PISjournalGeopolitičke promjene u svijetu guraju zemlje u razvoju na veću konvergenciju i pronalaženje novih saveznika u različitim oblastima.

U međuvremenu, afričke zemlje, koje su se svojim kapacitetima, resursima i strateškom pozicijom pretvorile u teren za takmičenje svjetskih sila, posljednjih godina krenule su u preispitivanje svoje vanjske politike.

Sudan je jedna od ovih zemalja koja je, uprkos tome što je poprište građanskog rata u posljednjih nekoliko godina, dala prioritet politici “Gledaj na istok”.

Nakon što je u Sudanu svrgnut dugogodišnji predsjednik Omar al-Bashir 2019. godine, ova afrička zemlja nije imala političku stabilnost i bila je poprište političke i društvene konfrontacije državne vojske i milicija i to je, inače, postalo motiv za promjenu pristupa u vanjskoj politici vlade koju podržava vojska u glavnom gradu Kartumu.

Jedan od odraza ove promjene politike je popravljanje veza Teherana i Kartuma nakon godina stagnacije.

Sada, više od godinu dana nakon normalizacije odnosa između Teherana i Kartuma, posjeta sudanskog ministra vanjskih poslova Alija Jusufa Teheranu 17. februara, u kojoj su dvije strane potpisale sporazume o ukidanju viza za nosioce diplomatskih i službenih pasoša i formiranju zajedničkog političkog odbora, označava još jedan važan korak u obnavljanju odnosa.

Analitičari smatraju da Sudan nastoji da rebalansira svoje regionalne odnose približavanjem Iranu. Ovaj pristup mogao bi pomoći sjevernoafričkoj zemlji da postigne novu ravnotežu u regionu.

Šta pokreće promjene u Sudanu?

Nakon pada Al-Bashira, Sudan je postao poprište međuarapskog rivalstva, sa frakcijama Muslimanske braće koje podržava Saudijska Arabija dok ostale strane podržavaju Arapski Emirati.

Sudan je ranije čak sudjelovao u vojnoj koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom protiv Jemena, ali s promjenjivim domaćim i regionalnim uvjetima i kako razumije globalnu realnost i izlazi iz jarma arapskih režima, nastoji poboljšati odnose s trouglom Iran-Rusija-Kina.

Važno je napomenuti da je posjeta sudanskog šefa diplomatije Teheranu uslijedila manje od sedmicu dana nakon njegove posjete Moskvi i dogovora o formiranju ruske pomorske baze na obali Crvenog mora, što ukazuje da su lideri Kartuma stavili politiku “odlaska na istok” na vrh svog dnevnog reda. Stoga će obnovljene veze s Iranom pomoći Sudanu da smanji ovisnost o arapskim zemljama Perzijskog zaljeva i da ima više opcija u svojoj vanjskoj politici.

Sudan je bio pod pritiskom zapadnih zemalja i nekih zemalja u regionu nakon vojnog udara i unutrašnjih nemira. Stoga Kartum želi izbjeći pretjeranu ovisnost o jednoj ili dvije zemlje i imati više opcija u svojoj diplomatiji.Zato će ponovno uspostavljanje odnosa s Iranom, Rusijom i Kinom omogućiti da igra nezavisniju ulogu u regionalnoj politici i ojača svoju domaću poziciju u političkom, vojnom i ekonomskom području protiv nepisanog zapadnog, arapskog i izraelskog saveza u podršci pobunjenicima poznatim kao Snage za brzu reakciju.

Kao što su neke afričke zemlje posljednjih godina ojačale svoje odnose s Rusijom i Kinom protjerivanjem zapadnih snaga iz svojih zemalja, Sudan je, svjestan destabilizirajuće uloge Zapada u rušenju uspostavljene vlasti, usvojio politiku angažmana s Istokom.

S druge strane, sankcije i smanjena finansijska pomoć iz Saudijske Arabije i UAE natjerali su Sudan da pronađe nove partnere, među kojima je Iran koji je uprkos zapadnim sankcijama uspio napraviti napredak u tehnologiji i industrijama poput energetike, poljoprivrede i farmaceutskih proizvoda i može pomoći Sudanu da pobijedi izazove.

Također, bliže veze s Iranom mogu dati Sudanu uticaj na zemlje Perzijskog zaljeva kako bi od njih dobio više ustupaka. Ova politika je slična strategiji koju neke zemlje u regionu usvajaju kako bi stvorile ravnotežu u svojim odnosima sa različitim silama.

Sudan se posljednjih godina suočio s unutrašnjim nemirima i sigurnosnim prijetnjama, a budući da Iran ima veliko iskustvo u vojnoj industriji i asimetričnom ratovanju, može biti od koristi za sudansku vojsku. Također, zbog odbrambenih sposobnosti Irana u proizvodnji modernog naoružanja, posebno bespilotnih letjelica, saradnja sa Islamskom Republikom može biti plodonosna u nabavci oružja i ostalih vojnih tehnologija.

Značaj Sudana za Iran

Budući da zemlje ostvaruju svoje nacionalne interese u bilo kojem političkom odnosu, Iran također ima svoje ciljeve u obnovi odnosa sa Sudanom.

Sudan ima dugu obalu na Crvenom moru i Rogu Afrike, a razne zemlje se takmiče za uticaj u ovoj regiji, a ova strateška pozicija omogućava Iranu da ojača svoje prisustvo na ovom važnom plovnom putu, koji je vitalna svjetska trgovinska i energetska ruta. Ovo pitanje nudi Teheranu moć manevrisanja u ovoj regiji u vrijeme kada je Ansarallah ,pokret iz Jemena, otvorio novu stranicu u borbi protiv izraelsko-zapadnog tabora u Crvenom moru.

S obzirom na to da je Sudan prekinuo politiku normalizacije odnosa s izraelskim režimom i da je na putu odstupanja od monarhija Perzijskog zaljeva, ovo pitanje će ga automatski gurnuti ka konvergenciji s Osovinom otpora predvođenom Iranom, a ova zemlja bi mogla biti prva baza za antiizraelske aktere na Rogu Afrike.

Također, Iran nastoji da se uključi u sigurnosne i vojne odnose sa zemljama koje mogu igrati ulogu u regionalnim jednačinama. Sudan je, posebno proteklih godina, imao bliske vojne i obavještajne veze sa nekim regionalnim zemljama i može biti od koristi Iranu u ovom slučaju.

Sudan ima prirodne resurse, uključujući naftu, rudnike i ogromna poljoprivredna zemljišta. Iran može pristupiti novim tržištima širenjem ekonomske saradnje i ulaganjem u infrastrukturu, energetiku i poljoprivredu Sudana.

Osim toga, Sudan može poslužiti kao kapija za Iran za daljnji utjecaj u Africi. Teheran je također u prošlosti činio napore da proširi kulturne, ekonomske i političke veze u Africi, a Sudan je važna baza za ovu strategiju.

Bliskost Sudana Iranu mogla bi stvoriti novu ravnotežu u njegovim odnosima s drugim regionalnim igračima. Sudan je u prošlosti bio blizak nekim državama Perzijskog zaljeva, ali je nedavno nastojao diverzificirati svoje odnose što bi Iran mogao iskoristiti.

Generalno, Sudan je potencijalni partner Iranu u ekonomskom, političkom i sigurnosnom polju, a bliži bilateralni odnosi mogu osigurati njihove zajedničke interese.

Ekskluzivno PISjournal