Sanadin Voloder
PISjournal – Rat u Sudanu je na početku okarakterisan kao „građanski“ ali ubrzo svima jasno bilo da se radi globalnom sukobu u kojem učesvuju mnogi rivali i strane koje žele profitirati na različite načine.
Sudan je uspio zadržati stabilnost na početku Arapskog proljeća, ali desetljeće napetosti u kombinaciji sa unutrašnjim i vanjskim pritiscima rezultirao je urušavanjem državnog sistema 2019. godine. To je bio uvod u otvaranje još jedne „Pandorine kutije“ u muslimanskom svijetu i krvavi sukob koji bjesni od aprila 2023. godine.
Sukob interesa između Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) u Sudanu rezultat je šire geopolitičke borbe za utjecaj u Africi i Zapadnoj Aziji. Turska nakon neuspjeha demokratskih procesa u Egiptu želi pored Libije, Somalije da obnovi svoje prisustvo i Sudanu. S druge strane njeni ideološki rivali Emirati i S. Arabija ne žele ništa prepustiti slučaju u Sudanu koji je njima geografski bliži.
Ideološki i ekonomski sukob
Ključni razlozi za njihovo rivalstvo u Sudanu su vezani za suprotstavljeni politički modeli jer Turska podržava islamske pokrete, poput Muslimanske braće. Tokom mandata svrgnutog predsjednika Omara al-Bašira, Turska je imala dobre odnose sa Sudanom. S druge strane UAE se protive „političkom islamu“ i žele oslabiti utjecaj Muslimanske braće i njenih saveznika u regiji i svijetu.
UAE favorizuju sekularne ili antireligijske snage, one koje se protive Muslimanskoj braći i Turskoj. Podržavaju širu koaliciju protiv političkog islama, u saradnji sa Egiptom i Saudijskom Arabijom.
Drugi bitan geopolitički momenat je kontrola nad Crvenim morem koje je nekad imalo epitet „osmansko jezero“. Turska je još 2017. godine dobila dozvolu za obnovu otoka Suakin, nekadašnje osmanske luke i važne tačke za kretanje hadžija. To je izazvalo zabrinutost kod UAE i Saudijske Arabije jer su percipirali tu inicijativu kao pokušaj širenja turskog vojnog utjecaja.
Očekivano ove dvije regionalne sile pružaju podrška različitim frakcijama u sudanskom ratu. Nakon pada Bašira 2019. godine, Sudan se našao u političkom haosu. U sukobu između Sudanskih oružanih snaga (SAF) i Snaga za brzu podršku (RSF) UAE je stao na stranu destruktivne strane (RSF) koja ima krvavu historiju u Darfur gdje kontrolišu rudnike zlata.
Paravojnu grupu vodi Mohamed Hamdan Dagalo Hemedti. Pored Emirata ima i podršku Rusije preko afričkog krila Wagnera. RSF ima snažnu vojnu i ekonomsku bazu, posebno u Darfuru. UAE ih podržavaju politički, vojno (posredno) i ekonomski i kroz isporuke oružja preko Libije ili Čada. Preko Hemedtija i RSF-a, UAE ostvaruju i pristup brojnim resursima posebno zlatu.
Turski partneri u Sudanu su Sudanske oružane snage (SAF – Sudanese Armed Forces) pod komandom generala Abdel Fattaha al-Burhana. Turska je imala vojne i sigurnosne sporazume sa SAF-om još od vremena Bašira. SAF je naslijedio većinu državne infrastrukture nakon promjene vlasti 2019. godine. Turska ih vidi kao legitimnog nasljednika države i suprotstavlja se paravojnim snagama.
Drugi važan saveznik Turske je sudanska islamska elita i biznis krugovi povezani s Muslimanskom braćom s kojima aktuelna Turska vlast ima historijsko prijateljstvo i ogroman investicijski potencijal.
U svakom ratu postoje i ekonomski interesi, a Sudan je bogat resursima (zlato, obradiva zemlja, stočarstvo, gumiarabika). Turska i UAE žele uložiti u sudanski agrar i rudarske sektore, ali i osigurati trgovinske i vojne baze. Rivalstvo u investicijama i utjecaju dovodi do tenzija. Sukob Turske i UAE u Sudanu nije samo lokalnog karaktera, već dio šireg regionalnog nadmetanja koje uključuje ideološke razlike geopolitičku borbu za Crveno more i Afriku, i ekonomske i vojne interese.
Napadi na vojnu infrastrukturu
Obje sile koriste Sudan kao teren za posredni (proxy) sukob.
Ovu tezu potvrđuju nedavni napadi dronova koji su otkrili eskalirajuće rivalstvo između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske. Zvaničnici sudanske vlade mjesecima posmatraju aktivnosti paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF) na aerodromu Nyala u Južnom Darfuru.
Sudanske oružane snage (SAF) su u više puta gađale aerodrom, sumnjajući da UAE, putem svoje mreže zračnih baza u regiji, uključujući jednu u Ugandi i jednu u autonomnoj somalijskoj pokrajini Puntland, koriste aerodrom za opskrbu RSF-a sofisticiranim oružjem, dronovima i municijom.
Te sumnje potvrdili su strani promatrači koji tvrde da su u Nyalu dopremljeni dronovi kineske proizvodnje “koji odgovaraju FH-95” koje su kupili UAE. Amnesty International je otkrio da UAE šalje oružje kineske proizvodnje, uključujući navođene bombe GB50A i haubice AH-4 kalibra 155 mm, u Darfur uprkos embargu UN-a na oružje.
Emirati su nastavili diplomatski negirati svoju umiješanost u sukobe u Sudanu.
SAF je početkom ove godine preokrenuo tok rata u svoju korist, ponovo zauzevši glavni grad Kartum, probivši opsadu strateški važnog grada El-Obeida i zauzevši druge dijelove centralnog i južnog Sudana uz pomoć TB2 Bayraktara, turskih naoružanih dronova isporučenih Sudanu prošle godine.
Dana 3. maja, ovi dronovi, kojima su upravljali Turci koji se bore uz sudansku vojsku u Port Sudanu, pogodili su vojni teretni avion na aerodromu Nyala. Sumnjalo se da je avion prevozio “samoubilačke” dronove, municiju i vojne radarske sisteme.
Dok su sudanski zvaničnici i vojni oficiri slavili napad, nisu znali da je on također izazvao eskalaciju odnosa između Turske i UAE kakva nije viđena od 2021. godine.
Lokalni sudanski izvori tvrde da je napadu u Nyali ubijeno ili ranjeno mnogo pripadnika RSF-a, kao i strani državljani, poput Emiraćana, koji su prevezeni u gradsku tursku bolnicu.U lokalnom izvještaju se navodi da je u napadu ubijeno najmanje 70 boraca RSF-a koji su bili na putu za liječenje izvan Sudana, kao i 18 stranaca, uključujući evropske, afričke i arapske vojnike. Prema izvještajima lokalnih medija, poginuli su i jedan Kenijac i jedan pilot iz Južnog Sudana.
Strani plaćenici koji se bore za RSF za operacije u Africi koriste luku Bosasa u somalijskom Puntlandu.
Odgovor na napad u Nyali stigao je dan kasnije napadom na Port Sudan koji su je trajao desetak dana. U Port Sudanu je vlada smještena otkako su borbe zahvatile Kartum 2023. godine.
Jedini međunarodni aerodrom u Sudanu je oštećen, kao i vojna zračna baza, južni terminal luke, glavni ulaz za humanitarnu pomoć u Sudan i hotel u kojem su smješteni saudijski i egipatski diplomati.
Požari koji su izbili nakon što su dronovi pogodili skladišta goriva u gradu bjesnili su danima, a nebo iznad Port Sudana postalo je crno od dima. Grad je pretrpio nestanak struje nakon što je pogođena velika elektrana. Škole, pekare i druge lokalne službe su zatvorene.
Sudanski i evropski diplomatski izvori rekli su da je odgovor planiran i izvršen od strane UAE, a ne rukovodstva RSF-a, iako je Abu Dhabi najoštrije osudio napade.U napadu je ranjeno nekoliko članova turskog tima za tehničku podršku koji je bio na terenu pomažući sudanskoj vojsci u operacijama dronovima zbog čega je Turska poslala helikopter hitne pomoći da preuzme pacijente.
RSF nije javno preuzeo odgovornost za napade. UAE su ih brzo osudile. Međutim, sudanska vlada je prekinula veze s Abu Dhabijem nakon toga.
Ekskluzivno PISjournal
