Natacha Danon
PISjournal – Posljednjih sedmica, demonstranti u gradovima širom sjeveroistočne Sirije izašli su na ulice kako bi osudili nasilje u provinciji Suweida, u kojoj većinu čine Druzi, i pozvali na pravdu.
Prošlog mjeseca je u jugoistočnoj provinciji ubijeno preko 800 ljudi tokom sukoba između Druza i beduinskih snaga koje podržava vlada.
„Kurdi sebe vide kao prirodne saveznike drugih manjina“, poput Druza, rekao je Mutlu Civiroglu, analitičar za kurdska pitanja.
„Nedavni događaji produbili su strah među Kurdima… mnogi ljudi vjeruju da će oni biti sljedeći“, nakon Alavita i Druza.
Događajima u Suweidi prethodili su masakri na obali u martu, tokom kojih su vladine snage ubile stotine civila manjinske alavitske sekte.
Mnogi Kurdi smatraju da je njihova sudbina povezana sa sudbinom njihove braće Druza kao manjina unutar granica Sirije, sa sličnim zahtjevima.
Dok se prašina u Suweidi sliježe, kakav će biti uticaj najnovijeg sektaškog nasilja na sjeveroistočnu Siriju?
Zajednička „sudbina“
„Sudbina Suweide i sudbina sjeveroistoka su povezane, uglavnom zbog činjenice da su obje djelovale izvan vlade s određenim stepenom autonomije, a vlada pokušava to ograničiti“, rekao je za TNA Alexander McKeever, istraživač fokusiran na sjever Sirije.
Ako se postigne dogovor na sjeveroistoku ili jugoistoku Sirije, to bi moglo imati uticaj na drugu stranu, objašnjava McKeever.
Sjeveroistočna i jugoistočna Sirija uživale su značajnu autonomiju od centralne vlade tokom 14-godišnjeg građanskog rata u zemlji – status koji je održan od pada Asadovog režima prošlog decembra.
I Kurdi i Druzi imaju vlastite sigurnosne snage. Sirijske demokratske snage (SDF), koje podržavaju Sjedinjene Američke Države (SAD), kontrolišu sjeveroistočnu Siriju, dok niz druzskih frakcija kontroliše jugozapadnu Siriju.
„Njihova budućnost je povezana jer Kurdi imaju slične zahtjeve – žele decentraliziranu zemlju“, kaže Civiroglu. Kurdi „javno govore da Sirija ne može biti kao prije rata, gdje centralizirana vlada, Damask, odlučuje o svemu“.
Damask je više puta izjavio da se protivi svakom obliku decentralizacije, rekavši da „odbacuje svaki pokušaj nametanja podjele ili stvaranja separatističkih kantona pod uslovima federalizma ili autonomije“, što je ključni zahtjev Autonomne uprave, vladajućeg subjekta SDF-a.
Autonomna uprava je, u međuvremenu, ponovila svoj stav da je decentralizacija jedini put naprijed.
Mazloum Abdi, šef SDF-a, potvrdio je prošlog utorka u ekskluzivnom intervjuu da je decentralizacija „najbolje rješenje za izgradnju države nakon 14 godina građanskog rata“, dodajući da to „ne znači podjelu“.
Iako je odbio da pojasni da li će decentralizacija biti administrativna ili politička, opisao je „zajedničku vlast između centra i pokrajina“.
Još jedan ključni zahtjev Kurda, poput Druza, jeste da ne budu prisiljeni predati oružje i da mogu zadržati određeni stepen autonomije u oblasti sigurnosti. Međutim, ključno pitanje ostaje da li će sirijska vojska zadržati komandnu strukturu SDF-a ili će integrirati pojedinačne borce.
U intervjuu u utorak, Abdi je priznao „različite perspektive o mehanizmu integracije“, čak i unutar samog SDF-a.
SDF ima i drugih neslaganja s Damaskom. Elham Ahmad, kopredsjedavajući za vanjske odnose Autonomne uprave, nedavno je kritizirao Damask zbog njegovih „jednostranih mjera“ u formiranju vlade, izradi ustavne deklaracije, a sada i imenovanju parlamenta, bez „konsultacija, ni s nama ni s drugim sirijskim komponentama ili strankama“.
Sirijske i međunarodne organizacije izrazile su zabrinutost zbog koncentracije predsjedničke moći i nedostatka nezavisnosti pravosuđa.
Pregovaračka pozicija SDF-a
Dana 10. marta postignut je značajan sporazum između Damaska i SDF-a o integraciji vojnih i upravnih institucija potonjih u centralnu državu.
Iako je od tada održano nekoliko sastanaka visokog profila, razgovori su u zastoju posljednjih mjeseci. Nakon posljednjih događaja u Suweidi, sastanak u Parizu 25. jula je odgođen, ali je planirano da bude ponovo zakazan „što je prije moguće“.
U gradovima Alepo i Jaramana, gdje Kurdi i Druzi imaju značajan broj stanovnika, postignuti su sporazumi o zajedničkom raspoređivanju njihovih snaga uz opće sigurnosne snage Damaska.
Ova područja trebaju poslužiti kao nacrt i lakmus test za integraciju drugih područja pod kontrolom centralne vlade.
Međutim, posljednji događaji u Suweidi vjerovatno će promijeniti pregovaračku poziciju SDF-a. „Povećani strah među kurdskom javnošću doveo je do pojačanog pritiska na SDF da zauzme čvršći stav prema Damasku“, kaže Civiroglu.
„SDF pokušava pronaći ravnotežu u smislu odgovaranja na kritike naroda“ zbog „preblagih zahtjeva“ i „pokušaja da se pozabavi potrebama svojih saveznika, poput SAD-a [i] Francuske“.
„Najnoviji događaji će natjerati Autonomnu upravu da prihvati daljnje zahtjeve za decentralizaciju i federalizam“, kaže on.
SDF „vjerovatno vidi Suweidu kao nešto pozitivno jer vlada izgleda slabo i čini se da vlada ne može ući u područja izvan svoje kontrole gdje postoje manjine bez mnogo zloupotreba ili kršenja prava. To će samo ohrabriti SDF da se jače pregovara“, ponavlja McKeever.
„Kurdi se žele integrirati u sirijsku državu sa svojim identitetom, svojom kulturom, svojom vojnom moći, svojim političkim sistemom, ali ono što Damask podrazumijeva pod integracijom je kurdska pokornost“, dodaje Civiroglu.
Čini se da su događaji u Suweidi ublažili pritisak SAD-a na SDF. Nedavno, 10. jula, prije nasilja u Suweidi, američki izaslanik za Siriju Thomas Barrack rekao je: „U svim ovim zemljama [na Bliskom istoku], ono što smo naučili je da federalizam ne funkcioniše“, dodajući: „Postoji samo jedan put, a taj put je Damask“.
Nakon događaja u Suweidi, 22. jula, Barrack nije isključio federalizam, rekavši: „Ako završe s federalističkom vladom, to je njihova odluka, a odgovor na pitanje je da će se svi sada možda morati prilagoditi“.
Međutim, Natasha Hall, viša saradnica u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), kaže da SAD u konačnici „žele opciju povlačenja i sigurno ne žele podržavati neodrživu silu u doglednoj budućnosti“.
Dodala je: „Vjerovatno vide dogovoreno rješenje između Damaska i sjeveroistoka kao povoljnije od alternative.“
SAD su povukle četvrtinu svojih trupa iz zemlje, čime je njihov broj porastao na 1.500, uprkos izvještajima o porastu napada Islamske države.
Ministarstvo odbrane SAD-a izradilo je planove za povlačenje preostalih trupa, iako datum još nije objavljen.
Iako je rok za implementaciju sporazuma od 10. marta određen za kraj godine, Civiroglu kaže da je malo vjerovatno da će dvije strane do tada moći postići dogovor.
„Kada se nepovjerenje produbi i kada se strah javi, teže je pronaći zajednički jezik.“
