Sahar Dadjoo
PISjournal – Od 2. marta 2025. godine, Gaza je pod strogom izraelskom opsadom, koja je zaustavila isporuku ključnih humanitarnih potrepština poput hrane, vode i medicinskog materijala.
Ova blokada izazvala je ozbiljnu krizu za 2,3 miliona stanovnika Gaze, pri čemu se skoro pola miliona suočava s akutnom pothranjenošću i potencijalnom smrću.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ističe da je situacija u Gazi teška, napominjući da ljudi gladuju dok se pomoć namjerno blokira.
IPC izvještava da se 75% stanovništva Gaze suočava s “katastrofalnom” nestašicom hrane, što ukazuje na eskalirajuću krizu gladi. UNRWA je osudila korištenje humanitarne pomoći kao oružja, a generalni komesar Philippe Lazzarini sugerirao je da bi te akcije mogle biti ratni zločini ili genocid. Uništavanje civilne infrastrukture dodatno pogoršava krizu, povećavajući ranjivost stanovništva.
Humanitarna fondacija za Gazu
Usred ove teške situacije, pojavio se kontroverzni novi akter: Humanitarna fondacija za Gazu (GHF). Osnovana u februaru 2025. u Švicarskoj, GHF tvrdi da je distributer humanitarne pomoći, ali djeluje pod velom tajne i vojne podrške.
Istrage otkrivaju da GHF funkcionira kao paravan za mrežu privatnih plaćeničkih firmi i prima velika sredstva od izraelskih vojno-obavještajnih agencija, uključujući Mossad i Ministarstvo rata. Ovo finansiranje se navodno usmjerava kroz neprozirne fiktivne kompanije, s milionima dolara koji teku iz neotkrivenih izvora.
Izraelske opozicione ličnosti otvoreno su optužile vladu Netanyahua da koristi GHF kako bi zamijenila UNRWA-u, koju je Izrael označio terorističkom organizacijom od 2024. godine. Model GHF-a je sastavni dio šire izraelske strategije etničkog čišćenja u sjevernoj Gazi, prisilnog preseljenja Palestinaca u strogo kontrolirana “humanitarna ostrva” ili komplekse slične koncentracionim logorima koji se prate biometrijskim sistemima.
Interni dokumenti GHF-a priznaju da se njihovi centri za distribuciju pomoći mogu percipirati kao „koncentracijski logori s biometrijskim podacima“, što otkriva distopijsku i prisilnu prirodu operacije.
Militarizacija i učešće plaćenika
Operacije GHF-a su u velikoj mjeri militarizovane i čuvaju ih privatne plaćeničke firme kao što su Safe Reach Solutions i UG Solutions, u kojima rade bivši operativci CIA-e i veterani specijalnih snaga. Ovi plaćenici upravljaju kontrolnim punktovima i distributivnim centrima, često pribjegavajući nasilju protiv očajnih Palestinaca koji čekaju u redu za pomoć. Dana 27. maja, izraelski vojnici i američki plaćenici otvorili su vatru na Palestince u blizini distributivnih punktova GHF-a, ubivši preko 130 ljudi i ranivši više od 150 – brutalna represija koja oštro protivrječi humanitarnim principima i primjer je korištenja humanitarne pomoći kao sredstva kontrole i terora.
Slom humanitarnih principa i unutrašnje neslaganje
Unutrašnja kriza u GHF-u dovela je do odlaska njegovog rukovodstva; čak su i njegov generalni direktor i operativni direktor dali ostavke u znak protesta protiv neuspjeha organizacije da poštuje neutralnost, nepristrasnost i humanost. Uprkos ovim ostavkama, GHF nastavlja funkcionirati pod izraelskom vojnom zaštitom i uz prećutnu podršku američke vlade. Ovaj militarizirani i neprozirni aparat za pružanje pomoći zamjenjuje UN, potkopavajući višedecenijski humanitarni rad UNRWA-e i drugih agencija.
Saopštenja UN-a i SZO koja pozivaju na ukidanje blokade i zaustavljanje bilo kakve opstrukcije humanitarnog pristupa izraelske vlasti odbacile su ili aktivno ometale, što je produbilo krizu.
Širi humanitarni uticaj
Namjerno izgladnjivanje i opsada doveli su do kolapsa zdravstvenog sistema Gaze. Preko trećine osnovnih medicinskih potrepština nema na zalihama, dok su mnoge zdravstvene ustanove oštećene ili uništene zbog tekućih izraelskih napada.
Broj smrtnih slučajeva povezanih s pothranjenošću, posebno djece, naglo raste; od početka opsade, prijavljeno je da je 57 djece umrlo od pothranjenosti, a projekcije procjenjuju da će, ako se blokada nastavi, otprilike 71.000 djece mlađe od pet godina patiti od akutne pothranjenosti u narednih nekoliko mjeseci.
Psihološka i društvena struktura Gaze se raspada, a porodice se suočavaju s glađu, raseljavanjem i stalnom prijetnjom nasilja. Korištenje hrane kao oružja nije samo humanitarna katastrofa, već i otvoreno kršenje međunarodnog prava i ljudskih prava.
Situacija u Gazi 2025. godine zauzima centralno mjesto u demonstraciji manipulacije humanitarnom pomoći kao sredstvom rata i oruđem etničkog čišćenja.
Neuspjeh međunarodne zajednice da riješi problem sa blokadom humanitarne pomoći govori da se ona ustvari slaže sa izraelskom politikom kolektivnog kažnjavanja.
Izgladnjivanje naroda Gaze takvim metodama je nehumana strategija sa strašnim posljedicama. Ukidanje blokade zahtijeva hitnu pažnju, zajedno s obnavljanjem legitimnih ruta pomoći, jer je izgladnjivanje dokazana politika koja utiče na pravdu, ljudska prava i sam pojam mira.
