PISjournal – Deset godina nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma s Iranom i svjetskim silama te suspendiranja sankcija Vijeća sigurnosti UN-a prema Rezoluciji 2231, ova rezolucija je konačno istekla 18. oktobra.
Sankcije UN-a koje su godinama ograničavale iranski nuklearni, raketni i konvencionalni oružani program, kao i nadzorne mehanizme koji su ih pratili, sada su i službeno prestale da važe. Ovaj potez pravno oslobađa Teheran od ključnog skupa međunarodnih ograničenja.
Time Iran dobija novu priliku da djeluje slobodnije, razvija međunarodnu trgovinu, ekonomska partnerstva te političke i sigurnosne veze uz manje prepreka, potencijalno jačajući svoj globalni položaj.Ipak, istek ove deceniju stare rezolucije nije prošao bez kontroverzi.
Sukob izjava
Uprkos isteku rezolucije UN-a, potpisnice nuklearnog sporazuma iz 2015. godine – podijeljene između Istoka i Zapada – iznijele su različita i suprotstavljena tumačenja sudbine ove rezolucije. Iran je, zajedno s Rusijom i Kinom, poslao zasebna i zajednička pisma generalnom sekretaru UN-a, naglašavajući definitivni istek Rezolucije 2231 i potrebu za potpunom normalizacijom iranskog nuklearnog slučaja.
U svom pismu Iran je naveo da su nuklearni sporazum, službenog naziva Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), i Rezolucija 2231 službeno završili 18. oktobra te je zatražio da se njegov nuklearni dosje ukloni s dnevnog reda Vijeća sigurnosti. Iran je zahtijevao da se njegov nuklearni program tretira kao i program bilo koje druge države potpisnice Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT).
Pismo je pojasnilo da države više nemaju nikakve obaveze prema isteklim rezolucijama o sankcijama, te naglasilo da se s prestankom rezolucije mijenja i status iranskog slučaja u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA). Shodno tome, generalni direktor IAEA više nije obavezan podnositi izvještaje u vezi s JCPOA-om.
Rusko Ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da su s istekom Rezolucije 2231 sve njene odredbe, uključujući ograničenja i procedure vezane za iranski nuklearni program, potpuno prestale važiti. Naglasilo je da je Vijeće sigurnosti dužno okončati razmatranje pitanja povezanih s iranskim nuklearnim programom i ukloniti „neširenje“ s dnevnog reda.
Zajedničko pismo Irana, Rusije i Kine upućeno generalnom sekretaru i predsjedniku Vijeća sigurnosti UN-a formalno potvrđuje kraj Rezolucije 2231 i ukidanje svih ograničenja u oblasti nuklearne energije i naoružanja koja su bila sadržana u njoj.
Prema stajalištu ove tri zemlje, svaki pokušaj nastavka ograničenja ili političkog pritiska na Iran nakon isteka rezolucije nema nikakvu pravnu osnovu i mora biti zamijenjen međusobnom saradnjom i izgradnjom povjerenja. Ovakav pristup dodatno oslikava duboku i trajnu podjelu između istočnih i zapadnih sila u pogledu budućnosti iranskog nuklearnog programa i njegovog mjesta u međunarodnom sistemu.
Zapadne sankcije i „snapback“ mehanizam
Evropske sile, koje su nedavno aktivirale snapback mehanizam kako bi ponovo uvele sankcije UN-a Iranu, insistiraju da ograničenja za iranski nuklearni i balistički program moraju ostati na snazi i nakon isteka Rezolucije 2231. U skladu s tim stavom, Evropska unija dodatno je pooštrila svoj pristup.
U novom saopštenju objavljeno je da su se nekoliko zemalja van EU, uključujući Albaniju, Norvešku, Srbiju i Ukrajinu, uskladile s odlukom Evropskog vijeća da obnove sankcije protiv Irana putem snapback mehanizma.
Odlukom Vijeća EU ponovo se uvode ograničenja na uvoz iranske nafte, prirodnog gasa i naftno-petrohemijskih proizvoda, kao i zabrana prodaje i isporuke ključne opreme za energetski sektor, transakcija vezanih za zlato, određene metale i dijamante, te specifičnu pomorsku opremu i softver.
Promijenjeni međunarodni odnosi
Za razliku od ranijih godina, kada su zapadni pritisci uživali široku podršku svijeta, danas mnoge zemlje odbijaju da slijede unilateralne politike Washingtona i Bruxellesa. Zemlje na koje se EU oslanja kako bi pojačala pritisak na Teheran imaju ograničen međunarodni uticaj. Mnoge od njih, posebno Ukrajina, imaju zanemarive ekonomske i trgovinske veze s Iranom, pa njihov uticaj na iransku diplomatiju i ekonomiju ostaje minimalan. To pokazuje da politika maksimalnog pritiska više nema nekadašnju snagu te dodatno potvrđuje rastuću podjelu između Zapada i ostatka svijeta – posebno Globalnog juga i Istoka.
Iran, zajedno sa strateškim partnerima Rusijom i Kinom, dvjema stalnim članicama Vijeća sigurnosti, otvoreno i uporno se protivi onome što naziva nezakonitim i jednostranim zapadnim akcijama. Ove zemlje tvrde da aktiviranje snapback mehanizma i ponovno uvođenje sankcija nema ni pravnu ni političku snagu te odbijaju da ih sprovedu. Brzi potpis ugovora između Moskve i Teherana o izgradnji nove elektrane nakon aktiviranja snapbacka, kao i kineska izjava da će se suprotstaviti zapadnim sankcijama protiv firmi koje sarađuju s Iranom, jasno ukazuju da Zapad više ne može natjerati Teheran na pregovore putem pritiska.
Tokom nedavnog sastanka ministara vanjskih poslova Pokreta nesvrstanih (NAM), više od 121 zemalja podržalo je formalno ukidanje Rezolucije 2231. Istovremeno, Grupa prijatelja u odbrani Povelje UN-a izdala je saopštenje u kojem se podsjeća na jednostrano povlačenje SAD-a iz JCPOA-e 2018. godine i ponovno uvođenje nezakonitih sankcija Iranu, kao i neispunjavanje obaveza evropskih potpisnica. Grupa je istakla da pokušaji aktiviranja snapback mehanizma nemaju nikakvu pravnu ni proceduralnu osnovu.
Među članicama NAM-a, Indija ima poseban značaj. Posljednjih godina New Delhi je aktivno radio na proširenju ekonomskih i trgovinskih odnosa s Teheranom. Prema iranskim podacima, obim trgovine u luci Šahid Behešti u Čabaharu utrostručio se u prvih šest mjeseci ove iranske godine u odnosu na isti period prošle godine, djelimično zahvaljujući trgovini s Indijom. To pokazuje da prijetnje i pritisci Washingtona nisu spriječili države da sarađuju s Iranom.
Čak ni neki zapadni saveznici ne pokazuju spremnost da u potpunosti slijede politiku pritiska Washingtona i Bruxellesa. Primjer je Južna Koreja, koja se suzdržala od glasanja u Vijeću sigurnosti o rezoluciji koja bi blokirala aktivaciju snapback mehanizma. To pokazuje sve veće pukotine u zapadnom savezu i rastuće sumnje u efikasnost i legitimnost konfrontacijskog pristupa prema Iranu.
Novi talas koordinacije: Larijanijeva posjeta Moskvi
Neposredno nakon isteka rezolucije, sekretar Vrhovnog nacionalnog vijeća za sigurnost Irana Ali Larijani posjetio je Moskvu kako bi razgovarao s ruskim zvaničnicima o bilateralnim odnosima. Ova posjeta označava novu fazu strateške koordinacije između Irana i Rusije u post-JCPOA periodu, dok Teheran nastoji ojačati svoju poziciju i neutralizirati zapadne sankcije kroz partnerstva na Istoku.
Rusko predsjedavanje Vijećem sigurnosti UN-a daje Moskvi važnu platformu da blokira zapadne inicijative protiv Teherana. Rusija je već službeno zatražila od generalnog sekretara UN-a da povuče nedavno saopštenje Sekretarijata o ponovnom uvođenju sankcija Iranu. Ovaj potez naglašava čvrstu podršku Moskve Teheranu i pokazuje kako istočne sile koriste svoj uticaj u Vijeću sigurnosti da spriječe jednostrane zapadne politike.
S obzirom na rastuću međunarodnu podršku iranskoj poziciji i odbacivanje jednostranih zapadnih sankcija od strane većine država, iranski trgovački brodovi sada mogu slobodno ploviti međunarodnim vodama. Za razliku od ranijih godina, više ne moraju isključivati signale za praćenje i GPS sisteme, što im omogućava da posluju transparentno i u skladu s međunarodnim pravom.
Podjele u Vijeću sigurnosti
Odlučno protivljenje Rusije i Kine, kao i pojedinih nestalnih članica Vijeća sigurnosti, ponovnom uvođenju sankcija Iranu od strane Zapada razotkrilo je dosad neviđene podjele u ovom tijelu. Umjesto da bude forum za očuvanje mira i sigurnosti, Vijeće sigurnosti postalo je poprište sukoba Istoka i Zapada. Ova podjela jasno ukazuje na duboku promjenu u globalnom balansu moći i sve slabiji uticaj Zapada.
To dodatno potvrđuje da tradicionalna dominacija zapadnih zemalja više nije apsolutna, a da nove sile, oslanjajući se na principe multilateralizma, aktivno osporavaju jednostrane politike Washingtona i njegovih saveznika. Nepovjerenje i razilaženja sada snažno zasjenjuju rad Vijeća sigurnosti, dovodeći u pitanje njegovu sposobnost da djeluje kao garant globalne sigurnosti.
Ekskluzivno PISjournal
