Kenan Malik
Autor je kolumnista za Observer.
PISjournal – Lansiranje DeepSeek R1, kineskog generativnog AI ili četbota, stvorilo je haos u svijetu tehnologije, uz pad dionica i mnogo priče o tome da SAD gube svoju nadmoć u tehnologiji umjetne inteligencije. Ipak, uz sav poremećaj, analogija sa Sputnjikom otkriva manje o DeepSeeku nego o američkoj zabrinutosti.
Izvorni „Sputnjik preokret“ desio se 4. oktobra 1957. kada je Sovjetski Savez zapanjio svijet lansiranjem Sputnjika 1, prvog satelita kojeg je čovjek poslao u orbitu. Bio je to, da pozajmim frazu iz kasnijeg i još važnijeg proboja, „ogroman skok za čovječanstvo“, kako je to rekao Nil Armstrong dok je izvodio svoj „mali korak“ na površini Mjeseca.
Bio je to i važan trenutak u hladnom ratu. Povjerljivi izvještaj Bijele kuće iz tog vremena otkriva zabrinutost za „američki prestiž“ kojem je „zadat ozbiljan udarac“, dok je SSSR stekao „jasnu prednost u hladnom ratu“. Taj strah je podstakao Vašington da preoblikuje svoj svemirski program i pokrene Apolo misije, sve do njihove kulminacije 20. jula 1969. kada su Armstrong i Baz Oldrin postali prvi ljudi koji su koračali po nekom drugom nebeskom tijelu.
Nema sumnje da DeepSeek, razvijen uz podršku kineskog hedž fonda, predstavlja značajno dostignuće. Tehnički, međutim, on nije napredniji u odnosu na velike jezičke modele (LLM) koji već postoje. Nije ni brži ni „pametniji“ od ChatGPT-a kompanije OpenAI ili Anthropicovog Kloda i jednako je sklon „halucinacijama“ – tendenciji svih takvih modela da daju lažne odgovore ili izmišljaju „činjenice“ kako bi popunili praznine u svojim podacima. Analiza koju je sproveo NewsGuard, po sistemu ocjenjivanja sajtova sa vijestima i informacijama, pokazuje da je DeepSeek iznosio lažne tvrdnje u 30% slučajeva, dok na 53% pitanja nije davao odgovore, u poređenju sa 40% odnosno 22% kod 10 vodećih čet botova prema posljednjem rejtingu.
Brojke ukazuju na krajnju nepouzdanost svih velikih jezičkih modela. Visoka stopa uskraćivanja odgovora DeepSeeka vjerovatno je stvar cenzure: kineski četbot odbija da odgovori na svako pitanje koje Kina smatra osjetljivim ili na koje ograničava informacije, bilo da je riječ o Trgu Tjenanmen ili Tajvanu.
Stvarni uticaj DeepSeeka ne tiče se tehnologije već ekonomije AI. To je četbot jednako sposoban i jednako manjkav kao i drugi vodeći modeli, ali je izrađen po daleko nižoj cijeni i to od inferiorne tehnologije. Američka zabrana prodaje Kini naprednih čipova i opreme za njihovu proizvodnju, koju je Bajdenova administracija uspostavila 2022, a zatim više puta pooštravala, bila je osmišljena da Pekingu ograniči pristup najnovijoj tehnologiji. Paradoksalno, to je možda podstaklo kineske istraživače da postanu inovativniji.
DeepSeek je također besplatan za korišćenje a kôd mu je otvoren. Kombinacija niskih troškova i otvorenosti može pomoći u demokratizaciji AI tehnologije, omogućavajući drugima, naročito izvan Amerike, da uđu na tržište. Ima izvjesne ironije u tome da Kina otvara svoju tehnologiju, dok američke firme uporno nagomilavaju prepreke svojim konkurentima.
Tu je možda i najveći uticaj DeepSeeka. Raspršio je misteriju stvorenu oko vještačke inteligencije. Silicijumska dolina je njegovala predstavu o AI tehnologijama kao dragocjenom i čudesnom dostignuću, a vodeće ličnosti na tom dijelu scene, od Ilona Maska do Sema Altmana, prikazivala kao proroke koji nas vode u novi život. Samoj tehnologiji pripisivane su gotovo magične moći, uključujući obećanje da je „opšta vještačka inteligencija“, ili AGI – superinteligentne mašine koje su u stanju da nadmaše ljudske kapacitete na bilo kom kognitivnom zadatku – praktično nadohvat ruke.
Prošlog aprila, Mask je predviđao da će do kraja 2025. vještačka inteligencija biti „pametnija od bilo kog čovjeka“. Prošlog mjeseca je Altman, izvršni direktor OpenAI, kompanije koja pokreće aktuelni bum generativne AI, na sličan način tvrdio da „znamo kako da napravimo AGI“ i da ćemo „2025. možda već gledati kako se prvi AI agenti ’priključuju radnoj snazi’“.
Pre skoro deset godina, nobelovac i kompjuterski naučnik Džef Hinton pozvao je nacije svijeta da „prestanu da obučavaju radiologe“ i slične medicinske tehničare, jer je „očigledno da će ih duboko učenje [AI] prevazići za pet godina“. Dario Amodei, izvršni direktor korporacije Anthropic, koju su osnovali bivši zaposleni iz OpenAI, tvrdi da bi u roku od pet do 10 godina vještačka inteligencija mogla da udvostruči ljudski životni vijek. Ove maštarije razvili su kritičari poput američkog kognitivnog naučnika Gerija Markusa, koji je čak izazvao Maska na opkladu od milion dolara u vezi sa tvrdnjom da će AI uskoro biti „pametnija od bilo kog čovjeka“.
Pa ipak, uprkos svim lošim posledicama, kad god se neko nevjerovatno predviđanje ne ostvari, na njegovo mjesto uskače novo. Takve tvrdnje se ne oslanjaju na stvarne tehnološke kapacitete, već na političke i ekonomske potrebe. Dok je tehnologija vještačke inteligencije obezbjedila neke izuzetno važne alate, sposobne da nadmaše ljude u određenim oblastima, od rješavanja matematičkih problema do prepoznavanja obrazaca bolesti, poslovni model zavisi od njene popularnosti. To pokreće investicije od milijardu dolara i obezbjeđuje politički uticaj, uključujući mjesto u prvom redu na predsjedničkoj inauguraciji.
Umjesto razvoja vještačke inteligencije kroz krupna naučna otkrića, prevladala je strategija pukog „umnožavanja“ – izgradnje većih modela, upotrebe većih skupova podataka, primjene ogromne računarske snage. DeepSeek je poremetio ovaj trend drugačijim pristupom, pokazujući da se i najboljim generativnim AI modelima može parirati sa daleko manje računarske snage i uz manje finansijsko opterećenje.
Pomama oko DeepSeeka djelimično je odraz opšte pomame oko vještačke inteligencije. Takođe je odraz geopolitičkih tenzija. Da su ga napravili štreberi sa nekog američkog univerziteta, vjerovatno bi bio slavljen, ali bez globalnog meteža kakvom svjedočimo protekle dvije nedelje. Ispod opšte panike krije se strah od kineskog porijekla i vlasništva DeepSeeka.
Iza opsesije geopolitikom DeepSeeka krije se važna lekcija. Prednosti otvorenijeg pristupa tako vitalnoj tehnologiji zasjenjene su strahom od njenog kineskog porijekla. Opravdana zabrinutost zbog ugrožene privatnosti, cenzure i nadzora u slučaju modela kao što je DeepSeek, mogla bi da zamagli činjenicu da su to problemi koji prate svaku tehnologiju vještačke inteligencije, a ne samo onu iz Kine. U vrijeme prijetnji trgovinskim ratovima i dobu ugrožene demokratije, naša vještina kretanja između nade i straha postaje posebno važna.
