PISjournal – Nedavni samit Centralne Azije i Kine u Kazahstanu završen je potpisivanjem Ugovora o vječnom dobrosusjedstvu, prijateljstvu i saradnji.
Iako naziv možda zvuči uzvišeno u svojim težnjama, skup je zaista bio važan, s obzirom na to šta su strane postigle, a posebno na to kako Kina prilagođava svoj pristup centralnoazijskim državama.
Prvi samit Kine i Centralne Azije održan je 2023. godine, a od tada su trgovinski odnosi između Kine i Centralne Azije porasli na 100 milijardi dolara, dok je obim kineskih investicija u regiji porastao na 40 milijardi dolara. Stoga su očekivanja od samita bila prilično velika.
Ključni rezultati samita bili su naglasak Kine i država Centralne Azije na obostrano korisnoj saradnji, međusobnom poštovanju i zajedničkom razvoju. Konkretnije, strane su potpisale sporazume o carinskim olakšicama i povećanju međusobne trgovine.
Strane su se također dogovorile o sporazumima za razvoj zelene energije i električnih mreža, pored naftne industrije.
Još jedna važna tačka samita bila je obećanje o jačanju regionalne sigurnosti s fokusom na suzbijanje terorizma, separatizma i ekstremizma kroz modernizaciju nacionalne odbrane, provođenja zakona i sigurnosnih službi u zemljama Centralne Azije.
To je također uključivalo zajedničke vježbe za jačanje regionalne sigurnosti, s posebnom pažnjom posvećenom situaciji u Afganistanu.
Samit je institucionalizirao format Kine i Centralne Azije osnivanjem posebnog sekretarijata u drugoj najvećoj svjetskoj ekonomiji, koji će biti zadužen za održavanje dvogodišnjih sastanaka lidera neformalnog bloka.
Kina i države Centralne Azije uživaju zajedničke interese kao što su prekogranična sigurnost, razvoj zelene energije, smanjenje siromaštva, obrazovna razmjena, ekologija (što se manifestuje stvaranjem Centra za saradnju u kontroli dezertifikacije) i povezanost.
Posljednja tačka je posebno važna jer se kontinuirani angažman Kine u regiji uklapa u njenu strategiju „Gledaj na Zapad“, koja ima za cilj smanjenje ovisnosti o morskim rutama kojima dominiraju SAD, posebno Malajskim moreuzom.
Putevi u budućnost
Jedna od komponenti ove strategije je razvoj fizičke infrastrukture kao što su putevi, željeznice i luke na teritorijama zapadno od zemlje.
Naprimjer, Kina je već započela radove na željezničkoj pruzi do Uzbekistana preko planinskih regija Kirgistana.
Željeznička pruga CKU – čija je izgradnja decenijama odgađana zbog političke nestabilnosti u Kirgistanu, nedostatka finansiranja i navodnog ruskog otpora velikom razvoju prometnih veza na jugu – sada će povezati Kinu sa srcem Centralne Azije, uključujući Tadžikistan, i dalje s Iranom.
Nije ni čudo što je samit potvrdio kinesku posvećenost inicijativi „Pojas i put“ – prostranom infrastrukturnom projektu koji predvodi Kina, a koji obuhvata velike dijelove svijeta – s posebnim fokusom na proširenje koridora za željezničke kontejnere kroz Kazahstan i modernizaciju Transkaspijske međunarodne transportne rute, ili onoga što je općepoznato kao Srednji koridor.
U tom cilju, Kazahstan i Kina su se obavezali da će izgraditi veliki teretni terminal u luci Kurik, što bi trebalo da ojača kapacitete Transkaspijskog koridora zaobilazeći preopterećene rute kroz Rusiju.
Kineske ambicije u pogledu povezivanja u Centralnoj Aziji treba posmatrati i u kontekstu razvoja povezanosti u srcu Evroazije, a posebno širenja Srednjeg koridora.
Potonji je ambiciozan projekat koji se proteže od same Gruzije i Turske do Centralne Azije i zapadne Kine.
Ideja, koju su osmislile Turska, Gruzija i države Centralne Azije 1990-ih, nosila je različite akronime i sastojala se od puteva, željeznica i naftovoda.
Međutim, njegov obim je bio ograničen jer su pomorski putevi i koridor kroz Rusiju koji povezuje Kinu s Evropskom unijom služili kao glavni komercijalni autoputevi.
Samo 2-3 posto kopnenih kontejnerskih pošiljki prošlo je kroz Srednji koridor prije 2022. godine.
Rat u Ukrajini drastično je promijenio ovu dinamiku, jer se Srednji koridor sada sve više posmatra, ako ne kao potpuna alternativa ruti kroz Rusiju, ali svakako kao snažan komplementarni put, s potencijalom privlačenja do 20 posto kopnenih kontejnerskih pošiljki između Kine i EU.
Kao odraz rastućeg interesa Kine za Srednji koridor su i politički i investicijski potezi Pekinga duž te rute.
Naprimjer, kineska kompanija sada planira izgraditi duboku morsku luku u Anakliji, na gruzijskoj obali Crnog mora. Ovo će biti prva luka te vrste u istočnom crnomorskom regionu nakon ruskog Novorossijska i trebalo bi da podigne ulogu Srednjeg koridora u regionalnoj trgovini.
Raniji pokušaji izgradnje luke nisu uspjeli zbog političkih sukoba i nepovoljne geopolitičke situacije.
Ovaj put, širi geopolitički kontekst je drugačiji, s Kinom i EU zainteresiranima za razvoj luke.
Ovome treba dodati i napore Pekinga da izgradi bliže političke veze s Gruzijom – dvije strane su 2023. godine potpisale sporazum o strateškom partnerstvu, a očekuje se da će kineske kompanije biti glavni ponuđači na tenderu za izgradnju novog ogromnog aerodroma u glavnom gradu Gruzije.
Dalje na istoku, Kina je potpisala dva sporazuma o strateškom partnerstvu s Azerbejdžanom, obećala jačanje luka te zemlje na Kaspijskom moru i nastavila s realizacijom željezničke pruge CKU.
Ovo stvara privid jednog neprekidnog koridora od zapadne granice Kine do Crnog mora.
Pragmatična promjena
Nedavni samit je također naglasio stratešku promjenu koja je već neko vrijeme u toku u kineskoj percepciji BRI-ja.
Peking je u posljednjih godinu dana preusmjerio fokus sa ulaganja u tešku infrastrukturu na zelenu energiju.
Ova promjena odražava i potencijal Centralne Azije za obnovljivu energiju i napore Kine da uskladi svoja ulaganja s ekološkom održivošću i ozelenjavanjem BRI-ja. Kina je stoga usvojila holističkiji pristup, koji bi uključivao različite elemente poput meke moći i tehnologije.
Računica je jasna: izgraditi bliže veze sa centralnoazijskim državama izvan velikih infrastrukturnih projekata ili pukog vađenja resursa. Posljednji samit je također zabilježio još jednu promjenu u kineskom pristupu Centralnoj Aziji.
Za razliku od prethodnih sličnih okupljanja, Peking sada promovira blaže alate za saradnju. Obrazovanje, ekologija, kulturna razmjena, kao i snažan naglasak na razvoju zelene energije, imaju za cilj pozicionirati Kinu kao vodeću i, prije svega, privlačnu silu za zemlje Centralne Azije.
Ovi alati služe interesima Kine i na druge načine.
Prvo, Peking se sada fokusira na praktičnije potrebe koje imaju države Centralne Azije. I, drugo, to omogućava Kini da svoje standarde upravljanja i modele razvoja učini privlačnijim susjednim zemljama.
Dugoročno gledano, geopolitička situacija u Centralnoj Aziji je povoljna za Kinu. Pet zemalja regije žele manje oslanjanja na Rusiju i umjesto toga favoriziraju bliske veze sa što više velikih aktera.
Multipolarni svijet zahtijeva višestranu vanjsku politiku, i u tom smislu, veze s Kinom uklapaju se u nastojanja centralnoazijskih država da diverzificiraju vanjsku politiku.
Niti su druge sile dovoljno jake ili geografski blizu da bi se mogle takmičiti s Kinom u investicijama i trgovini.
Ali ono što je posljednji samit pokazao jeste da Kina gleda dalje od toga i sve više primjenjuje blaže alate kako bi pojačala svoje prisustvo u regiji.
