Dr. Dan Steinbock
PISjournal – Godine 2006, kada je Hamas pobijedio na palestinskim izborima, Izrael je, zajedno s SAD-om, Rusijom, UN-om i EU, pokrenuo ekonomske sankcije protiv Palestinaca.
Prema američkoj diplomatskoj depeši koju je objavio WikiLeaks, blokada je bila rezultat izraelskog namjernog pokušaja da palestinsku ekonomiju u Gazi dovede “na rub kolapsa.”
Neslužbeno, izraelski dužnosnici više su puta rekli američkim diplomatima da kao dio svog sveukupnog plana embarga protiv Gaze “namjeravaju održati ekonomiju Gaze na rubu kolapsa.” Početkom blokade 2007, izraelska vlada procijenila je koliko je kalorija dnevno potrebno za sprječavanje ili uzrokovanje neuhranjenosti u Gazi.
Prosječni dnevni unos kalorija ključan za preživljavanje procjenjuje se na 2.100
kilokalorija (kcal) dnevno. Izraelski dokument “Crvena linija” koristio je veći izračun od 2.279 kalorija po osobi, uzimajući u obzir domaću
proizvodnju hrane u Gazi.
Takvi izračuni imaju dugu i mračnu historiju u društvima kolonijalnih doseljenika. Nakon intenzivne suše i propasti usjeva na visoravni Deccan 1876. godine, velika južnoindijska glad trajala je dvije teške godine, šireći se prema sjeveru. U to vrijeme, britanski povjerenik Sir Richard Temple provodio je eksperimente nad ljudima, “izdržljivim dobrim ljudima” koji su gladovali sve dok nisu ličili na “malo više od animiranih kostura potpuno nesposobnih za bilo kakav rad.”
Kako bi maksimizirao britanske prihode, Temple je nastojao odrediti minimalnu
količinu hrane za preživljavanje, koju je procijenio na oko 1627 kcal u Madrasu
1877. godine. Ipak, dodatna smrtnost povezana s glađu procijenjena je na čak 8 miliona.
‘Šoa’ u Gazi 2008–2009. godine
Izrael je u Gazi namjeravao održavati ekonomiju “na rubu kolapsa” i istovremeno izbjeći humanitarnu krizu. Netanyahuova vlada nastojala je staviti Palestince “na dijetu, ali ne da umru od gladi.”
Tokom izraelskog rata u Gazi 2008–2009, enklava je bila izložena ‘šoi’ (hebrejski naziv za holokaust), kako je priznao zamjenik ministra odbrane Matan Vilnai.
Izraelci su se nadali da će to Palestince u Gazi okrenuti protiv Hamasa. Ideja je bila “poslati Gazu decenijama u prošlost”, rekao je tadašnji general Yoav Gallant, koji je 15 godina kasnije postao meta naloga Međunarodnog kaznenog suda zbog navodne odgovornosti “za ratne zločine izgladnjivanja kao metode ratovanja i namjernog usmjeravanja napada na civilno stanovništvo; te zločine protiv čovječnosti ubistva, progona i druga nehumana djela.”
U maju 2018. Vijeće sigurnosti UN-a (VSUN) jednoglasno je usvojilo rezoluciju 2417 kojom se osuđuje izgladnjivanje civila kao metoda ratovanja i nezakonito uskraćivanje humanitarnog pristupa civilnom stanovništvu.
Ipak, tokom rata u Gazi, većina načela Rezolucije 2417 Vijeća sigurnosti UN-a
je prekršena, što je postavilo temelje za izraelske genocidne zločine u Gazi i
za saučesništvo Zapada predvođenog SAD-om u tim masakrima.
Od nacizma do cionizma
Historijski gledano, izraelska potpuna opsada gusto naseljene Gaze i njezinih 2,3 miliona palestinskih izbjeglica nije bila jedinstvena. Ima sličnosti s opsadom Lenjingrada i njegovih 3,1 miliona stanovnika.
Prema nacističkom Planu gladi SS ideologa Herberta Backea, izvorni glavni cilj bio je prisilno izgladnjivanje oko 31 do 45 miliona Sovjeta i istočnih Evropljana zarobljavanjem zaliha hrane i preusmjeravanjem istih njemačkim snagama.
Uz američku eugeniku i bijeli rasizam, upravo je američki tretman Indijanaca inspirirao politiku gladi u Hitlerovoj Njemačkoj. Smrtonosna moć gladi podučavana je generaciji Nijemaca 1914–1919, kada su Britanci nametnuli blokadu Njemačkoj.
Cilj je bio ometati njemački uvoz robe i time izgladnjivati njemački narod i njegovu vojsku do predaje. U Gazi, izvorni izraelski ‘Generalski plan’, utemeljen na blokiranju opskrbe hranom i epidemijama, nije mogao biti u potpunosti proveden zbog međunarodnog protivljenja.
No, čak je i djelomična provedba dovela enklavu u opasnost od gladi već u oktobru 2024, a visoki dužnosnici UN-a opisali su situaciju u sjevernoj Gazi kao ‘apokaliptičnu’ jer su svi tamo bili ‘u neposrednoj opasnosti od smrti od bolesti, gladi i nasilja’.
Mračne paralele
U oštro sročenom pismu, američki državni sekretar Antony Blinken dao je Izraelu ultimatum od 30 dana da osigura da svakodnevno više kamiona s pomoći stiže u Gazu. Izrael je propustio američki rok početkom novembra, prema UN-u. Pa ipak, (tadašnja) Bidenova administracija nije učinila ništa, dok je Blinken gledao na drugu stranu.
Sveobuhvatna studija dostupnosti hrane u Gazi pokazuje da je između oktobra 2023. i aprila 2024. broj kamiona s hranom koji su ulazili u Gazu ostao ispod predratne razine. Ali, koliko je ozbiljna bila situacija u Gazi u odnosu na prethodne dane?
U svom klasičnom djelu Vladavina Osovine u okupiranoj Evropi (1944), Raphael Lemkin, pionirski istraživač masovnih zločina i otac Konvencije o genocidu, upozorio je da “židovsko stanovništvo u okupiranim zemljama prolazi kroz proces likvidacije oslabljivanjem i izgladnjivanjem, jer su obroci održavani na posebno niskoj razini; i masakrima u getima.”
Lemkin je potkrijepio svoj slučaj podacima iz američkog izvještaja iz 1943, koji je pokazao kako su Židovi dobivali samo desetinu normalnog unosa kalorija – otprilike isti dio kao i mnogi Palestinci u Gazi osam decenija kasnije.
Uvod u ‘etničko čišćenje’ i genocid
U komparativnom historijskom kontekstu, korištenje oružja za masovno
izgladnjivanje dugo se povezivalo s imperijalnim i kolonijalnim aktivnostima,
postavljajući temelje za genocidne zločine.
Prema ovom gledištu, čak se i nacistički koncentracioni logori mogu povezati s
genocidnim zločinima u kolonijalnim koncentracionim logorima, poput britanskih
logora tokom Drugog burskog rata (1899–1902), a zatim i genocida Herera i
Namaque (1904– 1908) pod Njemačkim Carstvom.
Od Britanskog Carstva u Indiji do njemačke jugozapadne Afrike (danas Namibije),
glad i izgladnjivanje služili su kao uvod u konačni genocid, kako je Lemkin
naglasio: “Najizravnija i najdrastičnija tehnika genocida je jednostavno ubistvo. To može biti sporo i naučno ubistvo masovnim izgladnjivanjem ili brzo, ali ne manje naučno ubistvo masovnim istrebljenjem u plinskim komorama, masovnim pogubljenjima ili izlaganjem bolestima i iscrpljenosti.”
Historijski gledano, masovno izgladnjivanje i genocidi ušli su u novu fazu u nacističkoj eri, zahvaljujući industrijskim zločinima, većoj učinkovitosti masovnih ubistava na montažnoj traci i naučnim inovacijama. Na nadrealni način, koncentracioni logori i masovno izgladnjivanje išli su ruku pod ruku s
modernizmom na Zapadu. Jedan (vrlo grub) način poređenja takvih napora kroz vrijeme i prostor jest brojanje kalorija.
Unos kalorija od koncentracionih logora do Gaze
Nacistička opsada Lenjingrada (Sankt Peterburga) od jeseni 1941. do januara 1944. bila je jedna od najdužih i najrazornijih opsada u historiji. Kad su njemačke snage spriječile dotok hrane u grad, polovina gradskog stanovništva od 2,4 miliona je umrla uglavnom od gladi. Tokom kobnog razdoblja ‘Zime gladi’, prosječna dnevna količina hrane iznosila je jedva 300 kalorija.
Još niži službeni broj kalorija dokumentiran je u studiji o gladi u Varšavskom getu 1942. godine. Odlučni u namjeri da izgladne geto za samo nekoliko mjeseci, nacisti su dopustili samo dnevni unos od 180 kalorija po zatvoreniku, uskrativši vakcine i lijekove potrebne za sprječavanje širenja bolesti u gusto naseljenom getu.
Stoga je cvjetalo crno tržište koje je opskrbljivalo 80% hrane u getu i mreža od 250 pučkih kuhinja. Bez obzira na konačni dnevni unos, to je utrlo put od gladi do smrti. Oružje za izgladnjivanje često se povezuje s ‘etničkim čišćenjem’, kako je Lemkin primijetio, “nakon uklanjanja stanovništva i kolonizacije područja.”
Šta je s Gazom? Mjeren ukupnim isporukama hrane u enklavu od oktobra 2023, unos kalorija bio je oko 860 kcal, trećinu manje nego u nacističkim logorima prije više od osam decenija.
Kako je njemačka invazija na Sovjetski Savez propala i kako se tok Drugog svjetskog rata promijenio, nacistički logori su se pogoršali, a 1944. godine se dnevni unos smanjio na 700 kcal. To je gotovo tri puta više od unosa od 245 kcal u sjevernoj Gazi u prvoj polovini 2024. godine, kada je New York Post objavio poznati naslov da u Gazi nema gladi.
