Irfan Raja
PISjournal – Jesmo li na rubu šireg regionalnog sukoba nakon izraelsko-iranskog rata? Moguće je da će se ovaj iransko – izraelski sukob kasnije ponovo pokrenuti jer globalne sile imaju velike interese u regiji. Trenutno su Izrael i SAD izgubili „rat narativa“, kako ga naziva profesor Jeffrey Sachs.
Nedavni sukobi između Rusije i Ukrajine te Izraela i Irana otkrivaju novi obrazac u modernim ratovima: strategije tehnološkog ratovanja povezane s tajnim operacijama tajnih agenata unutar neprijateljskog teritorija.
Prvo, ukrajinska operacija “Paukova mreža” uspješno je oštetila preko 40 tajnih strateških bombardera, demonstrirajući izvanredan udar duboko u Rusiji koji redefinira moderno ratovanje.
Zatim je Izrael pokazao primjer modernih tajnih operacija unutar Irana izvršivši atentate na iranske komandante i istaknute naučnike. Prema izvještaju The Times of Israel-a, „Mossad je postavio bazu dronova unutar Irana“ i „prebacio oružje i operativce u zemlju“ kako bi napali iranske nuklearne lokacije.
Značajno je da i izraelska operacija ” Lav koji ustaje” i ukrajinska operacija “Paukova mreža” dijele zajedničku strategiju korištenja tajnih agenata koji redefiniraju asimetrično ratovanje i postavljaju primjer djelovanja unutar neprijateljskog teritorija.
Sada su zapadni mediji koji izvještavaju o izraelsko-iranskom ratu dodali novi okvir: Pakistan kao prijetnju Izraelu. Vodeće zapadne novine i televizijske kuće, poput voditelja talk showa Piersa Morgana, iznose razloge zašto bi Izrael trebao pripremiti napad na Pakistan.
Dok su SAD i Izrael pauzirali s napadima na Iran, Julian Spencer-Churchill izjavljuje: „Nakon što Izrael porazi Iran, Pakistan je sljedeći.“ Mnogi stručnjaci upozoravaju da bi Indija mogla pokrenuti sličnu operaciju unutar Pakistana. Ludilo nema granica. Sve je moguće pod ekspanzionistima i ratnim huškačima.
Zašto Pakistan?
Dugo vremena izraelska vjerska lica,vodeći političari, visoki vojni zapovjednici, čak i obični izraelski doseljenici i njihovi saveznici u SAD-u i na Zapadu otvoreno ponavljaju retoriku o velikom Izraelu. Nedavno su Indijci počeli govoriti o pakistanskim nuklearnim kapacitetima.
U snimku u kojem su upitali izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji je najveći problem s kojim se suočava sljedeća generacija i šta bi se trebalo učiniti da ga riješimo danas, on je odgovorio: „Dakle, naša glavna misija je spriječiti militantni islamski režim da dođe u posjed nuklearnog oružja. Prvi problem se zove Iran, a drugi se zove Pakistan, jer ako ti radikalni režimi imaju nuklearno oružje, neće se pokoravati pravilima.“
Značajno je da je uništenje pakistanskog nuklearnog kapaciteta bilo na izraelskom dnevnom redu. Nekoliko vodećih izraelskih političara i njihovih lobističkih skupina, visokorangirani vojni dužnosnici i političari, naučnici i novinari u Americi i zapadnim prijestolnicama, uz dijelove zapadnih medija, stalno su spominjali Pakistan kao prijetnju postojanju Izraela mnogo prije nego što su skovali tzv. teoriju „oružja za masovno uništenje“ kako bi uništili Irak. Zapadni mediji uspješno su koristili iste proizvedene okvire, „prijetnju Zapadu i Izraelu“ i „brutalne režime“ kako bi uništili suverene muslimanske zemlje, uključujući Siriju, Libiju, Jemen, Libanon, Sudan a sada pokušavaju i Iran.
Tokom Aspen Ideas Festivala, Jeffrey Goldberg iz Atlantica pitao je umirovljenog američkog admirala Mikea Mullena: Koja je zemlja opasnija za Sjedinjene Države, Pakistan ili Iran? Mullen se nasmiješio i rekao: „Vjerovatno Pakistan.“
Podsjetimo, Mullen je prethodno predstavio Pakistan kao središte islamskog ekstremizma. Naravno, Mullen nije sam; mnogi vodeći američki think tankovi, akademici, novinari, političari i aktivisti nazvali su Pakistan “sponzorom terora” i “državom u propadanju” te da bi njegovo nuklearno oružje moglo dospjeti u ruke terorističkih skupina.
Izvještaj Brookings Institution-a pod nazivom „Problem pakistanskih nuklearnih programa“ signalizira šta slijedi u budućnosti. Nakon što je uništio irački nuklearni istraživački reaktor u Osiraku (1981.), Izrael je nastavio kampanju protiv pakistanskog nuklearnog programa.
Izraz „islamska bomba“ skovan je kako bi se prestrašio svijet, ali niko nikada nije rekao „židovska bomba“, „hinduistička bomba“ ili „kršćanska bomba“, dok mnoge svjetske sile poput Izraela, Indije i Zapada, uključujući Kinu i Rusiju, imaju atomsko oružje.
Dugi popis naučnih rukopisa svjedoči o tome kako su SAD napale i uništile “disfunkcionalne zemlje” koje predstavljaju umjetnu prijetnju Izraelu, uključujući Irak, Siriju, Libiju, Jemen, Afganistan i Sudan.
Knjiga američkih politologa Johna Mearsheimera i Stephena Walta pod naslovom „Izraelski lobi i američka vanjska politika“ (2008.), knjiga američkog novinara Petera Beinarta pod naslovom „Biti Židov nakon uništenja Gaze“ (2025.) i knjiga Pankaja Misre pod naslovom „Svijet nakon Gaze“ (2025.) relevantni su, potiču na razmišljanje i pravovremeni su podsjetnici na ono što slijedi nakon Irana i Gaze.
Očito je da su posljednje četiri decenije gotovo svi američki predsjednici govorili o intervenciji u Pakistanu i predstavljali zemlju kao egzistencijalnu prijetnju opstanku Izraela. Tokom izborne kampanje 2008. godine, bivšem američkom predsjedniku Joeu Bidenu postavljeno je isto pitanje o tome što je veća prijetnja, nuklearni Iran ili nestabilni Pakistan. Evo što je Biden rekao: „Pa, oboje je izuzetno, izuzetno opasno. Pakistansko oružje već može pogoditi Izrael i Sredozemlje.“
Izraelsko dobro isplanirano uništavanje jedne muslimanske zemlje za drugom na Bliskom istoku i šire je u toku. Zapad nastavlja svoju bezuvjetnu vojnu i ekonomsku podršku Izraelu i podržava njegove vojne kampanje invazije i zauzimanja teritorija Libanona, Sirije, Jordana, Egipta i mogućeg daljnjeg širenja na Bliskom istoku pod izgovorom “egzistencijalne prijetnje” židovskoj državi i projekta “učiniti svijet sigurnijim mjestom”. Gdje završava izraelska smrtonosna kampanja? Koja je zemlja sljedeća? Pakistan, Turska, Egipat ili Saudijska Arabija?
Sljedeća meta
Izraelu i SAD-u potreban je još jedan rat kako bi uvjerili svoju javnost da je “islamska prijetnja” još uvijek tu, a za tu agendu će idealno poslužiti Pakistan. Izraelsko-iranski sukob za sad je završen, a zapadno-izraelski savez mogao bi prijeći na drugi projekt. Rat je profitabilan posao i nastavit će se.
Tokom nedavnih sukoba između Indije i Pakistana, Izrael je pomogao Indiji u tehnologiji i oružju , uključujući dronove, kako bi oslabili Pakistan.
Netanyahu ima ideološkog partnera u Indiji: premijera Narendru Modija, ekspanzionističkog sanjara, koji vjeruje u projekt Mahabharate (Velike Indije), što je analogno Netanyahuovoj fantaziji o Velikom Izraelu.
Neki stručnjaci predviđaju da bi Indija mogla koristiti terorističke skupine unutar Pakistana za pokretanje napada dronovima na vojne položaje, poput napada u izraelskom stilu u Iranu ili napada u ukrajinskom stilu unutar Rusije. Štaviše, zapadni mediji počeli su pakistanski nuklearni arsenal prikazivati kao prijetnju Zapadu i Izraelu.
Sushant Singh je s pravom rekao: „Hinduističke nacionalističke ideologije u New Delhiju koketiraju s opasnom revizionističkom historijom Južne Azije“, i ako žele nastaviti poticati mržnju prema muslimanima, prijeteći napadom na Pakistan i nastavljajući podržavati terorističke skupine unutar pakistanskog teritorija, uletit će u zamku koja će zapaliti Južnu Aziju.
Vrijeme je da se zaustave agresivni planovi Netanyahua i Modija. Mladi u Izraelu i Indiji pokazuju želju za promjenom. The Atlantic izvještava: „Zašto 70 posto Izraelaca želi da Netanyahu podnese ostavku“, dok je Asia Times otkrio: „Birači ne vole Modijevu politiku mržnje.“ Poruka je jednostavna: Ljudi žele mir, a ne rat.
