PISjournal – Nastavljajući aktivnu sigurnosnu diplomatiju Irana, Ali Larijani, istaknuti iranski diplomata koji predvodi Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost, ovog puta je posjetio Saudijsku Arabiju kao novu destinaciju svojih regionalnih posjeta.
Posjeta arapskom kraljevstvu važna je ne samo u smislu bilateralnih odnosa, već i šire geopolitičke osnove regije Zapadne Azije i može značajno utjecati na budući regionalni razvoj približavanjem stavova Teherana i Rijada.
Iako je ovo putovanje zvanično predstavljeno kao odgovor na putovanje saudijskog ministra odbrane, princa Halida bin Salmana, koji je u maju obavio značajno i iznenađujuće putovanje u Teheran kako bi prenio poruku saudijskog kralja vrhovnom vođi Islamske revolucije Sajedu Aliju Hameneiju, opsežni događaji u regionu od tada – posebno 12-dnevni rat između Irana i izraelskog režima i, u novije vrijeme, neviđeni izraelski napad na Katar – mogli bi dati drugačije teme i novu suštinu Laridžanijevim razgovorima sa visokim saudijskim zvaničnicima, potencijalno ponovo mijenjajući tok interakcija između Teherana i Rijada.
U tom smislu, Larijani je u intervjuu za državnu televiziju, službeno nazvanu IRIB, rekao da je posjeta uključivala razgovore o raznim temama, uključujući ekonomsku, odbrambenu i regionalnu saradnju.
Ukazujući na nizak nivo ekonomskih veza između Irana i Saudijske Arabije, Larijani je napomenuo da je posjeta adresirala postojeće prepreke proširenju ekonomske saradnje i istražila puteve za regionalnu stabilnost.
Također je izjavio da je preispitana odbrambena saradnja između Irana i Saudijske Arabije, navodeći: “Dogovoreno je da će se ovi napori provoditi kroz radne grupe, koje će se nadamo se u budućnosti poprimiti organizovaniju strukturu.”
Komentarišući promjenu strategije među arapskim zemljama nakon napada izraelskog režima na Katar, visoki iranski sigurnosni zvaničnik je rekao: “Naši saudijski prijatelji već su imali relativno jasan stav o ovim događajima, a sada je to postalo mnogo jasnije.”
“Zemlje širom regije sada opipljivije shvataju valjanost dugogodišnjeg stava Irana da avanturistički element u regiji sprječava postizanje stabilnosti”, dodao je Larijani.
U međuvremenu, saudijski ministar odbrane je nakon sastanka s Laridžanijem izjavio: “Na mom sastanku s Alijem Laridžanijem, sekretarom iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost [u Rijadu], pregledali smo saudijsko-iranske odnose. Pored rješavanja niza pitanja i tema od zajedničkog interesa, razgovarali smo o regionalnom razvoju događaja i naporima koji se ulažu u postizanje sigurnosti i stabilnosti.”
Ovi stavovi jasno ukazuju na to da obje strane naglašavaju neophodnost jačanja napora za ubrzanje bilateralne saradnje na osnovu Pekinškog sporazuma i otvaranje novih horizonta utemeljenih u novim realnostima regije i svijeta.
Nesumnjivo, jedna od ovih novih realnosti odnosi se na strategiju haosa koju provodi izraelski režim u regiji uz punu podršku američke administracije. Bez jasnih crvenih linija za izraelsku agresiju protiv regionalnih država, nijedna stranka se sada ne može smatrati sigurnom od destabilizirajućih politika ovog režima. Bez regionalnog konsenzusa za uspostavljanje kolektivnog odvraćanja, ostaje neizvjesno kada i gdje će se zaustaviti neobuzdana agresija lidera Tel Aviva.
Napad na Katar, na južnim obalama Perzijskog zaljeva i u dometu najvažnije američke vojne baze u inostranstvu, u kojoj se nalazi i sjedište CENTCOM-a, ozbiljan je alarm za one koji su vjerovali američkim sigurnosnim garancijama. To pokazuje da je Tel Aviv, u očajničkom pokušaju da izbjegne kaljužu rata u Gazi, započeo apokaliptičnu strategiju, ne pokazujući oklijevanje u rušenju cijele regionalne sigurnosne arhitekture, brisanju geopolitičkih crvenih linija i guranju regije u potpuni haos.
Iran i Saudijska Arabija su ključni akteri i utjecajni igrači u više regionalnih pitanja – od sukoba u Jemenu i pomorske sigurnosti u Zaljevu do sirijske krize, dešavanja u Libanu i, što je najkritičnije, palestinskog pitanja i rata u Gazi. Ova centralnost znači da bi svako približavanje ova dva regionalna aktera imalo posljedice daleko izvan njihovih bilateralnih odnosa. Takvo približavanje moglo bi stvoriti novi sigurnosni poredak u Zapadnoj Aziji, koji više neće biti usmjeren na američke garancije, već izgrađen na inicijativi samih regionalnih aktera.
U stvari, nakon godina intenzivnih napetosti i rivalstva, zajedničke stvarnosti i jasne zajedničke prijetnje, izraelske destabilizirajuće politike, sada su stvorile osnovu za Teheran i Rijad da više nego ikad prije prepoznaju potrebu za saradnjom i dijalogom. Kao što je Larijani naglasio, arapske države sada jasnije nego ikad razumiju da previđanje prijetnje izraelskog režima i oslanjanje na američki sigurnosni kišobran nije donijelo stabilnost, već je umjesto toga postalo katalizator za eskalaciju kriza.
U ovakvoj klimi, unapređenje saradnje u oblasti odbrane i sigurnosti između Irana i Saudijske Arabije – ključni prijedlog iz Larijanijeve posjete Rijadu – moglo bi biti prvi korak ka uspostavljanju regionalnog odvraćanja od Izraela. Ako se spoji s inicijativama o ekonomskoj i energetskoj saradnji, ovo partnerstvo ima potencijal da postane novi model regionalne integracije. Ovaj model ne samo da bi mogao pomoći u deeskalaciji tenzija na ratištima poput Jemena, već bi i pomogao u upravljanju složenijim krizama u Libanu i Siriji. Također bi se, iz saudijske perspektive, pozabavio opasnostima koje predstavlja bezgranični teritorijalni ekspanzionizam režima, koji sada prijeti saudijskim granicama.
Nadalje, nove globalne realnosti također potiču Teheran i Rijad na veću saradnju. Promjena ravnoteže snaga u međunarodnom sistemu, povećana konkurencija između SAD-a i Kine i pojava multipolarnog svjetskog poretka potiču regionalne države da provode uravnoteženiju vanjsku politiku koja se oslanja na susjedne zemlje. Sporazum o približavanju Irana i Saudijske Arabije, postignut uz posredovanje Kine u martu 2023. godine, bio je prvi korak na tom putu. Larijanijeva nedavna posjeta Rijadu može se smatrati drugom fazom pretvaranja političkih razumijevanja u praktičnu, institucionaliziranu saradnju.
Naravno, ovaj put neće proći bez izazova. Dugotrajna konkurencija i razlike u stavovima o određenim regionalnim pitanjima, zajedno s vanjskim pritiskom, posebno iz Washingtona i Tel Aviva na Rijad, predstavljaju značajne prepreke približavanju Teherana i Rijada. Međutim, nastavak dijaloga i prisustvo sveobuhvatnih strateških zajedničkih interesa mogli bi na kraju prevladati ove prepreke, postepeno otvarajući put novoj, regionalno definiranoj sigurnosnoj arhitekturi.
Ukoliko Saudijci realno sagledaju opasnosti koje predstavljaju destabilizirajuće politike izraelskog režima, njihov trenutni neprijateljski stav prema Islamskoj Republici u vezi s prirodom i naoružanjem grupa otpora koje se bore protiv izraelskog ekspanzionizma vjerovatno bi se smanjio. To bi moglo dovesti do jasnijeg prepoznavanja činjenice da se ove snage otpora nalaze na prvim linijama regionalnih napora u suprotstavljanju prijetnji koju predstavlja izraelska ratna mašinerija.
Sveukupno, Larijanijevu posjetu Rijadu treba smatrati prekretnicom u iranskoj sigurnosnoj diplomatiji, kao i testom za odlučnost dvije zemlje da premoste prošle jazove i prihvate zajedničku budućnost koja bi, ako se pojavi, mogla fundamentalno transformirati jednadžbe moći u Zapadnoj Aziji i utjecati na sudbinu mnogih regionalnih kriza.
Ekskluzivno PISjournal
