PISjournal – Borba za Irak nije samo vojna ili politička, već je i jezička. Jezik, kao sredstvo za rat, oblikuje percepcije, konstruira stvarnost i služi kao sredstvo moći.
Decenijama su zapadni mediji iračke naoružane grupe nazivali „milicijama“, često uz dodatak opisa poput „podržavane od Irana“. Ovo uokviravanje oblikuje percepciju legitimnosti, autoriteta i suvereniteta, prikazujući Irak kao nestabilnu državu kojoj je potrebna strana intervencija.
Svođenjem naoružanih grupa na jednu etiketu s ciljem delegitimizacije, zapadni mediji namjerno brišu historiju žrtvovanja njihovih članova, spljoštavajući društvene, političke i historijske stvarnosti Iraka u pojednostavljenu i netačnu naraciju.
U engleskom jeziku, „milicija“ označava nezakonitost, nered i haos, a zapadni mediji su vrlo selektivni koristeći taj termin. Oružane grupe povezane sa SAD-om, poput kurdskih snaga, opisuju se kao „trupe“ ili „snage sigurnosti“, dok se grupe koje se protive zapadnom uticaju lišavaju legitimnosti putem „milicije“.
Razmotrimo slučaj američkih i britanskih privatnih vojnih kompanija, poput Blackwatera, odgovornih za zločine, uključujući masakr na Nisour Squareu 2007. godine u kojem je ubijeno 17 civila. U zapadnom izvještavanju, takvi zločini se prikazuju kao nedolično ponašanje ili greška nekoliko pojedinaca, a ne kao optužnica protiv ukupnog prisustva kompanije u Iraku ili državama koje su ih odobrile. Pravo lice nelegitimnosti nikada se ne proširuje na samu ozloglašenu instituciju ili vlade koje stoje iza nje.
Nasuprot tome, Narodne mobilizacijske snage (PMF), koje su branile sigurnost Iraka od ISIS-a, pojednostavljene su u „nedržavne“, „nelegitimne“ aktere, uz potpuno zanemarivanje integracije tih grupa u formalni sigurnosni aparat zemlje.
Pravni status PMF-a u odnosu na zapadnu delegitimizaciju
PMF je nastao 2014. godine nakon fetve koju je izdao najviši irački vjerski autoritet, Sayyed Ali al-Sistani, pozivajući Iračane da brane državu od terorističkog ISIS-a nakon zauzimanja Mosula. Grupa je ubrzo postala odlučujuća snaga, popunjavajući prazninu koju su ostavile urušene iračke institucije nakon invazije predvođene SAD-om 2003. godine. Do 2016. godine, PMF je formalno integriran u sigurnosni aparat zemlje.
Kao sredstvo za delegitimizaciju grupe, zapadni mediji su PMF opisali kao „milicije koje podržava Iran“ ili „šiitske militante“, potpuno lišavajući grupu njenog pravnog statusa i legitimnosti na lokalnom nivou. Ovdje vrijedi napomenuti da PMF uključuje sunitske, šiitske i kršćanske frakcije, ali zapadni mediji ih svode na „sektaške posrednike“, implicirajući stranu kontrolu umjesto da priznaju njihovu ulogu u zaštiti sigurnosti vlastite države.
Na primjer, 2016. godine, tokom bitke za Mosul, zapadni mediji su potpuno ignorisali napore i dostignuća PMF-a u odvraćanju terorističke grupe od daljeg širenja na druge iračke teritorije.
Prema izvještaju BBC-a iz 2017. godine, „Hiljade iračkih vojnika, kurdskih boraca, sunitskih arapskih plemena i šiitskih milicija, uz pomoć ratnih aviona koalicije predvođene SAD-om i vojnih savjetnika, učestvovalo je u ofanzivi“. Nema spomena PMF-a, samo se nazivaju „šiitskim milicijama“.
Također 2017. godine, izvještavajući o bici za Mosul, časopis Time je izvijestio: „U Faludži i drugim bitkama, vlada se oslanjala na milicije s većinskim šiitskim stanovništvom zvane ‘hashd al-shabi’ ili snage narodne mobilizacije“.
Predstavljajući borbu kao „bitku milicija“, zapadni mediji prikrivaju stvarnost: PMF nisu bili samo suparnički naoružani ljudi u sektaškom sukobu, već ključna komponenta iračke nacionalne odbrambene strukture.
Selektivno izvještavanje, politička pristrasnost
Zapadni mediji dosljedno umanjuju dostignuća PMF-a, predstavljajući ih kroz prizmu vanjskog uticaja i kontroverzi.
Brisanje je jasno kada se ispita kako se izvještava o operativnim pobjedama. Naslovi rijetko izvještavaju o broju oslobođenih teritorija, neutraliziranih terorista ISIS-a ili civila koje je zaštitio PMF. Umjesto toga, izvještavanje se često kreće prema političkim implikacijama, dovodeći u pitanje lojalnost i legalnost PMF-a umjesto da prizna stvarnost na terenu, iskrivljujući sliku iračke borbe protiv terorizma.
Jedna studija slučaja je oslobađanje Tikrita 2015. godine. Poraz ISIS-a, postignut operacijama predvođenim PMF-om, nesrazmjerno je izvještavan od strane zapadnih medija, pripisujući zasluge zračnim napadima koalicije predvođene SAD-om, a umanjujući doprinos i glavnu ulogu PMF-a. Ovo ne samo da lišava PMF priznanja na koje ima pravo, već i pojačava zapadni narativ da pobjeda zavisi o zapadnoj intervenciji.
Isti scenario se primjećuje u Bagdadu, gdje su jedinice PMF-a raspoređene kako bi osigurale glavni grad tokom infiltracija ISIS-a. Umjesto izvještavanja o ulozi grupe u stabilizaciji grada, mediji su ove operacije predstavili kao kontroverzne i sektaške, prikazujući situaciju kao prelazak iz „haosa u haos“.
Semantika riječi „milicija“
Zapadni mediji, koristeći svoju selektivnu terminologiju, strano prisustvo prikazuju kao „uredno“, a operacije i prisustvo PMF-a kao „haotične“. U njihovom rječniku, američke trupe su „mirovnjaci“, dok su iračke snage „militanti“. Lišavajući grupu njenog političkog i historijskog konteksta, strana intervencija se legitimizira pred očima javnosti prikrivanjem prave prirode PMF-a.
Takvo lingvističko uokviravanje ima posljedice. Javno mnjenje u inostranstvu se oblikuje u korist američke intervencije, što olakšava opravdavanje bilo kakvih akcija preduzetih u Iraku, budući da se Bagdad prikazuje kao „nesposoban“ da kontroliše vlastite sigurnosne snage.
Oznaka „milicija“ je još jedan zapadni strateški alat. Prepoznavanje jezika rata kao dijela samog rata ključno je za razumijevanje kako pogrešnog predstavljanja iračkih naoružanih grupa, tako i šire politike zapadne intervencije.
