Yuval Abraham
Autor je novinar koji živi i radi u Jerusalemu.
PISjournal – Jedan izvor je rekao da je prilikom napada na mlađe Hamasove operativce, uključujući one označene sistemima vještačke inteligencije poput Lavande, broj civila koje su smjeli ubiti uz svaku metu bio fiksiran tokom prvih sedmica rata do 20. ljudi.
Drugi izvor tvrdi da je fiksni broj iznosio je do 15. Ovi “stepeni kolateralne štete”, kako ih vojska naziva, bili su široko primijenjeni na sve osumnjičene mlađe militante, rekli su izvori, bez obzira na njihov čin, vojni značaj i godine, i bez procjenjivanja značaja atentata na ove osobe u odnosu na očekivanu štetu nad civilima.
Prema izvoru A., koji je bio oficir zadužen za praćenje meta, Odjeljenje za međunarodno pravo vojske nikada ranije nije dalo tako „široku saglasnost“ za tako visok stepen kolateralne štete. “Ne radi se samo o tome da možete ubiti bilo koju osobu koja je vojnik Hamasa, što je jasno dozvoljeno i legitimno u smislu međunarodnog prava”, rekao je A.. Ali oni vam direktno kažu: ‘Dozvoljeno vam je da ih ubijete zajedno sa mnogim civilima.’
“Svaka osoba koja je nosila Hamasovu uniformu u posljednjih godinu-dvije mogla je biti bombardovana zajedno sa još 20 civila kao kolateralna šteta, čak i bez posebne dozvole”, nastavio je A. “U praksi princip proporcionalnosti nije postojao.”
Prema A., to je bila politika većinu vremena tokom kojeg je on služio u vojsci. Tek kasnije je vojska smanjila stepen kolateralne štete.
Unaprijed određeni i fiksni stepen kolateralne štete pomogao je da se ubrza masovno stvaranje ciljeva pomoću sistema Lavanda, kažu izvori, jer je uštedio vrijeme. Izvor B. je tvrdio da je broj civila koje im je bilo dozvoljeno da ubiju u prvoj sedmici rata po osumnjičenom mlađem militantu obilježenog od strane vještačke inteligencije bio petnaest, ali da je taj broj s vremenom „rastao i smanjivao se“.
„Prvo smo napali gotovo ne uzimajući u obzir kolateralnu štetu“, rekao je B. o prvoj sedmici nakon 7. oktobra. „U praksi, niste stvarno prebrojavali ljude u svakoj kući koja je bombardovana, jer niste mogli znati da li su kod kuće ili ne. Nakon sedmicu dana počela su ograničenja kolateralne štete. Broj je pao (sa 15) na pet, što nam je otežavalo napad, jer da je cijela porodica kod kuće, ne bismo mogli bombardovati. Onda su ponovo podigli broj.”
Izvori su za +972 i Local Call rekli da sada, dijelom zbog američkog pritiska, izraelska vojska više ne locira mete putem sistema i ne gađa mlađe operativce u domovima. Činjenica da je većina domova u Pojasu Gaze već uništena ili oštećena, te da je gotovo cijelo stanovništvo raseljeno, također je umanjila sposobnost vojske da se osloni na obavještajne baze podataka i automatizirane programe za lociranje kuća.
Izvor E. je tvrdio da se masovno bombardovanje mlađih militanata dešavalo samo u prvih sedmicu-dvije rata, a zatim je prekinuto uglavnom da se ne bi trošile bombe. „Postoji ekonomična potrošnja municije“, rekao je E. “Uvijek su se bojali da će doći do rata u sjevernoj areni sa Hezbollahom u Libanu.Zato više ne napadaju mlade operativce.”
Međutim, zračni napadi na visoke komandante Hamasa još uvijek traju, a izvori kažu da za ove napade vojska odobrava ubijanje “stotina” civila po meti – zvanična politika za koju ne postoji historijski presedan u Izraelu, pa čak ni u nedavnim vojnim operacijama SAD.
“U napadu na komandanta bataljona Shuja’iya, znali smo da ćemo ubiti preko 100 civila”, prisjetio se B. bombaškog napada 2. decembra za koji je portparol IDF rekao da je imao za cilj ubistvo Wisama Farhata. “Za mene je to, psihološki, bilo neobično. Preko 100 civila ,to prelazi neku crvenu liniju.”
Amjad Al-Sheikh, mladi Palestinac iz Gaze, rekao je da su mnogi članovi njegove porodice ubijeni u tom bombardovanju. Stanovnik Shuja’ije, istočno od grada Gaze, tog dana je bio u lokalnom supermarketu kada je čuo pet eksplozija od kojih su pucala stakla na prozorima.
„Potrčao sam do kuće svoje porodice, ali tamo više nije bilo ništa“, rekao je Al-Sheikh za +972 i Local Call. “Ulica je bila ispunjena vriskom i dimom. Čitavi stambeni blokovi pretvorili su se u planine ruševina i duboke jame. Ljudi su počeli da traže svoje članove porodica.”
Al-Sheikhova supruga i kćerka su preživjele – zaštićene od ruševina ormarom koji je pao na njih – ali on je pronašao još 11 članova svoje porodice, među kojima su sestre, braća i njihova mala djeca, mrtve ispod ruševina. Prema grupi za ljudska prava B’Tselem, bombardovanje tog dana uništilo je desetine zgrada, ubilo desetine ljudi, a stotine ostavilo zatrpano pod ruševinama njihovih domova.
Cijele porodice su ubijene
Obavještajni izvori rekli su za +972 i Local Call da su učestvovali u još smrtonosnijim napadima. Da bi se ubio Ayman Nofal, komandant Hamasove Centralne brigade Gaze, izvor je rekao da je vojska odobrila ubistvo otprilike 300 civila, uništavajući nekoliko zgrada u zračnim napadima na izbjeglički kamp Al-Bureij 17. oktobra, na osnovu neprecizne procjene gdje se nalazi Nofal. Satelitski snimci i video snimci sa mjesta događaja pokazuju uništavanje nekoliko velikih višespratnica.
„U napadu je zbrisano između 16 i 18 kuća“, rekao je Amro Al-Khatib, stanovnik kampa, za +972 i Local Call. “Nismo mogli razlikovati jedan stan od drugog – svi su se pomiješali u ruševinama, a svuda smo nalazili dijelove ljudskih tijela.”
Nakon toga, Al-Khatib se prisjetio da je oko 50 mrtvih tijela izvučeno iz ruševina, te da je oko 200 ljudi ranjeno, mnogi od njih teško. Ali to je bio samo prvi dan. Stanovnici kampa proveli su pet dana izvlačeći mrtve i povrijeđene.
Nael Al-Bahisi, bolničar, bio je jedan od prvih na licu mjesta. Prvog dana je izbrojao između 50-70 žrtava. „U određenom trenutku shvatili smo da je meta napada bio komandant Hamasa Ajman Nofal“, rekao je on za +972 i Local Call. “Ubili su ga, ali i mnogo ljudi koji nisu znali da je on tamo. Pobijene su cijele porodice sa djecom.”
Drugi obavještajni izvor rekao je za +972 i Local Call da je vojska sredinom decembra uništila neboder u Rafi, ubivši “desetine civila”, kako bi pokušala ubiti Mohammeda Shabaneha, komandanta Hamasove brigade Rafah ( nije jasno da li je Shabaneh ubijen u napadu ili ne).
“Većina povrijeđenih bila su djeca”, rekao je Wael Al-Sir, 55, koji je svjedočio velikom napadu za koji neki stanovnici Gaze vjeruju da je bio pokušaj atentata. On je za +972 i Local Call rekao da je bombaški napad 20. decembra uništio “cijeli stambeni blok” i ubio najmanje 10 djece.
„Postojala je potpuno labava politika u vezi sa žrtvama operacija bombardovanja— toliko labava da je po mom mišljenju imala element osvete“, tvrdi D., obavještajni izvor. “Srž toga bili su atentati na visoke komandanata Hamasa i PIJ za koje su bili spremni ubiti stotine civila. Imali smo računicu: koliko za komandanta brigade, koliko za komandanta bataljona i tako dalje.”
Ovako visoka stopa “kolateralne štete” je izuzetna ne samo u poređenju sa onim što je izraelska vojska ranije smatrala prihvatljivim, već i u poređenju sa ratovima koje su Sjedinjene Države vodile u Iraku, Siriji i Afganistanu.
Rečeno nam je: “Bombardujte šta god možete”
Svi izvori sa kojima smo razgovarali za ovu istragu rekli su da su Hamasovi masakri 7. oktobra i otmice talaca uveliko uticali na vojnu politiku vatre i stepen kolateralne štete. “U početku je atmosfera bila bolna i osvetoljubiva”, rekao je B., koji je odmah nakon 7. oktobra regrutovan u vojsku i služio je u sali za mete.
“Došlo je do disonance: s jedne strane, ljudi su ovdje bili frustrirani što nismo dovoljno napadali”, nastavio je B.. “S druge strane, na kraju dana vidite da je poginulo još hiljadu stanovnika Gaze, većinom civila.”
„Bilo je histerije u profesionalnim redovima“, rekao je D., koji je takođe regrutovan odmah nakon 7. oktobra. „Nisu imali pojma kako da reaguju. Jedina stvar koju su znali da urade je da počnu bombardirati kao luđaci kako bi pokušali uništiti Hamas.”
D. je naglasio da im nije izričito rečeno da je cilj vojske bila “osveta”, ali je izrazio da “čim svaki cilj povezan s Hamasom postane legitiman, i uz odobrenje gotovo svake kolateralne štete, jasno vam je da su hiljade ljudi će biti ubijeni. Čak i ako je službeno svaka meta povezana s Hamasom, kada su vam tako odriješene ruke ,gubi se svaki smisao.”
A. je takođe koristio riječ „osveta” da opiše atmosferu u vojsci posle 7. oktobra. „Niko nije razmišljao šta da radi posle, kada se rat završi, kako će se moći živjeti u Gazi”, rekao je A.. “Rečeno nam je: sada moramo uništiti Hamas, bez obzira na cijenu.Bombardujte šta god možete.”
B., viši obavještajni izvor, rekao je da retrospektivno vjeruje da ova “nesrazmjerna” politika ubijanja Palestinaca u Gazi također ugrožava Izraelce, te da je to bio jedan od razloga zašto je odlučio da bude intervjuisan.
“Kratkoročno, sigurniji smo, jer smo nanijeli štetu Hamasu. Ali mislim da smo dugoročno manje sigurni. Vidim kako će sve ožalošćene porodice u Gazi — a to su gotovo sve — motivisati ljude da se pridruže Hamasu 10 godina kasnije. I Hamasu će biti mnogo lakše da ih regrutuje.”
U izjavi za +972 i Local Call, izraelska vojska je demantovala mnogo toga što su nam rekli izvori, tvrdeći da se „svaka meta ispituje pojedinačno, dok se individualno procjenjuje vojna prednost i kolateralna šteta koja se očekuje od napada. IDF ne izvodi napade kada je kolateralna šteta koja se očekuje od napada prevelika u odnosu na vojnu prednost.”
