Sanadin Voloder
PISjournal–U februaru najmlađa evropska država obilježava svoju nezavisnost. Naime, nezavisnost od Srbije Kosovo je proglasilo 17. februara 2008. na vanrednoj svečanoj sjednici Skupštine. Vlada Srbije iste je večeri donijela odluku o poništenju te deklaracije.
Iz godine u godinu svjedočimo diplomatskoj borbi Kosova za povećanje broja država koje priznaju njegovu nezavisnost i napor srbijanske diplomatije da iznudi što više povlačenja priznanja nezavisnosti Kosova. Pored navedenog, Parlament Kosova redovno kroz rezolucije podsjeća na genocid u Srebrenici, odnosno na agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
– Izvještavanje iz Bosne skratilo rat na Kosovu –
Uoči 26. godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima u Podrinju zastupnici Parlamenta Kosova su na prijedlog bošnjačke zajednice usvojili rezoluciju koja podrazumijeva zabranu negiranja genocida u Srebrenici i predstavlja čin solidarnosti s patnjama Bošnjaka u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Izuzetno dirljiv trenutak je bio kad je za govornicu došla Saranda Bogujevci, potpredsjednica Parlamenta Kosova, čiju je porodicu ubila srpska vojska, a ona je preživjela 16 metaka zloglasne jedinice “Škorpioni”.
Rezolucija Parlamenta Kosova o genocidu u Srebrenici je podsjećanje kosovske, ali i regionalne javnosti na povezanost žrtava u ratovima u BiH i Kosovu, odnosno ukazivanje na istog agresora.
Upravo su Albanci bili među prvim žrtvama Arkanovih hordi u Bijeljini u martu 1992. godine, što je zabilježio fotograf Ron Haviv. Albanci su dijelili sudbinu Bošnjaka u svim gradovima koje su okupirale srpske agresorske snage, a s druge strane, mnogi Albanci su bili istaknuti borci Armije RBiH.
Iako je otpor jugoslovenskoj vlasti, odnosno srbijanskoj hegemoniji na Kosovu krenuo još početkom 80-ih, Kosovari su ratovali za nezavisnost na kraju 90-ih kada je Miloševićev režim bio oslabljen i bez podrške saveznika. Pored navedenog, najvažniji faktor koji je presudio da kosovski rat traje tako kratko jeste svježe iskustvo krvavog rata i genocida u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica nije mogla sebi dozvoliti ponavljanje genocida na Balkanu u istom desetljeću.
O ovoj temi je u razgovoru za portal Al Jazeere Balkans govorio poznati fotoreporter Ron Haviv. On nije krio razočarenje što njegov i rad njegovih kolega nije više utjecao na zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini. On smatra da su najviše koristi od izvještavanja o agresiji na Bosnu i Hercegovinu imali Kosovari, jer je rat na Kosovu trajao kratko zato što su iskustva rata u Bosni bila i dalje svježa.
“Možda je Srebrenica, i moj rad i rad drugih, učinio pritisak da se sve to globalizira i da se djeluje, ali i sami događaji su bili nevjerovatni. Oni koji su stvarno izvukli korist iz rata u Bosni bili su Kosovari. Jer kada sam bio na Kosovu i kada sam počeo da snimam fotografije etničkog čišćenja, intervencija je bila brža, jer su novinari koji su pokrivali rat vršili pritisak na Clintona i Blaira. Govorili su da Milošević radi ponovo istu stvar, što je pomoglo da se intervenira na Kosovu puno brže. Novinarstvo je pomoglo da se na Kosovu brže reagira. U Bosni smo pružili pomoć, ali ni približno onoliko koliko smo željeli”, rekao je Haviv.
– Šta dva naroda mogu naučiti jedan od drugog –
S obzirom na to da Bošnjaci i Albanci više-manje žive izmiješano u šest balkanskih država i u dijaspori, nužno je povećati međusobnu saradnju.
Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Parlamentu Kosova ispunit će svoju svrhu kad se uspostavi produktivna saradnja institucija dvije države koje se bave izučavanjem rata, agresije, genocida i masovnih zločina.
Bošnjaci mogu jako mnogo naučiti o lobiranju i javnom zagovaranju, gdje je Kosovo, odnosno albanska diplomatija i dijaspora ostvarila ogromne rezultate. S druge strane, Bosna i Hercegovina može Kosovu ponuditi naučno-istraživačko iskustvo institucija koje se bave genocidom i masovnim zločinima.
I Bosna i Hercegovina i Kosovo godinama tragaju za nestalim, a zločini, logori, silovanja, masovne grobnice su realizovane po istom scenariju. Zbog toga, nužno je uspostaviti saradnju između udruženja logoraša, žena žrtava rata, institucija koje se bave memorizacijom zločina i genocida u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nužna je razmjena umjetnika, književnika, naučnih radnika koji rade na memorizaciji stradanja dva naroda, jer ako nove generacije odrastaju u zaboravu, mogu vrlo lahko opet postati žrtve nacionalističkih projekata.
Ovih činjenica je izuzetno svjestan dio srpskih političara s obje strane Drine, pa se zbog toga toliko trude da spriječe uspostavljanje bilo kakvih odnosa između BiH i Kosova.
