PISjournal – Kada su u pitanju ljudska prava i svjetske vrijednosti, zapadne zemlje se reklamiraju kao predvodnici i zagovornici ljudskog dostojanstva, ali u praksi, njihovi dvostruki standardi u suočavanju s globalnim krizama pokazuju da je koncept ljudskih prava politički instrumentaliziran od strane Zapada.
Djeca Gaze danas su istaknuti simbol žrtava strukturne diskriminacije i rasizma. Oni su direktne žrtve bombardovanja i blokade u Gazi, ali njihov glas mediji i diplomatski krugovi namjerno ignorišu. Poređenje između zapadnog rješavanja kriza u Ukrajini i Gazi otkriva duboku zapadnu kontradikciju, kontradikciju koja se može nazvati strukturnim rasizmom u zapadnom pristupu humanitarnim krizama.
Dvostruki standardi Zapada u postupanju s Ukrajinom i Gazom
Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu 2022. godine, zapadni mediji i vlade u Evropi i SAD-u reagovali su neviđenom brzinom. Od prvih dana, slike ukrajinske djece koja plaču na željezničkim stanicama ili u skloništima punile su naslove u međunarodnim medijima, a zapadni lideri su održali hitne sastanke u Bijeloj kući i Briselu, te su milijarde dolara vojne i humanitarne pomoći počele pristizati kako bi se ukrajinski narod zaštitio od ruskih napada.
Prema objavljenoj statistici, SAD i EU su tokom ukrajinskog rata pružile Ukrajini približno više od 300 milijardi dolara vojne, finansijske i humanitarne pomoći kako narod ne bi bio u teškoj situaciji. Čak više od 5 miliona izbjeglica je preseljeno u evropske zemlje i SAD kako ne bi imali problem sa svojim mjestom i lokacijom dok se uslovi ne vrate u predratni period.
Osim ovoga, zapadna podrška ukrajinskoj djeci se ovih dana provodi i na romantičan način. U međuvremenu, Melania Trump, supruga američkog predsjednika, nedavno je poslala simbolično pismo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, pozivajući na zaustavljanje ubijanja ukrajinske djece, jer je, kako je Melania priznala, vrijeme da se zaštite djeca i buduće generacije širom svijeta (posebno Ukrajinci).
Nasuprot tome, više od decenije sistematskog nasilja izraelskog režima nad narodom Gaze i masovno bombardovanje stambenih područja u protekle dvije godine, koje je prvenstveno bilo usmjereno na djecu i žene, ne samo da nije naišlo na sličan politički odgovor, već je bilo praćeno i šutnjom ili čak opravdanjem sa Zapada. Zapadni lideri su spremni proliti suze za život ukrajinskog djeteta, ali suočeni sa slikama palestinske djece pod ruševinama, oni ili šute ili izgledaju kao da brane Tel Aviv.
Dok su djeca Ukrajine pretvorena u simbol „ugrožene nevinosti“, djeca Gaze su izvan kruga moralne osjetljivosti Zapada. Iako su do sada desetine hiljada palestinske djece ubijene ili povrijeđene u izraelskom tepih bombardiranju Pojasa Gaze, stotine hiljada drugih pate od gladi i raseljavanja. Ali nijedno političko ili kulturno lice Zapada nije napisalo pismo u njihovu podršku, niti je za njih održan hitan sastanak. Ova teška tišina više od svega ukazuje na dvostruke standarde duboko ukorijenjene u strukturalnom rasizmu Zapada.
Zajedno s političarima, zapadni mediji imaju hrabru ulogu u odražavanju ove nejednakosti u pogledu Ukrajine i Gaze. Kada izvještavaju o smrti ukrajinske djece, glavni mediji djecu nazivaju „nevinim žrtvama“, ali kada je u pitanju Gaza, koriste izraze poput „kolateralna šteta“ ili „smrt u sukobima“. Ovaj hladan i nehuman jezik je manje provokativan za zapadno javno mnjenje i kao rezultat toga, na vlade se vrši manji pritisak da se zalažu za zaustavljanje masakra u Gazi.
Broj žrtava u Gazi veći nego u Ukrajini
Ovo dvostruko rasističko ponašanje događa se u vrijeme kada je broj žrtava djece u Gazi mnogo veći nego u Ukrajini. Prema službenim podacima ministarstva zdravstva Gaze, od oktobra 2023. do jula 2025. godine, oko 18.592 palestinske djece ubijeno je u opkoljenoj enklavi i taj broj raste svakim danom.
Prema izvještaju UNRWA-e objavljenom u utorak, u stalnim izraelskim napadima tokom proteklih pet mjeseci, svakog mjeseca je ubijeno preko 540 djece. Organizacija povezana s UN-om smatra da ovaj šokantan broj pokazuje katastrofu kojoj su djeca izložena.
Također, UNICEF je izvijestio o pogoršanju humanitarne katastrofe u Gazi, dodajući da 112 djece u Gazi svakodnevno postaje žrtvom neuhranjenosti dok rat i blokada traju. Prema izvještaju organizacije, najmanje 28 djece dnevno pogine zbog bombardovanja, gladi i nedostatka zdravstvene zaštite. Ministarstvo zdravstva Gaze upozorilo je da je zdravstvena kriza dostigla tačku u kojoj svakih 40 minuta umire jedno dijete i da svjetska zajednica treba brzo intervenirati kako bi se kriza okončala.
Zapadnjaci izražavaju zabrinutost za ukrajinsku djecu, budući da su u protekle četiri godine u ovu istočnoevropsku zemlju poslane stotine milijardi dolara finansijske pomoći, što je spasilo Ukrajince od gladi i neuhranjenosti uprkos ekstremnim ratnim uslovima. Međutim, u Gazi djeca ne samo da su svakodnevno bombardovana, već su i izložena jednoj od najžešćih opsada u historiji, što im uskraćuje najosnovnije potrebe.
Zapadni zvaničnici navodno pozivaju na prekid rata kako bi se izbjegla šteta među civilima, ali u praksi odobravaju genocidni rat Izraela slanjem oružja i vojne opreme izraelskom režimu. Ovaj dvostruki standard ne samo da nije ugrozio živote hiljada palestinske djece, već je i učinio zapadnu vladu u svjetskoj javnosti direktnim saučesnikom u ovim zločinima.
Djeca Gaze imaju pravo na život, sigurnost i budućnost koliko i ukrajinska ili druga djeca. Uskraćivanje ove jednakosti nije samo kršenje principa ljudskih prava, već i prijetnja globalnoj savjesti. Ako su zapadni lideri zaista posvećeni sloganima o globalnim vrijednostima i ljudskim životima, trebali bi za Gazu pokazati istu ozbiljnost koju pokazuju za okončanje rata u Ukrajini.
Korijeni strukturalnog rasizma
Dvostruki standard Zapada u pristupu globalnim krizama nije ograničen samo na geopolitičke kalkulacije, a iza te šutnje i saučesništva krije se svojevrsni strukturni rasizam koji ljude kategoriše na osnovu rase, religije i geografije.
Bijelo evropsko dijete u zapadnom diskursu zaslužuje zaštitu, simpatije i hitnu intervenciju, dok palestinsko dijete, koje se smatra „muslimanom i Arapom“, ne samo da je manje vrijedno u logici zapadnih sila, već se njegova viktimizacija često opravdava kao „neizbježne žrtve rata“ ili čak „legitimna odbrana Izraela“.
Iako je Vijeće sigurnosti UN-a više puta izdalo snažne rezolucije o Ukrajini i nametnulo opsežne sankcije Rusiji, takav konsenzus nije postignut protiv izraelskog režima uprkos šokantnim zločinima. Čak su i zapadne zemlje koristile svoj veto ili politički pritisak kako bi spriječile usvajanje obavezujućih rezolucija protiv Tel Aviva.
Ovakvo ponašanje ne samo da pokazuje jasnu preferenciju političkih interesa nad ljudskim principima, već i šalje opasnu poruku svijetu da životi djece imaju različite vrijednosti ovisno o rasi i religiji. Djeca Gaze nisu samo žrtve bombardiranja i opsade, već su i žrtve rasističke poruke da njihova patnja nije važna Zapadu.
Stoga je ovakvo ponašanje omogućilo da se krug nasilja nastavi, a Tel Aviv, uvjeren u podršku Zapada ili šutnju, nastavlja sa svojim zločinima, dok palestinske grupe otpora dobijaju jaču motivaciju za otpor jer vide ovu otvorenu nepravdu. Kao rezultat toga, djeca Gaze generacijama odrastaju u atmosferi rata, mržnje i velikog nepovjerenja.
Sve u svemu, djeca Gaze danas nisu samo žrtve neravnopravnog rata; ona su postala živi simboli dubokih kontradikcija i rasizma ukorijenjenih u zapadnoj politici i kulturi. Sve dok se ovaj strukturni rasizam ne ospori, zapadna retorika o ljudskim pravima ostat će ništa više od alata za geopolitičke interese.
Ekskluzivno PISjournal
