Sanadin Voloder naoružanja
Autor je novinar sa višegodišnjim iskustvom, saradnik nekoliko medijskih kuća širom Bosne i Hercegovine.
PISjournal – Godina 2022. je bila po mnogim događajima i procesima historijska, a ponajviše zbog globalne krize uzrokovane agresijom Rusije na Ukrajinu koja se “udružila” sa krizama uzrokovanim pandemijom COVID-19 što je dovelo ljudsku civilizaciju u najteže stanje u novijoj historiji.
Međutim, ako gledamo stanje u svijetu po onoj isprobanoj narodnoj poslovici “dok jednom ne smrkne, drugom ne svane” vrijeme kriza je i period prilika za vrijedne, spretne i odlučne.
Uspjesi Turske u vojnoj industriji i saradnja Irana sa Rusijom je dovelo do dugo iščekivane konkurencije Izraelu na Bliskom istoku čija dominacija u vojnoj tehnologiji postaje zasigurno prošlost. Turska je rusku agresiju na Ukrajinu uspjela iskoristiti na više načina. Naime, geopolitički položaj i uticaj Turske se naglo poboljšao, a ponajviše zbog tradicionalno dobrih odnosa sa obje države i iskustva u kriznom komuniciranju sa zaraćenim stranama. Druga pobjeda Turske je humanitarnog karaktera kroz posredovanje u izvozu ukrajinskih žitarica čime je spriječena globalna glad i zaustavljeno povećanje cijena hrane.
Pored navedenog, presudni uspjeh Turske u ovoj godini je bio enormni rast izvoza vojne industrije. Perjanica tog podviga su bespilotne letjelice Bajraktar koje su se ranije dokazale na ratištima u Siriji, Libiji i Nagorno Karabahu. Međutim, njihova svjetska slava je tek došla kada su postale ubojito sredstvo ukrajinskih boraca protiv svjetske sile Rusije.
Ulazak u 10 ekonomija svijeta
Cilj predsjednika Erdoğana je da Turska uđe u društvo 10 vodećih ekonomija svijeta, a nedavni uspjesi u domaćoj proizvodnji energenata i povećanju izvoza olakšavaju put do cilja. Međutim, u godinama kada se administracija Erdoğana bori sa inflacijom uspjesi vojne industrije predstavljaju najbolju motivaciju za cijelu naciju i vraćanje nekadašnjeg geoplitičkog uticaja.
Turska je sredinom decembra uspješno testirala prvu domaću hipersoničnu raketu zrak-zemlja sa bespilotne letjelice Bayraktar Akinci. “Prva turska hipersonična raketa TRG-230-IHA, proizvođača Roketsan, uspješno je pogodila cilj na udaljenosti od 100 kilometara“, saopćio je na Twitteru tehnički direktor kompanije Selcuk Bayraktar. Raketa je ispaljena iz drona koji je lebdio na visini od 7,62 kilometara, a domet projektila varira između 20 i 150 kilometara. Roketsan je također konstruirao prvu tursku balističku raketu, koja je uspješno testirana u oktobru 2022. godine.
Erdoğan je nedavno analizirao turski razvoj odbrambene industrije pa je naveo da je budžet takvih projekata povećan sa 5,5 milijardi na preko 75 milijardi dolara, a prije 20 godina broj kompanija u odbrambenoj industriji je bio 56 dok je danas više od 1.600. Ne tako davno turski izvoz u odbrambenoj industriji je bio svega 248 miliona dolara, a ove godine će premašiti četiri milijarde dolara.
Historijski iskoraci u mnogim granama industrije, strateški infrastrukturalni projekti kao i smanjenje ovisnosti o uvozu energenata ali i povećanja geopolitičkog značaja u kontekstu transporta energenata na evropsko tržište su među najboljim pokazateljima korjenitih promjena u ekonomiji Turske u 20 godina vladavine AKP. Zbog toga Turska ima izuzetnu sposbnost prepoznavanja i iskorištavanja regionalnih i globalnih promjena.
Turska uspješno radi na nizu projekata u vojnoj industriji sa Južnom Korejom, Pakistanom, brojnim afričkim državama i članicama NATO-a i onim državama koje žele biti dio Alijanse. Turska tehnološka kompanija SDT Space and Defence Technologies Inc., nastavit će da doprinosi domaćem borbenom avionu Južne Koreje pete generacije KF-21 tokom procesa masovne proizvodnje nakon što je već osigurala simulaciju sistema veze.
Oni su već isporučili 19 vazdušnih jedinica i zemaljsku stanicu, a nedavno su dobili još jednu narudžbu zemaljske stanice za narednu godinu. Njihova očekivanja su još 120 narudžbi, a u međuvremenu, su u martu na sajmu odbrane IDEAS u Pakistanu dogovorili saradnju kroz izvoz kapsule za municiju (ACMI) i za F-16 i za JF-17 pakistanskih zračnih snaga.
Nakon NATO država, afričke zemlje također kucaju na vrata Turske za saradnju kroz vojnu industriju. Sa Bayraktar TB2 dronom, Turska se suočava sa velikim interesom iz afričkih zemalja. Afrika je novo tržište za tursku namjensku industriju. Vojni izvoz u Afriku raste, sa 83 miliona dolara u 2020. na 288 miliona dolara u 2021. godini. Turske kompanije su prodale raznu opremu i oklopna vozila u 14 afričkih zemalja.
S druge strane, potražnja NATO-a za turskim dronovima je poticaj za afričke zemlje. Nakon razdora između NATO-a i Türkiye, Finska je započela suptilnu ofanzivu da pridobije Tursku za svoju NATO aplikaciju, najavljujući da bi mogla kupiti turske bespilotne letjelice. Nakon ovog, zapadnoafrička država Togo naručila je pošiljku Bayraktar TB2 drona jer ga planira koristiti za nadgledanje svoje sjeverne granice i za podršku borbenim snagama. Uporedo sa diplomatijom, Türkiye je uspostavila mrežu od 37 vojnih baza širom Afrike, u skladu s Erdoğanovim ciljem da utrostruči godišnji obim trgovine s kontinentom na 75 milijardi dolara.
Ukrajinski rat rasplamsava trku u proizvodnji naoružanja na Bliskom istoku
Rat u Ukrajini je ubrzao utrku u naoružanju na Bliskom istoku sa jednom bitnom razlikom u odnosu na dosadašnju praksu. Naime, izvoz vojne opreme iz muslimanskih država po prvi put nakon pada komunizma ne ide primarno zaraćenim muslimanskim stranama. Pojava turske borbene bespilotne letjelice Bayraktar TB2 nesumnjivo je dovela zemlju do statusa supersile, barem kada je riječ o proizvodnji i opskrbi bespilotnih letjelica.
Najnoviji sukob visokog profila u kojem su korišteni TB2 je Ukrajina gdje su bili vrlo efikasni protiv ruskih snaga i sredstava. Turski proizvođač Baykar Technology trenutno radi na nasljedniku TB2, TB3, pomorskom dronu za koji se očekuje da će prvi let obaviti tokom zime. U međuvremenu, dron Akinci na velikoj visini i velikog dometa već je privukao pažnju stranih vojski, sa četiri izvozna sporazuma potpisana do danas.
Ipak, početni uspjesi TB2 u Ukrajini su smanjeni, ako ne i zasjenjeni dolaskom iranskih dronova tokom ljeta. Iranski dronovi su mnogo jeftiniji od TB2, koštaju oko 20.000 dolara po jedinici u poređenju sa 5 miliona dolara. Uprkos kritikama upućenim Iranu zbog isporuke bespilotnih letjelica Rusiji, on je također imao koristi od sukoba u Ukrajini, koji “nudi način da se uživa u ravnopravnijim odnosima sa velikom silom”. Također nudi “okruženje u kojem Rusija subvencionira iranske vojne eksperimente, čineći proces ne samo besplatnim za Iran već i potencijalno profitabilnim”.
Prema iranskim izvorima, oko 22 zemlje podnijele su zvanične zahtjeve za kupovinu dronova, uključujući Jermeniju, Tadžikistan, Srbiju, Alžir i Venecuelu. Iranci imaju program dronova od 1980-ih i imaju razvijenu domaću vojnu industriju kroz koji vrši značajan uticaj na libanonski Hezbollah, Huse u Jemenu i pojedine palestinske frakcije. Međutim, iranske ambicije da ponovi komercijalne uspjehe turskog izvoza bespilotnih letjelica bit će ometene zbog sankcija.
Od ključne važnosti za Iran, postepeno širenje njihovih dronova na poprištima sukoba pomaže u širenju geopolitičkog uticaja Teherana. To se pokazalo i inauguracijom iranske fabrike dronova u Tadžikistanu u maju prošle godine, koja će proizvoditi borbene i izviđačke bespilotne letjelice Ababil-2. Zajedno s budućim planovima za Rusiju da proizvodi iranske dronove na lokalnom nivou, Iran se predstavlja kao alternativni dobavljač dronova šire od regije Centralne Azije u direktnoj konkurenciji sa Turskom, koja ima svoje ambicije da dopre do turkijskih država.
Isporuka iranskog oružja Rusiji, turskog i izraelskog oružja Ukrajini, te zahtjev Njemačke od Izraela da joj osigura sistem strateških projektila Arrow-3, pokazuju početak pomaka u ravnoteži vojne industrije i trgovine oružjem u korist nearapskih zemalja na Bliskom istoku. Rat u Ukrajini pružio je veliku i ekspanzivnu priliku na terenu za testiranje efikasnosti novog oružja, od kojih su najvažnije bespilotne letjelice i sistemi za odbranu od raketa. Međutim, najvažniji razvoj događaja koji bi mogao izazvati pomak u ravnoteži regionalnih vojnih snaga, predstavlja iranska najava uspjeha u razvoju i proizvodnji hipersonične rakete.
Ako je istina, to Iran stavlja na viši nivo od Izraela, koji je još uvijek u fazi razvoja prototipova ove vrste projektila u sklopu programa strateške saradnje sa Agencijom za protivraketnu odbranu SAD-a. Ako Iran zaista proizvede i uspješno lansira svoju hipersoničnu raketu, postao bi treća zemlja u svijetu, nakon Kine i Rusije, koja je to učinila.
Ova najava uslijedila je samo pet dana nakon što je Iran objavio uspjeh u lansiranju projektila sposobnog da nosi i izbaci satelite u svemir.
Iran je 05. novembra 2022. godine objavio da je uspješno testirao suborbitalno lansiranje satelitskog lansera Ghaem-100 koji bi mogao lansirati satelite u svemir, svaki težak 80 kg, i može biti u orbiti oko 500 km iznad površine Zemlje. SAD su ovaj razvoj opisale kao “faktor nestabilnosti”, jer se ova mobilna platforma za lansiranje može koristiti za lansiranje nuklearnog oružja. Iran je također predstavio novi sistem protivzračne odbrane Bavar-373, za kojeg tvrde da je superiorniji od ruskog sistema S-400.
Prijetnja Saudijskoj Arabiji
Iako razvoj iranskog raketnog programa može uspostaviti neku vrstu strateške ravnoteže s Izraelom, on također predstavlja prijetnju Saudijskoj Arabiji, koja prevazilazi puku zabrinutost zbog mogućnosti da Iran dobije nuklearno oružje. Političko vodstvo u Teheranu čvrsto vjeruje u nemogućnost uspostavljanja jednadžbe za regionalnu sigurnost u regionu, a da Iran u tome ne igra ključnu ulogu.
Proizvodnja novih naprednih oružja, od kojih su neka jeftina, poput dronova, a neka skuplja, poput balističkih projektila, postala je nova karakteristika razvoja vojne moći na Bliskom istoku. Ovakav razvoj događaja je dostigao stepen da je region učinio jednim od najvažnijih kanala snabdijevanja oružjem u rusko-ukrajinskom ratu.
Velika prednost od koje su Turska i Iran imali koristi u snabdijevanju obje strane ukrajinskog rata oružjem, posebno bespilotnim letjelicama, je to što mogu izvršiti modifikacije na njima kako bi povećale svoje taktičke sposobnosti i eliminisale slabosti koje se otkriju tokom vojnih operacija, što dovodi do razvoj njihove nove generacije. To možemo lahko pratiti u slučaju Turske koja je posljednjih mjeseci napravila veliki napredak u proizvodnji dronova, razvoju njihovih borbenih misija i lokalnoj proizvodnji naprednih motora.
Turkish Aerospace Industries Inc objavila je da trenutno radi na dizajniranju modela drona koji se približava brzini zvuka (0,7 Mach) i da će ga zvati Goksungur. Ovaj model će se specijalizirati za fotografiranje, izviđanje i operacije podrške u borbi. Štaviše, kompanija koja proizvodi bespilotne letjelice Bayraktar je također uspjela razviti novu verziju jurišnika, TB-3, koji je dizajniran za polijetanje sa kratkih pista, ili sa palube plovnih objekata. Ratni brod Anadolu je također dizajniran da bude pogodan za nošenje i upravljanje dronovima. Anadolu će služiti kao nosač dronova, što povećava fleksibilnost korištenja ovih aviona u različitim operacijama. Novi turski brod može nositi između 30 i 50 dronova TB-3 sa sklopivim krilima.
Novu trku u naoružanju karakteriše upotreba bespilotne vojne opreme i sistema, ili oružja na daljinsko upravljanje, uz malo oslanjanja na ljudsku snagu, da bi se zamijenila teška, skupa, niskotehnološka oprema i sistemi kojima upravljaju ljudi. Ovaj trend znači da će kupovina konvencionalne vojske vremenom smanjiti svoju stratešku vrijednost i postati samo kvantitativni dodaci koji su skupi i imaju mali povrat.
Isti zaključak vrijedi i za ulaganje u tradicionalne vojne industrije. Nakon rata u Ukrajini, budućnost taktičkih ratova ide ka povećanom oslanjanju na dronove, umjesto na teške borbene avione ili bombardere, i na male lahke nosače dronova, umjesto velikih, teških nosača aviona. Također, više će se oslanjati na termalno oružje (lasere i elektromagnetne i elektrohemijske talase).
Rusija Iranu plaća dronove zaplijenjenim zapadnim oružjem u Ukrajini kojeg će spretni iranski inžinjeri vrlo dobro iskoristiti za unapređenje svojih projekata. Navedena dešavanja se budno prate u Tel Avivu koji je svjestan da se omjer snaga u regiji ubrzano mijenja.
Podaci Uprave za međunarodnu odbrambenu saradnju izraelskog Ministarstva odbrane pokazuju da je izraelski izvoz prošle godine porastao za 30%. List Haaretz piše da je izraelska odbrambena industrija izvijestila o novim ugovorima od 11,3 milijarde dolara u 2021. godini.
Godinu ranije radilo se o vrijednosti od 8,6 milijardi dolara. Do septembra 2022. godine, Izrael je imao gotovo 4.000 vojnih prodajnih ugovora u usporedbi s 5.400 prodajnih ugovora u 2021. godini što je jasan pokazatelj rasta.
Porast prodaje oružja pripisuje se potpisivanju sporazuma o normalizaciji sa četiri arapske zemlje, kao i ratu u Ukrajini. Nažalost, do sada bogate arapske države su i dalje samo najveći uvoznici naoružanja što pokazuje nedostatak svijesti o nužnosti ulaganja u vlastitu proizvodnju.
Ekskluzivno PISjournal
