PISjournal – Ovih dana, SAD sve otvorenije podržavaju izraelsku okupaciju, kao da imaju misiju ukloniti sve barijere pred izraelskim projektima u regiji. Nakon sukoba s Iranom, Washington sada cilja na drugi dio Osovine otpora kako bi otvorili put novoj izraelskoj avanturi u regiji.
U vezi s tim, američki State Department je u srijedu izdao saopštenje u kojem se navodi da je na svoju takozvanu crnu listu terorista dodao četiri iračke grupe otpora: Pokret Al-Nujaba, Kataib Sayyed Al-Shohada, Ansarullah Al-Awfiya i Kataib Imam Ali.
Tvrdi se da su zabranjene grupe bile uključene u napade na američku ambasadu u Bagdadu i vojne baze u kojima su smještene američke snage i zapadna koalicija.
Ministarstvo je tvrdilo da je ova akcija u skladu s Predsjedničkim memorandumom o nacionalnoj sigurnosti 2 (NSPM-2) koji je izdao Trump, a koji naglašava vršenje maksimalnog pritiska na Iran kako bi Teheran prekinuo finansiranje „svojih posrednika i terorističkih savezničkih snaga“.
Iračke reakcije
Američki potez izazvao je reakcije iračkih političara i komandanata grupa otpora. Koordinacijski komitet otpora najavio je da će lideri sankcionisanih grupa u narednim danima održati široku sjednicu kako bi razgovarali o posljedicama ove američke odluke i kako odgovoriti i izbjeći vojnu akciju ili eskalaciju protiv Washingtona u trenutnom periodu.Kao odgovor na nove sankcije, lideri i političke ličnosti iz ciljanih iračkih frakcija izdali su saopštenja, odbacujući američku odluku kao neefikasnu i politički motivisanu.
Kadhim al-Fartousi, glasnogovornik Kataib Sayyid Al-Shohada, izjavio je: „Ranije smo bili sankcionirani od strane američkog Ministarstva finansija, a danas smo sankcionirani od strane američkog State Departmenta. Ove sankcije neće imati efekta jer nemamo nikakve vanjske odnose niti ekonomske interese.“
Abdul Qadir Al-Karbalaei, vojni zamjenik Pokreta Al-Nujaba, u objavi na X-u je rekao: „Nazovite nas kako god želite i recite šta god želite o nama. Kunemo se Bogom da nikada nećemo skrenuti s puta istine, pravde, ponosa i dostojanstva, a Al-Quds (Jerusalem) će ostati simbol našeg otpora.“
Abu Ali al-Karawi, sigurnosni službenik Kataib Imam Ali, naglasio je u objavi na ln X-u: „Kao i obično, s istim ponavljajućim kriminalnim i neprijateljskim pristupom, Amerika klasificira front istine i dostojanstva – koji brani pitanja i prava islamske nacije da se oslobodi od cionističko-američke dominacije – kao terorističku organizaciju. Kao da je Amerika slijepa na svakodnevni, sistematski cionistički terorizam koji masakrira hiljade nevinih, bespomoćnih civila u Gazi, Libanu, Jemenu i drugim zemljama, pored politike izgladnjivanja koju provode zli Netanyahu i Trump“.
Mukhtar al-Musawi, član vladajućeg parlamentarnog bloka Šiitski koordinacijski okvir (SCF), ukazao je na službeni status grupa, rekavši da su ove frakcije dio iračkog okruženja, a neke od njih imaju službenu poziciju unutar Narodnih mobilizacijskih snaga (PMF), koje su osnovane zakonom koji je donio irački parlament. Stoga, američko ciljanje ovih grupa ne utiče na njihovu legitimnost na iračkom tlu.
Osim toga, Ali Fadlallah, još jedan političar blizak grupama otpora, naglasio je da „američka odluka nije bila iznenađujuća, već predviđeni i ponavljajući korak u okviru otvorenog neprijateljstva Washingtona prema tim grupama“.
Američke akcije protiv otpora nisu bez presedana; prethodno su nametnute sankcije raznim iračkim grupama i ličnostima. Kataib Hezbollah je 2009. godine od strane SAD-a proglašen terorističkom organizacijom. Pokret Al-Nujaba i njegov generalni sekretar sankcionisani su 2019. godine. U januaru 2020. godine, američki State Department je najavio svoj plan da Asaib Ahl Al-Haq, njegovog vođu i njegovog brata stavi na listu terorističkih organizacija. U novembru 2023. godine, američko Ministarstvo finansija nametnulo je sankcije brojnim vođama Kataib Sayyed Al-Shohada.
Ovi američki neprijateljski potezi dolaze u trenutku kada su grupe otpora u protekloj deceniji imale odlučujuću ulogu u osiguravanju sigurnosti Iraka usred porasta terorizma koji podržavaju SAD. Pobjedom nad ISIS-om, terorističkom grupom koju su SAD i njihovi saveznici njegovali, ove grupe su stekle veliku popularnost, a danas njihovi predstavnici u parlamentu i njihov službeni status u vojnoj strukturi zemlje svjedoče o njihovoj političkoj i sigurnosnoj težini u Iraku.
Američki ciljevi iza kulisa
Odluka Trumpove administracije da iračke grupe otpora označi kao terorističke organizacije sumnjivo je tempirana s vrlo napetom i osjetljivom klimom uoči parlamentarnih izbora u Iraku – perioda koji će odrediti sastav sljedeće vlade.
U ovim okolnostima, cilj SAD-a je političko, ekonomsko, sigurnosno i vojno ciljanje članova i vođa ovih frakcija kako bi se spriječilo da predstavnici bliski PMF-u – Hashd al-Shaabi na arapskom, uđu u parlament.
Realnost je da prisustvo grupa otpora unutar iračke političke strukture znači manje prostora za manevar i projekciju uticaja SAD-a u zemlji. Posljednjih godina, ove grupe su koristile političke alate i pritisak na vladu kako bi povlačenje američkih snaga pretvorile u nacionalni zahtjev.
Stoga, ako ove grupe uspiju na izborima i učvrste svoje mjesto u strukturi moći, nastavak okupacije će postati gotovo nemoguć za Washington. SAD su svjesne da što je jača društvena i politička baza otpora u Iraku, to će manje legitimnosti imati njihovo vojno prisustvo.
Drugi sloj ove američke akcije je direktan pritisak koji vrši na iračku vladu koju predvodi premijer Mohammad Shia al-Sudani. Označavanjem snaga otpora kao terorističkih, Washington pokušava prisiliti Bagdad da spriječi ponovni ulazak ovih grupa u političke strukture.
Ako PMF ponovo dobije značajno prisustvo u parlamentu, Washington će to iskoristiti kao izgovor za pojačavanje pritiska na Bagdad – što bi moglo zabrinuti i iračke političare i javno mnjenje.
Takav pritisak bi mogao dovesti iračku vladu u tešku političku i diplomatsku situaciju, istovremeno utičući na izgradnju izbornih koalicija, pa čak i stvarajući podjele i neslogu unutar samog šiitskog korpusa ugrožavajući izglede za jedinstvo među šiitskim snagama u sljedećem parlamentu.
Drugi cilj SAD-a mora se posmatrati u okviru regionalnih dešavanja i usklađivanja s eskalacijskim akcijama izraelskog režima.
Dok se Zapadna Azija suočava s izraelskom agresijom, Iračani vjeruju da su sljedeći na redu nakon što je Tel Aviv pokrenuo napade na Katar i druge arapske zemlje. Navodi se da su tokom prošlomjesečne posjete Bagdadu generalnog sekretara iranskog Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti Alija Laridžanija, koji je potpisao Memorandum o razumijevanju o sigurnosti s Irakom, visoki irački zvaničnici izrazili zabrinutost da će, s obzirom na izraelsko pokretanje napada na Iran tokom 12-dnevnog rata koristeći irački zračni prostor, Tel Aviv u budućnosti napasti Bagdad.
U takvoj klimi, ovaj potez bi mogao utrti put kršenju iračkog nacionalnog suvereniteta pod izgovorom borbe protiv regionalnih prijetnji. U stvari, označavanje grupa otpora kao terorističkih pruža Washingtonu i Tel Avivu izgovor za orkestriranje napada na irački teritorijalni integritet pod nazivom „borba protiv terorizma“.
Sankcije i napori da se potkopaju i eliminišu grupe otpora povezani su sa strategijom upravljanja nestabilnošću u Iraku. S obzirom na nestabilno okruženje u Siriji nakon porasta naoružanih pobunjeničkih grupa i intenziviranja sektaških i etničkih sukoba, Washington smatra da je prelijevanje krize iz Sirije u Irak u njegovom interesu za nastavak vlastitog prisustva tamo. Međutim, ovaj plan nije izvodljiv uz budno prisustvo grupa otpora, zbog čega su u toku napori da se one oslabe kao garanti sigurnosti Iraka.
Slab učinak Bagdada
Jedno od upečatljivih pitanja usred reakcija na novu mjeru SAD-a je slaba pozicija vlade premijera al-Sudanija, koja uglavnom zauzima konzervativan stav pod pritiskom Washingtona. Jedan od glavnih razloga je finansijska zavisnost Iraka od SAD-a. Od 2004. godine, prihodi od iračke nafte direktno idu na račun otvoren za iračku centralnu banku u New Yorku, što znači da su iračke finansijske transakcije podložne strogom režimu praćenja. Zbog toga Bagdad izbjegava oštre reakcije na neprijateljske mjere SAD-a protiv grupa otpora.
Ovo se dešava dok je al-Sudani došao na vlast uz podršku SCF-a i ne može šutjeti pred američkim ambicijama. Ako želi učvrstiti svoju poziciju i osigurati drugi mandat premijera, neminovno će se morati odmaknuti od konzervativnog pristupa i oduprijeti se pritisku Washingtona.
Realnost je da su grupe otpora sada zvanični dio iračke vojne i političke strukture. One legalno djeluju u okviru oružanih snaga, odigrale su značajnu ulogu u odbrani zemlje, a nedavno je nacrt zakona o PMF-u stavljen na dnevni red parlamenta, čime je naglašena njihova važna uloga u vojnom i sigurnosnom aparatu zemlje.
Stoga, kada SAD označe ove snage kao terorističke, to efektivno predstavlja veliki izazov za sposobnost vlade da obavlja svoje suverene dužnosti. To je zato što su ove snage, prema službenom zakonu, dio iračkih oružanih snaga, a vlada je obavezna da ispuni svoje obaveze – kao što su osiguranje njihovih baza i osoblja i isplata njihovih mjesečnih plata – prema subjektima pod Ministarstvom odbrane.
Otpor gubi strateško strpljenje sa SAD-om
Nedavne američke mjere mogle bi imati ozbiljne posljedice na terenu i okrenuti se protiv američkih ciljeva.Do sada su grupe otpora usvojile strategiju „strpljenja i suzdržanosti“ suočene s uglavnom neprijateljskom američkom politikom – ne iz slabosti ili straha, već kako bi spriječile povratak široko rasprostranjene nestabilnosti u Irak. Posljedično, relativna sigurnost američkih snaga u Iraku također je bila proizvod ovog pokazivanja samosuzdržanosti od strane frakcija otpora.
Ove grupe posjeduju sposobnost da u kratkom periodu promijene situaciju na terenu i potpuno protjeraju okupatore iz Iraka. Iskustvo povlačenja SAD-a iz određenih baza zbog političkog i vojnog pritiska otpora jasan je primjer ove moći. Stoga, sada kada je Washington, primjenom terorističke etikete, efektivno ostavio otpor bez drugog puta osim direktne konfrontacije, uslovi će se promijeniti.
Ovog puta, grupe otpora možda neće pokazati nikakvu obzirnost prema američkim okupacionim snagama. Naprotiv, ova američka akcija mogla bi ubrzati njihovu odluku o eskalaciji sukoba. Na taj način, moglo bi početi novo poglavlje sukoba, čiji će ishod pokazati Washingtonu da je otpor teškaš ne samo na političkoj areni već i na bojnom polju.
Sveukupno, iako SAD misle da mogu završiti svoje nedovršene projekte u regiji označavanjem grupa otpora kao terorističkih, ova avantura može donijeti suprotan rezultat, jer su iračke grupe otpora već pokazale da mogu pretvoriti prijetnju u priliku u osjetljivim trenucima. Dakle, ako Washington nastavi svojim neprijateljskim putem, ne samo da neće smanjiti popularnost otpora, već će i ojačati njegovu poziciju kao sile koja brani nezavisnost i nacionalni suverenitet zemlje.
Ekskluzivno PISjournal
