Haydar Oruc
PISjournal – Nije dovoljno to što Izrael već 22 mjeseca brutalno napada na Gazu, nije dovoljno što čini genocid velikih razmjera uništivši gotovo cijelu Gazu i ubivši više od 60.000 Palestinaca, već je nepobitno otkriveno i da sprječava ulazak humanitarne pomoći u Gazu time osudivši stanovnike Gaze na glad.
Zapadne zemlje, koje su takozvani prvaci demokratije, međunarodnog prava i ljudskih prava, prvi put su počele kritizirati Izrael i počele su najavljivati da će priznati Državu Palestinu na otvaranju 80. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u septembru.
Bez obzira na razlog, sve zemlje koje su objavile svoju odluku o priznavanju Palestine zaslužuju pohvalu.
Uprkos brutalnosti i masakrima Izraela, objavili su svoju odluku rizikujući da budu meta Trumpove administracije, koja stoji iza Izraela, i do sada nije odustala. Međutim, nije jasno koliko su ovi koraci iskreni, koje su stvarne granice priznanja palestinske države i hoće li ove odluke o priznavanju odvratiti Izrael i Sjedinjene Američke Države koje stoje iza njega. Stoga se prava svrha i moguće posljedice ovih odluka moraju detaljno analizirati.
Osim toga, ostaje da se odgovori na važno pitanje zašto su zapadne zemlje sada preuzele inicijativu da priznaju Palestinu. Iako se smatra da su ove odluke povezane s nedavnim događajima u Gazi, njihov tajming je također značajan s obzirom na stav Donalda Trumpa o EU.
Pravi sadržaj odluke?
Nakon Španije, Irske i Norveške, koje su prošle godine zvanično priznale Palestinu, objava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona 24. jula da će Francuska priznati Palestinu navela nas je na pomisao da na Zapadu postoji sve veća podrška Palestini. Nakon Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, Portugal, Kanada i Australija su također najavile da će priznati Palestinu. Ovo se tumači kao da su odluke Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva stvorile domino efekat u zapadnom taboru, s vjerovatnoćom da će se nove zemlje pridružiti procesu do septembra. Međutim, nije jasno šta tačno znače odluke o priznavanju ovih zemalja.
Iako je Izrael gotovo izbrisao Gazu s mape, ubio više od 60.000 Palestinaca i pretvorio Gazu u nenastanjivo mjesto, nije jasno kako će francusko priznanje Palestine kao suverene države u kontekstu plana UN-a o dvodržavnom rješenju uticati na situaciju na terenu. Možda je najznačajnija neizvjesnost hoće li Gaza biti uključena u granice priznate palestinske države. Ili, u kojoj mjeri će Zapadna obala, koju Izrael pokušava anektirati, biti uključena u granice palestinske države.
Još jedno kontroverzno pitanje je da li se ova odluka, koju je Izrael kategorički odbacio, može provesti bez odobrenja SAD-a. To je zato što, iako priznanje Palestine od strane 147 zemalja nije imalo nikakav pozitivan učinak na rješavanje problema, nije jasno da li će učešće Francuske, Velike Britanije i još nekoliko zapadnih zemalja u ovom procesu doprinijeti rješavanju problema, ili preciznije, zaustavljanju Izraela.
Još jedno kontroverzno pitanje je tvrdnja da će Palestina, nakon što bude priznata, morati napraviti određene ustupke u skladu sa zahtjevima Izraela. Prema tim tvrdnjama, palestinska država će postojati samo po imenu, ali će nastaviti postojati kao struktura zavisna od Izraela u pogledu sigurnosti, vanjske politike i ekonomskih pitanja. Stoga ostaje nejasno hoće li palestinska država za koju se kaže da je priznata biti prihvaćena kao suverena i nezavisna država sa glavnim gradom u Jerusalemu i unutar granica iz 1967. godine, a ova neizvjesnost izaziva zabrinutost u vezi sa iskrenošću dotičnih izjava.
U ovom trenutku ne možemo odgovoriti ni na jedno od ovih pitanja, ali barem nakon 20. septembra moći ćemo vidjeti kako neki od upitnika nestaju i shvatiti koliko je odluka o priznanju zaista iskrena.
Vremenski okvir odluka
Uprkos masovnom masakru i genocidu koji je Izrael počinio u Gazi od 7. oktobra 2023. godine, svjedočili smo da, sa izuzetkom Španije i Irske, gotovo nijedna zemlja u Evropi nije kritikovala Izrael. Naprotiv, oni su ga prećutno podržali. Međutim, nakon Trumpovog izbora za predsjednika SAD-a, usvajanje Bidenove administracije politike suprotne politici EU i NATO-a, te rat u Ukrajini istakli su potrebu da Velika Britanija, zajedno sa zemljama EU, vodi nezavisnu politiku od SAD-a.
Pod Trumpovim vodstvom, SAD su riskirale destabilizaciju trenutnog globalnog sistema zanemarujući međunarodne institucije i međunarodno pravo isključivo kako bi zaštitile Izrael. Napustile su svoje saveznike u NATO-u, s kojima su se borile protiv Rusije u Ukrajini, ili su prekinule privilegovano partnerstvo s tim zemljama uvođenjem dodatnih carinskih tarifa.
Nadalje, događaji koji su se odvijali od 7. oktobra jasno su pokazali da cilj Izraela nije samo eliminacija Hamasa, te je očigledno da zapadne zemlje nisu posebno zadovoljne istinskim namjerama Izraela. U novoj situaciji, zapadne zemlje s bliskim vezama i interesima na Bliskom istoku, poput Francuske i Velike Britanije, shvatile su da su izraelski pokušaji preoblikovanja regije prema vlastitim interesima usmjereni na uklanjanje zapadnih zemalja osim SAD-a iz regije. Iz tog razloga, čini se da pokušavaju odvratiti Izrael od ovih poteza slanjem poruka Izraelu kroz izjave o priznavanju Palestine.
Drugim riječima, nema naznaka da su dotične zapadne zemlje donijele ovu odluku zato što im je stalo do Palestine ili Palestinaca. Naprotiv, jasno je da je sve ovo dio stalnih napora imperijalnog Zapada da održi svoj utjecaj na regiju.
Moralna odgovornost, pravna obaveza
Od 7. oktobra, zapadni lideri su prihvatili izraelske masakre i zločine genocida u Gazi kao legitimnu samoodbranu, navodeći operaciju Oluja Al-Aksa kao opravdanje, i suzdržali su se čak i od kritikovanja Izraela, a kamoli od zahtjeva da se zaustavi. Međutim, tokom cijelog ovog procesa, ljudi u gotovo svim evropskim zemljama izašli su na ulice i pozvali svoje vlade i međunarodnu zajednicu da preduzmu mjere kako bi zaustavili Izrael.
Do danas su demonstracije podrške Palestini ili kritike Izraela bile zabranjene u zemljama poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije, i uprkos tome, ljudi koji učestvuju u protestima bili su izloženi nesrazmjernom nasilju. Dok su ljudi riskirali svoje živote kako bi zaustavili izraelske masakre u Gazi i osigurali da bude priveden pravdi za svoje zločine genocida, njihove vlade su ostale slijepe i gluhe. Međutim, izraelski masakri u Gazi sada su dostigli takve razmjere da ni izraelske propagandne kampanje ni snažna podrška SAD-a Izraelu ne mogu spriječiti zapadne zemlje da i dalje šute.
Posebno, tužba Južne Afrike za genocid protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i odluka Međunarodnog krivičnog suda (ICC) da izda naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta suočili su Izrael s međunarodnim pravom po prvi put u njegovoj historiji, a istovremeno su prisilili zapadne zemlje da reaguju protiv Izraela.
Kao rezultat toga, iako detalji odluka Francuske, Velike Britanije, Portugala, Kanade i Australije o priznavanju Palestine nisu u potpunosti poznati, a tajming se smatra značajnim, slike koje dolaze iz Gaze u konačnici otkrivaju da je Izrael nesumnjivo počinio genocid. Čini se da je ova situacija prisilila zapadne države da priznaju Palestinu, kako iz moralne odgovornosti, tako i iz pravne obaveze.
Sažetak: U ovom članku autor spominje odluku Zapada da prizna palestinsku državu nakom 22 mjeseca genocida. Ove odluke svakako zaslužuju pažnju, no njihova dugoročna efikasnost u smanjenju sukoba i ostvarivanju mira i pravde za Palestince ovisit će o mnogo širem kontekstu političkih i diplomatskih odnosa, uključujući položaj Sjedinjenih Država i drugih globalnih aktera.
