Dr. sc. Tarik Kulenović eurozoni eurozoni eurozoni eurozoni
PISjournal – Zbilja, šta se desilo u Hrvatskoj ove 2022.godine? Zanima li to još koga? Plaho mahmurni od proslave Božića, u praznom hodu tjedna priprema za proslavu Nove Godine, nesigurni bi li se pravili kako je bolje da nikad ne prođe ili bi bilo bolje da počne nova, pogledajmo što je bilo. eurozoni eurozoni eurozoni eurozoni
Na prvi pogled ne puno toga. Bila je korona, neke frke oko obuke ukrajinskih vojnika, završen je i pušten u promet Pelješki most i hrvatska je nogometna reprezentacija osvojila treće mjesto na svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru. Hrvatska se našla u eurozoni i od Nove godine euro je službena hrvatska valuta. Allahimanet, kuna. Dovoljno za jednu godinu.
Da nije bilo prve polovine godine. Možda je bolje i ne sjećati je se. No novinar nije te sreće. Taj su dio obilježila mahnitanja hrvatskog predsjednika Milanovića i njegova javna vrijeđanja Bosne i Bošnjaka. Naslušali smo se stvarno svega. Njegova su četnikovanja zasjenila i Ristu Đogu kad je bio u elementu, a javni su ga istupi okarakterizirali kao štetočinu za Hrvatsku. Njegova izostajanja sa međunarodnih skupova gdje je trebao po službenoj dužnosti predstavljati Hrvatsku, a potom i nastupi, govorili su kako je Hrvatskoj bolje kad ga nema i kad šuti.
U svijetu je u Ukrajini počeo rat čim je završio prošlozimski val korone, rat koji traje i traje. Na početku je izgledalo jednostavno. Agresivna je Rusija pokretana manijakalnim Putinovim velikoruskim fantazijama napala miroljubivu Ukrajinu kojoj slobodni svijet mora pomoći, makar zbog sebičnih razloga. Naime ako se ta suluda Putinova Rusija ne zaustavi u Ukrajini danas evo je sutra na toplim morima, umjesto njemačkih turista gledati ćemo ruske vojnike na vratima Jadrana.
Kako se rat u Ukrajini zakuhavao bilo je zanimljivo vidjeti novonastalu slogu i odlučnost NATO-a, Evropa i Amerika ponovo zajedno protiv barbara sa Istoka. Godinama stabilne cijene odjednom su eksplodirale, inflacija je rasla na evropskoj razini, prigušivan je svaki glas protesta na evropskoj razini Zaboga, borimo se protiv barbara s istoka. Zar ste vi za njih? Izbacivanje knjiga ruskih pisaca iz javnih knjižnica, ruskih umjetnika sa pozornica, ruskih sportaša sa međunarodnih natjecanja… širilo se brže od korone. Ta nova evropska pravovjernost podsjećala je na neka stara, mračna vremena, a izgledalo je kako je samo pitanje vremena kad će se ponovo početi paliti knjige, a nepočudni ljudi slati u koncentracione logore.
Uzaludan je posao bio objašnjavati kako je Rusija mnogo više o Putina, a on ne bi bio toliko dugo na vlasti da je neuspješan i klinički lud.
Prvi glas razuma koji je razbijao blokadu bio je skoro stogodišnji Henry Kissinger. Na prvi pogled smiješno. Metuzalem međunarodne politike, debelo umiješan u kojekakve mračne postupke američke politike, pozivao je na razum jer rat ne koristi nikome. Ukrajina i Rusija izvoze u EU i svijet žito i sirovine za koje uzimaju proizvode visoke tehnologije. Ako je rat trgovine nema. Evropa je počela uviđati blagodati politike Angele Merkel koja je kao rezultat imala mir, monetarnu stabilnost i razumne cijene godinama.
Kako je vrijeme prolazilo, a rat nije prestajao, na površinu su počeli izlaziti i drugi podaci. Sukob niskog intenziteta u Ukrajini traje preko sedam godina, a ukrajinska je odgovornost za njega velika. Državni udar kojim je Zelenski došao na vlast nakon demonstracija na kijevskom trgu Majdanu, smijenio je Rusiji naklonjenu, no demokratski izabranu vlast. Njegova odluka kako neće poštovati sporazum iz Minska dodatno je zakompicirala siruaciju, a nerazjašnjene informacije o postojanju američkih laboratorija za razvoj oružja za biološko ratovanje u Ukrajini nisu pomagali smirivanju napetosti.
Uloga sina Joe Bidena u nadzornim odborima ukrajinskih koncerna, kuća za odmor Zelenskog u Italiji i imanje na Floridi slagali su se u mozaik interesa koji su govorili kako mnogo toga nije baš tako kako se na prvi pogled čini. Poskupljenje nafte i naftnih derivata na svjetskoj razini i ekstraprofiti koje su američke kompanije ostvarivale u trgovini budile su dodatnu sumnju. Tankeri pomoći sa američkom naftom su kap u moru koja ne može zamijeniti bujice ruske nafte, a američko insistiranje na embargu za obilje nafte potrebne EU koje imaju Iran i Venecuela govore kako je ipak u pitanju politika, a ne ekonomija ili ne daj Bože sloboda i ljudska prava.
Amerika na Ukrajinskom ratu zarađuje, EU i Rusija gube, a Kina se uzdiže kao svjetska velesila. Svijet se počeo ograđivati od ukrajinskog rata, a sve više zemalja govori kako je to stvar NATO-a, a ne njihova. Uz to, računa se kako 20 do 30% oružja i opreme upućenih kao pomoć Ukrajini završava u ukrajinskoj pomoći dok ostatak nestaje na crnom tržištu. Realno je pribojavati se kako će to oružje naći svoj put natrag do europskih gradova u kojima je moguće očekivati eskalaciju nasilja jednom kad rat u Ukrajini završi. Nalazimo se na kraju monopolarnog i rađanju multipolarnog svijeta čijim porođajnim bolovima svjedočimo u ukrajinskom ratu. Američko dvadeseto stoljeće je završilo, Putin još nije umro, a ka’će ne zna se.
Na polju unutarnje politike svjedočili smo bolnom procesu raslojavanja ljeve političke scene, raspada SDP-a na dvije političke stranke, uspjehu stranke/pokreta Možemo kao manifestacije nove ljevice i nužne potrebe da Hrvatska konsolidira i taj dio političke scene. Možemo je osvojio vlast u Zagrebu i Puli i kroz dvije godine vladanja pokazao da nije dorastao gorućim lokalnim problemima.
Urazumili su ga turski predsjednik Erdogan i španski kralj, koji su mu u kuloarima izgleda objasnili što je njegova funkcija na koju je izabran i što treba raditi za plaću koju prima. Je li Hrvatska napokon dobila predsjednika umjesto vođe horde navijača pokazati će 2023.godina.
Milanovićevi su motivi jasni. Bori se za drugi predsjednički mandat i u tome mu najviše mogu pomoći glasovi iz Bosne i Hercegovine. Procijenio je kako su mu oni važniji od glasova hrvatske ljevice od kojih je odustao nakon što je pokupio njihove glasove za prvi predsjednički mandat. Tako se vidi Milanovićeva manira djelovanja kojom je obilježio svoje političko djelovanje. Bitni su mu oni koji mu donose glasove. Premijerski su mu mandat obilježile afere oko bivših funkcionera UDB-e koje je njemačko pravosuđe osudilo zbog ubojstva emigranta Đurekovića.
Štiteći njih jer su mu oni donijeli glasove Milanović se suprotstavio EU, nadasve moćnoj Njemačkoj tada pod vodstvom Angele Merkel i stao u njihovu odbranu. Uzalud, jer su oni osuđeni i isporučeni u zatvor, no Milanović je ostao djelovati kao političar koji ima svoj stav. Kakav točno ne znamo jer taj se politički suncokret okreće brže nego grana na vjetru, no za mnoge glasače je bitan jer ima stav. Oko njega se okupila zbilja šarolika skupina sljedbenika koje povezuje to što su nezadovoljni. Čime? Svime i svačime. Milanoviću treba priznati kako je okupio ljude od ljevice do desnice.
Ljevičari iz Račanovog doba koji se, umjesto da odu u mirovinu, iza Milanovića kao bajraka, bore protiv novog političkog vodstva SDP-a. Centristi starog kova, ali i desničari desniji od HDZ-a. Glasanje u hrvatskom Saboru na kraju 2022.godine je potvrdilo novu hrvatsku stvarnost, sebičnost, dvoličnost i okrenutost sebi.
Hrvatska iako punopravni član međunarodnih organizacija kao što su EU i NATO, provincijski se zatvorila u sebe, odbijajući shvatiti kako uz prava ima i obaveze. Dok premijer Plenković, uz sav teret koji mu čine krivično gonjeni članovi njegove vlade, uspjeva ostvariti hrvatske strateške ciljeve. eurozoni eurozoni
Njegovi dosadašnji uspjesi govore o njegovoj kvaliteti, a razjašnjenje neuspjeha u obnovi Petrinje nakon potresa od prije dvije godine i pitanje potrošnje novca iz europskih fondova kojima je preplaćena gradnja Pelješkog mosta čekaju 2023.godinu. Kako će se Plenković nositi s njima i hoće li zbog njih 2023.godina u Hrvatskoj biti izborna, saznat ćemo.
Ekskluzivno PISjournal
