Talmiz Ahmad
PISjournal – Američki predsjednik Donald Trump u petak je igrao ulogu u tekućem mirovnom procesu između Azerbejdžana i Jermenije i predsjedavao je potpisivanjem nacrta mirovnog sporazuma između azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva i armenskog premijera Nikola Pašinjana.
Posmatrači su odmah primijetili da je ovaj „sporazum“ samo prepakivanje okvirnog sporazuma koji su dvije zemlje potpisale u martu. Sporazum je dogovoren bilateralno i postignut bez vanjskog učešća. U to vrijeme, također je prepoznato da još nekoliko pitanja treba riješiti prije nego što se mirovni proces može završiti.
Sporovi između Azerbejdžana i Armenije samo su dio problema koji muče regiju Južnog Kavkaza, koju je analitičar vanjske politike Jeffrey Mankoff u izvještaju Centra za strateške i međunarodne studije iz decembra 2024. godine opisao kao „zonu razaranja i usko grlo“ koje povezuje Evropu s Evroazijom. Regija se sastoji od tri države – Azerbejdžana, Armenije i Gruzije – koje su stekle suverenitet nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Posljedice tog raspada bile su teške: Rusija je i dalje polagala prava na gruzijska područja Abhaziju i Južnu Osetiju, dva rata su se dogodila između Azerbejdžana i Armenije oko sporne teritorije Nagorno-Karabah, a Rusija je izvršila invaziju na Gruziju 2008. godine kako bi spriječila njeno dalje približavanje EU i NATO-u.
Geografija Južnog Kavkaza privukla je pažnju Turske i Irana, kao i globalnih sila SAD-a i Rusije. U novije vrijeme, Kina i Indija su također ušle u regiju, a njihova konkurencija u Južnoj Aziji odražava se na Južnom Kavkazu. Kao koridor od Evrope do srca Euroazije, veliki dio konkurencije u regiji usmjeren je na rivalske projekte povezivanja. Brisel je 2018. godine pokrenuo Strategiju povezivanja EU i Azije zbog kopnenog transporta,energetike, digitalnog razvoja i unaprjeđivanja međuljudskih odnosa.
Kina se pojavila na sceni sa svojom inicijativom „Pojas i put“. Sjeverni koridor projekta prevozi robu iz Kine preko ruske teritorije do Evrope. Ali rat u Ukrajini znači da se pažnja sada preusmjerila na Srednji koridor, koji prolazi kroz Južni Kavkaz i Kaspijski bazen kako bi stigao do Evrope. Dok se Srednji koridor razvija, Transkaspijska međunarodna transportna ruta okupila je trgovce iz Kine, Južnog Kavkaza, Centralne Azije, Turske i Litvanije u intraregionalnom zagrljaju.
Indijski interesi na Južnom Kavkazu uključuju ekonomska i geopolitička razmatranja. Tokom posljednje decenije, New Delhi je izgradio ekonomske veze sa svakom državom u regiji. U Azerbejdžanu postoji 200 indijskih kompanija, dok Indija uvozi azerbejdžansku naftu u vrijednosti većoj od 1,6 milijardi dolara godišnje. Ima relativno skromne trgovinske veze s Gruzijom, ali se pojavila kao najveći dobavljač oružja Armeniji, nadoknađujući manjak ruskih zaliha zbog rata u Ukrajini.
Indija je također sa zabrinutošću pratila širenje veza između Azerbejdžana, Turske i Pakistana. „Tri brata“ su 2021. godine izdala Bakunsku deklaraciju radi jačanja strateških veza, posebno vojno-tehnološke saradnje. Azerbejdžanski partneri podržavaju Baku u sukobu s Armenijom, dok Azerbejdžan i Turska podržavaju Pakistan po pitanju Kašmira.Ovo je ohrabrilo Indiju da teži stvaranju rivalskog bloka s Armenijom i Iranom. Indija snabdijeva Armeniju svojom najboljom vojnom opremom.
Također nastoji učvrstiti svoje strateško prisustvo u regiji koristeći Armeniju za izgradnju veza s Evroazijskom ekonomskom unijom, koju sponzorira Rusija, dobivanjem statusa posmatrača u toj grupaciji i pregovaranjem o sporazumu o slobodnoj trgovini s njom. Indija i Iran također dijele interes za razvoj Međunarodnog transportnog koridora sjever-jug, dugog 7.200 km, koji ide od iranske luke Chabahar preko Azerbejdžana do Moskve, kao i trgovačke rute Zaljev-Crno more od Irana do Armenije i dalje do Evrope, koja dopunjuje prvu.
Očigledno je da u regiji ne postoji scenario s nultom sumom: Azerbejdžan je glavni trgovinski partner Indije na Južnom Kavkazu i također je ključno prisustvo u osiguravanju uspjeha Međunarodnog transportnog koridora sjever-jug. Završetak izgradnje posljednje nedostajuće karike, željezničke pruge Rasht-Astara u Azerbejdžanu, do 2028. godine učinit će koridor u potpunosti operativnim.
Da bi slika bila još složenija, Kina sada ima značajnu ulogu na Južnom Kavkazu, uglavnom kroz svoje projekte inicijative „Pojas i put“ i druga infrastrukturna ulaganja povezana sa Srednjim koridorom. Kina ima bliske ekonomske veze sa svim državama Južnog Kavkaza i njihovim susjedima, Turskom i Iranom. Ima sporazume o strateškom partnerstvu sa Turskom, Gruzijom i Azerbejdžanom, sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu sa Iranom i značajne ekonomske veze sa Armenijom. Njena ukupna bilateralna trgovina sa ovih pet država iznosi ukupno 120 milijardi dolara.
Uprkos mogućnostima za značajne projekte povezivanja i ogromnom neiskorištenom potencijalu za proširenje ekonomskih veza, nema sumnje da će ulazak SAD-a u poslove Južnog Kavkaza, s ciljem konkurencije Rusiji i Kini i promovisanja vlastitih geopolitičkih interesa, povećati regionalne tenzije.
Stoga su interesi Indije u promovisanju dugoročne stabilnosti krhkog regionalnog sigurnosnog pejzaža traženjem mogućnosti za saradnju sa Azerbejdžanom i Kinom, umjesto da se dozvoli da južnoazijska rivalstva odjeknu u regionu.
Sažetak: Uloga Indije u Južnom Kavkazu danas je višeslojna i strateški važna. Indija balansira između ekonomskih interesa, vojne saradnje i geopolitičkih odnosa, nastojeći da se ne upliće u regionalne konflikte, već da promoviše stabilnost kroz saradnju sa ključnim državama regije i partnerima poput Irana i Rusije.
U kontekstu sukoba Armenije i Azerbejdžana, Indija je oprezna, ali aktivna — jačajući veze sa Armenijom i Azerbejdžanom, te tražeći načine da doprinese dugoročnoj stabilnosti i ekonomskom razvoju regije. Ova politika ima za cilj da podrži indijske interese bez dodatnog zaoštravanja regionalnih tenzija koje bi se mogle reflektovati i na šire južnoazijsko područje.
