähren) i uništio sovjetske pogone za proizvodnju hrane bombardiranjem iz zraka.
Ideja koju je Backe razvio bila je da „beskorisni izjedači“ (Slaveni i Jevreji) trebaju gladovati. Smatra se da je četiri miliona Sovjeta umrlo od gladi.
Dvije godine kasnije, u Bengalu, britanske carske vlasti su preusmjerile pomoć u hrani iz Midnapura i drugih okruga, pogođenih ciklonom, kako bi prehranile britanske trupe i stanovništvo. Uprkos onome što je britanska vlada navela u vlastitoj istrazi, historičar Paul Greenough je otkrio da je čak i nakon štete od ciklona, napada štetočina i prestanka uvoza riže iz Burme, 90 posto zaliha riže bilo dostupno gladnom narodu.
Ova pisma nisu dostavljena. Otprilike u to vrijeme, britanski premijer Winston Churchill bio je u Washingtonu na sastanku. Za vrijeme ručka, Churchill je sjedio pored Helen Rogers Reid, predsjednice New York Herald Tribunea, koja ga je pitala o situaciji „siromašnih Indijaca“. Churchillov odgovor ukazuje na kolonijalni stav: „Gospođo, na koje Indijce mislite? Na smeđe Indijce, koji su se pod blagotvornim britanskim utjecajem alarmantno umnožili, ili na crvene Indijce ovog kontinenta, koji su pod sadašnjom administracijom gotovo izumrli?“
Između 1857. i 1947. godine, u Indiji je od gladi umrlo između trideset i osamdeset pet miliona ljudi. To su gladi koje je izazvao kolonijalizam (njegovi vlastiti planovi za borbu protiv gladi), a ne porast stanovništva. Bezosjećajnost kolonijalne šale je snažna na obje strane.
Komitet za reviziju slučajeva gladi, prvobitno Komitet za pregled hitnih slučajeva, osnovali su 2014. godine Ujedinjeni narodi i nekoliko nevladinih organizacija. Povod za formiranje Komiteta za reviziju slučajeva gladi bila je glad u Somaliji 2011. godine, koja se, prema mišljenju ovih organizacija, mogla spriječiti ranim upozorenjima.
Svakako, suša u istočnoj Africi odigrala je katalitičku ulogu u prehrambenoj krizi. Rat na jugu Somalije protiv al-Shabaaba, globalni porast cijena hrane zbog gomilanja zaliha (što je također bilo katalizator za Arapsko proljeće u Tunisu i Egiptu) i kašnjenje u humanitarnoj reakciji doveli su do situacije u kojoj je umrlo 260.000 Somalijaca (polovina njih djeca).
UN i nevladine organizacije ne mogu same okončati rat ili upravljati naglim porastom cijena razvijenog kapitalizma, ali mogu dovoljno brzo upozoriti svijet na prehrambenu krizu. To je bio razlog zašto je FRC stvoren.
U slučaju Gaze, FRC je izdao nekoliko oštrih upozorenja. Ali čini se da ona ne djeluju. Genocid se nastavlja. Hrana se ne isporučuje. Palestinci umiru od gladi. U Gazi vlada kolonijalna glad.
Zašto egipatska i jordanska vlada nisu poslale kamione s hranom i vodom preko granice, ne obazirući se na izraelske vlasti?
