Admir Lisica
Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Doktorant je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
PISjournal – Prethodnih dana u fokusu je sastanak Trumpa i Putina, a povodom razgovora u kontekstu konačnog završetka dugogodišnjeg rata između Rusije i Ukrajine. Rat u Ukrajini, koji je eskalirao punom invazijom Rusije 2022. godine, izaziva intenzivne debate među stručnjacima o tome kada i na koji način bi mogao da se okonča.
Prognoze se baziraju na kombinaciji teorijskih modela međunarodnih odnosa, vojno-politikih analiza, ekonomskih resursa i političkih stavova unutar Ukrajine i na Zapadu. Analitičari, profesori, vojni stratezi, te istaknute diplomate, nastoje procijeniti kada i na koji način će se privesti kraju ovaj razorni rat, koji je već odnioo desetine hiljada života. Osim analitičara, zanimljivo je i poimanje umjetne inteligencije o tome kako će biti okončan rat.
Naime, ukoliko analizirate šta AI kaže o završetku rata, analiza se bazira na stavovima svjetski poznatih analitičara koji se aktivno bave ovim pitanjem. Rat u Ukrajini ulazi u četvrtu godinu bez jasnog kraja. Najizgledniji scenariji prema analitičkim prognozama su: dugi rat iscrpljivanja ili prekid vatre uz spornu liniju dodira (korejski model).
Potpuna pobjeda Ukrajine ili nametnuta pobjeda Rusije ostaju moguće, ali manje vjerovatne opcije. Međunarodna zajednica, posebno EU, NATO i UN, mora koordinirati vojnu, ekonomsku i humanitarnu podršku kako bi se očuvala ukrajinska otpornost i spriječila destabilizacija evropskog poretka. Da li će to učiniti, ostaje veliko pitanje. Ovdje vam donosimo pregled mišljenja kreiranih od strane istraživača, analitičara i nekih poznatih think-thank centara.
Analitičari i analize o kraju rata
Britansko/njemački analitičar Wolfgang Münchau tvrdi da će rat okončati tajne diplomatske pregovore, kada obje strane shvate da im je dugotrajna borba preskupa. Sporazum će biti “prljav kompromis”, bez jasnog pobjednika.
Analitičari poput CSIS-ovog Jensena i Marka Canciana upozoravaju da borba — posebno intenzivna potrošnja artiljerijskog streljiva — iscrpljuje vojnoindustrijske kapacitete Zapada. Ako se rat oduži još godinu ili dvije, možda će se pojaviti granice u dostupnosti zapadne podrške.
Prema analizi iz avgusta 2025, postojala su dva realna scenarija. Partition with Protection – Ukrajina zadržava oko 80% teritorije, formalno ne priznaje gubitak 20%, dok dobija čvrste sigurnosne garancije (model nalik Korejskom ratu). Partition with Subordination – Rusija politički dominira Ukrajinom, koja gubi svoje suverenističke aspiracije i postaje neka vrsta ruske protektoratske države.
Analiza Chatham House identificira četiri moguće završnice (citat sa Reddit-a): “dugi rat”, “zamrznuti konflikt”, “pobjeda Ukrajine” ili “poraz Ukrajine”. Svi će imati duboke dugoročne posljedice na društvene, ekonomske i političke strukture.
Prema anketama, većina Ukrajinaca ne prihvata teritorijalne ustupke i želi nastavak borbe sve dok se ne osigura potpuni povrat teritorije — ali podrška pregovorima je rasla tokom 2024–2025. Većina recentnih analiza predviđa da rat neće završiti brzim, totalnim slomom jedne strane, nego kroz neku formu političko-vojne nagodbe nakon iscrpljivanja, uz trajne sigurnosne aranžmane za Ukrajinu i dugoročnu konfrontaciju s Rusijom.
Istovremeno, ostaje otvoren raspon alternativnih ishoda – od “zamrznutog” konflikta do pobjede/poraza – zavisno od tempa industrijske mobilizacije, zapadne pomoći i unutrašnje politike u Rusiji i na Zapadu. Posljednjih sedmica/ mjeseci više utjecajnih komentara uočava konvergenciju ka ideji pregovora/armisticija, često uz nastavak borbenog pritiska kao poluge za pregovaračke pozicije (npr. rusko insistiranje na Donbasu, rasprave o zapadnim sigurnosnim garancijama Ukrajini).
Čak i optimisti o “brzom okončanju” susreću se s tvrdim činiocima: teritorij, verifikacija, garancije i unutrašnja politika. Analitičari ističu da obje strane imaju kapacitete za nastavak borbe. Rusija oslanja svoju strategiju na demografske i industrijske resurse, dok Ukrajina zavisi od stalne i predvidive zapadne pomoći. Ovakav scenario podrazumijeva spor i mukotrpan proces, sa periodima intenzivnih, ali ograničenih ofanziva. Najizgledniji ishodi prema analitičkim projekcijama su dugi rat iscrpljivanja ili prekid vatre nalik korejskom modelu.
Puna pobjeda Ukrajine i potpuna ruska dominacija ostaju krajnje alternative, zavisne od dinamike zapadne pomoći i unutrašnjih slabosti Rusije. Rat će se najvjerovatnije završiti političkom nagodbom koja neće zadovoljiti sve strane, već će oblikovati novu fazu evropske sigurnosne arhitekture.
Epilog
Predstavljenje predodžbe kraja rata ukazuju nam na mogućnost da niti jedna strana neće biti apsolutno zadovoljna ishodom, ali je jasno kako bi gubitak teritorije za Ukrajinu bio dugoročni problem, pa čak i prema modelu da okupirane teritorije ostanu unutar Ukrajine, destrukcija iz Moskve bi bila trajna, i vodila bi ka urušavanju Ukrajine iznutra u godinama koje su pred nama.
Ekskluzivno PISjournal
