PISjournal – Sankcije protiv Irana, koje su ukinute prema nuklearnom sporazumu iz 2015. godine, vraćene su Iranu ponoć 26. septembra. Sankcije imaju za cilj ostvariti snažan pritisak na Islamsku Republiku.
Ove sankcije aktivirala je evropska trojka (E3) prije nego što je nuklearni sporazum, službeno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), trebao bi isteći 18. oktobra 2025. godine. Ali od 2015. godine uvedene su još jače sankcije. Sjedinjene Američke Države su uvele blokadu Irana, kao i zemlje i kompanije koje posluju s Iranom.
Evropske zemlje poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke imaju manje moći od SAD-a kada je u pitanju vršenje pritiska na kompaniju. Vraćanje na sankcije koje se brzo uvode pokazuje slabost. Međutim, jedan neće uticati na iranski nuklearni program.
Zajednički 12-dnevni rat Izraela i SAD-a protiv Irana u junu nije doveo do bilo kakvih promjena u stavu Irana. Iran ima zakonsko pravo na mirnodopski nuklearni program, što je garantovano međunarodnim pravom i ugovorima, uključujući Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Iran je bio posvećen nuklearnom sporazumu iz 2015. godine, ali ga je Zapad, a posebno SAD-e, prekršio. Sjedinjene Američke Države su bile prve koje su odustale od JCPOA.
Iran je još uvijek dio IAEA i još uvijek pregovara. Ali ovi razgovori su sada dio duge i morne borbe koja ne može trajati vječno. Zapad, predvođen SAD-om, donosi odluke. Evropa samo slijedi američki primjer. Ako su SAD-e oštre, i Evropa je oštra. Ako su SAD-e fleksibilne, i Evropa ih slijedi. Evropa nema stvarnu nezavisnost u ovim pitanjima.
Iransko rukovodstvo je oduvijek imalo jasnu viziju: razgovori sa SAD-om su besmisleni. To nisu pravi pregovori jer su sredstvo podjarmljivanja, s unaprijed određenim rezultatima. Cilj je nametnuti te rezultate i prisiliti Iran da odustane od svog nuklearnog programa. Također, ne priznaju prava pregovaračke strane, to jeste Irana. Amerika se, posebno, ne pridržava dogovora i može ih napustiti u bilo kojem trenutku. Pregovori su, također, bili obmana, jer se pripremao napad.
Ono što Zapad zaista želi zaustaviti jeste rastuća moć Irana, njegovi projektili i njegov uticaj u regiji. Sjedinjene Američke Države žele zadržati svoju kontrolu i moć, posebno u zapadnoj Aziji. Iranski otpor ovome zasniva se na njegovom identitetu kao Islamske Republike. Ako bi Iran otišao, to bi značilo da je napustio sam temelj svog postojanja kao Islamske Republike koja utjelovljuje sveobuhvatnu oslobodilačku viziju za sebe, regiju, pa čak i za novi globalni sistem.
Zapad je pokušavao ratovati 12 dana, ali smo vidjeli da nije moguće poraziti ili kontrolirati Iran. Također su shvatili da bi takav rat naštetio interesima SAD-a, posebno Izraela. Dakle, malo je vjerovatno da će ponovo pokušati rat – osim ako ne preuzme ogroman rizik korištenja zabranjenog oružja poput nuklearnog oružja, nadajući se da će Iran prisiliti da odustane.
Ako se to ne dogodi, sve trenutne akcije su samo načini vršenja pritiska. Zapad će na kraju morati prihvatiti da se iranski napredak u nuklearnoj tehnologiji ne može zaustaviti i da je Iran uticajna realnost koja se mora priznati.