PISjournal – Dok su neprijatelji Islamske Republike posljednjih mjeseci pokušavali srušiti islamski sistem stvarajući jaz između naroda i vlasti kroz podsticanje nereda i uspostaviti pokorni režim, ali osviješteni i oštroumni narod Irana pokazao je epsku prisutnost na maršu 22. bahmana obnavljajući zavjet s idealima Imama Homeinija i revolucije, te su udarili posljednji ekser na tabut smutnje Zapada i njegovih sljedbenika. Islamsku Republiku
Ovogodišnji marš 22. bahmana protekao je u drugačijoj atmosferi nego prethodnih godina, a revolucionarni narod Irana suprotno predodžbama neprijatelja, upisao je još jedan zlatni list u svom briljantnom dosjeu odbrane islamske revolucije u protekle četrdeset i četiri godine. Ovogodišnji marš održan je u stotinama gradova i sela, a posljednjih mjeseci zapadne zemlje koristeći svoja medijska carstva, danonoćnom propagandom protiv Islamske Republike i raspirivanjem nemira prenose pogrešne vijesti iz Irana u svijet.
Optužujući Islamsku Republiku za kršenje prava iranskog naroda, mediji povezani sa Saudijskom Arabijom i britanska kraljevska dinastija pokušali su natjerati međunarodnu zajednicu na poduzimanje ozbiljnih mjera protiv Islamske Republike, i u međuvremenu su i uspjeli u tome u određenoj mjeri, a na tragu toga su bile i sankcije koje su Sjedinjene Države i Evropa nametnule protiv iranskih sigurnosnih institucija i dužnosnika pod izlikom suzbijanja izgrednika, ali ova iluzorna pobjeda trajala je samo kratko vrijeme i marš 22. bahmana uništio je sve njene potke.
Uprkos ovome, sve su oči bile uprte u marš 22. bahmana kako bi se vidjelo koliko je ova propaganda i medijski atak bio efikasan u stvaranju distance između naroda i revolucije, ali ljudi su, kao i uvijek, shvatili opasnost i stupili su na scenu kako bi amortizirali planove neprijatelja, i svojim milionskim prisustvom u maršu, zadali su snažan udarac svima koji su iznosili besmislice.
Prisustvo naroda na sceni u osjetljivom historijskom trenutku
Posljednjih mjeseci zemlja je bila u najosjetljivijem trenutku u historiji, a možda se s takvom situacijom nije ni suočila u posljednje četrdeset i četiri godine, te joj je stoga bilo potrebno nacionalno jedinstvo i kohezija da uputi pucanj na neprijatelja i natjera ga na povlačenje, i upravo u danu 22. bahmana ponovo je stvoreno ovo nacionalno jedinstvo.
Narod Irana uvijek se pojavljivao na sceni u pravom historijskom trenutku, kada je neprijatelj za svoje interese namjeravao iskoristiti unutrašnju nesigurnost i nije dozvoljavao Americi i njezinim saveznicima da odlučuju o njihovoj sudbini. Svojim prisustvom na subotnjem maršu iranski narod je stvorio novu epopeju koja je bila veličanstvenija od marševa s prvih godina pobjede revolucije.
Iako stvaranje ozračja iz proteklih mjeseci nije bila prva zapadna zavjera niti će biti posljednja, ali u protekle četiri decenije svi projekti Sjedinjenih Država i njenih saveznika okončani su neuspjehom, a oni koji sjede u Bijeloj kući ne mogu postići uspjeh u Iranu. Za potvrdu rečenoga može se pozvati na izjave Johna Boltona, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Bijele kuće u julu 2016. godine, koji je na godišnjem okupljanju munafikina u Francuskoj ustvrdio da Islamska Republika neće dočekati 40. godišnjicu, ali ove godine na 44. godišnjicu pobjede islamske revolucije, narod je pokazao da stoji uz ideale revolucije i čak i ako im ekonomski pritisci Zapada nožem zarežu u kosti, neće prestati podržavati islamski sistem.
Sadržaji nekih plakata koje su ljudi nosili sa sobom u maršu 22. bahmana jasno su pokazali da sankcije i stvaranje opozicionih medija ne samo da nisu stvorili distancu između naroda i vlasti, već su ih učinili odlučnijima da nastave slijediti svoj put.
Neprijatelji i antirevolucionarni elementi u Americi koji su noć uoči marša 22. bahmana kovali planove za budućnost Irana i očekivali da se 22. bahman ove godine proslavi manje svečano nego prethodnih godina, njihove su se strijele obile o kamen, a prisutnost miliona ljudi na ulicama osujetila je njihove planove.
Čvrsta pesnica protiv antirevolucionara u inostranstvu
Posljednjih mjeseci mediji i zapadni čelnici, zadirući u nemire unutar Irana i pozivajući ljude da izađu na ulice, pretvarali su se da je Islamska Republika došla do svog kraja i da će vlast biti gotova do godišnjice pobjede revolucije.
Čak i jedini potomak Pahlevija koji je uz opunomoćenje zavedenih osoba bio spreman obući „šahovsku jaknu“ i propisati recept narodu, snagama sigurnosti i dužnosnicima Islamske Republike da dok još nije kasno definiraju svoje granice vlašću i narodom, jer dan nakon pobjede revolucije i navodne promjene vlasti neće biti mjesta za pristalice Islamske Republike. Ali, narod je svojom oštroumnošću i svojim stisnutim pesnicama u ovogodišnjem maršu pokazao da su te tvrdnje rezultat mentalnih umišljanja stranih antirevolucionarnih elemenata, čiji se snovi mogu ostvariti samo u medijskom i virtualnom prostoru, a ne u stvarnosti.
Premda su dužnosnici Bijele kuće i evropski lideri i njihovi mediji nastojali održavati vatru nereda, da bi, kako su umislili, dovršili posao Islamske Republike, ali prisustvo miliona Iranaca, od kojih su neki, prema njihovim riječima, prvi put prisustvovali maršu kako bi neutralizirali zapadne zavjere, bilo je poput hladne vode za zapadne lidere, da s truhlim užetom medija „Iran International“ i „BBC“ smještenih u Londonu ne idu u bunar, i prije nego što poduzmu bilo kakav korak protiv Islamske Republike, da imaju preciznu procjenu situacije unutar Irana i odnosa naroda i vlasti.
Amerika i njeni saveznici, koji su bili zabrinuti zbog iranske moći, podupirući separatističke skupine i skupinu „munafikin“ pokušali su podijeliti Iran i ukloniti najveću prepreku provedbi njihovih zlokobnih planova u regiji, ali nisu mogli učiniti ništa i milioni ljudi obnavljajući svoj zavjet s idealima Imama Homeinija, r. a., i Islamske revolucije dali su svoj odgovor na kojem je neprijatelj polomio zube.
Maršom na dan 22. bahmana narod se još jednom odazvao pozivu lidera revolucije i objavio da podržava revoluciju i Islamsku Republiku, te pokazao da dobro razlikuje put od stranputice i da neće nasjesti lažnim tvrdnjama Zapada o ljudskim pravima, koje imaju za cilj stvoriti jaz između naroda i sistema.
Ekskluzivno PISjournal
