PISjournal –S obzirom na to da su izraelska agresivna politika i rat u protekle dvije godine pojačani vojnim kampanjama protiv zemalja u regionu, možemo tvrditi da se nijedna zemlja u Zapadnoj Aziji ne može smatrati sigurnom. Projekat Obećane zemlje i ekspanzionistička politika Izraela aktivirali su alarm za sve države u regionu, uključujući i Tursku.
Od početka masovne izraelske genocidne kampanje 8. oktobra 2023. godine, turska vlada i sam turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan stali su u redove pristalica Palestine i, dajući razne izjave, govorili o bojkotu trgovine zbog Tel Aviva. U medijima i diplomatskim putem, Ankara je pokušala uspostaviti sliku o sebi kao da se bavi pritiskom da ograniči, pa čak i prekine, poslovne veze s izraelskom okupacijom.
Razni izvještaji iz međunarodnih i domaćih izvora su, tokom ovog perioda, ukazali na značajan jaz između ovih tvrdnji i činjenica na terenu. U praksi, turske kompanije – dok njihova vlada zatvara oči pred tim – pronašle su brojne načine da zaobiđu sankcije. Izvoz robe u Izrael, od sirovina i građevinskog materijala do hemijskih proizvoda, nastavio se bez prestanka. Nadalje, nafta iz Azerbejdžana, koja se transportuje preko Turske, i dalje predstavlja ključnu energetsku žila kucavicu za Izrael.
Debata se rasplamsala 2024. godine nakon što je Al Jazeera objavila statistiku, pozivajući se na UN-ovu bazu podataka Comtrade, koja je ukazivala na Tursku kao jednog od najvećih izraelskih izvoznika. Kao odgovor, tursko Ministarstvo trgovine izdalo je službeno saopštenje u kojem je odbacilo ove tvrdnje kao „vrlo netačne“.
Ukupan izvoz u Izrael, navodi ministarstvo, dostigao je 1,522 milijarde dolara u periodu prije stupanja na snagu sankcija (januar-april 2024.), a ta brojka uključuje i pošiljke poslane na palestinske teritorije.
Međutim, sada se pojavila nova situacija. Nakon eskalacije izraelskih napada u Siriji – posebno onih usmjerenih na položaje koje drži Hay’at Tahrir al-Sham i izvještaja o napadima na turske obavještajne položaje – vlada Ankare je iznenada najavila „pooštravanje bojkota“ i „zatvaranje zračnog puta prema Izraelu“.
U vezi s tim, ministar vanjskih poslova Hakan Fidan nedavno je izjavio da će Turska prekinuti sve ekonomske i trgovinske veze s Izraelom. Također je rekao da će Ankara zatvoriti svoj zračni prostor za izraelske avione.
Londonski libanski list Al-Akhbar izvještava da su turski brodovi koji su plovili prema okupiranim teritorijama često prolazili kroz luke trećih strana prije nego što su nastavili svoja putovanja. Međutim, nakon eskalacije protesta u Turskoj protiv trgovine s Izraelom, turske vlasti su prije nekoliko dana donijele odluku o zabrani plovidbe plovilima koja plove pod turskom zastavom prema Izraelu. Strani brodovi koji prolaze kroz turske luke sada će morati dostaviti dokumentaciju kojom dokazuju da ne prevoze vojni teret za Izrael i da njihovi operateri nemaju veze s Tel Avivom. Nepoštivanje ove odluke rezultirat će zabranom pristajanja u turskim lukama.
Ova promjena stava postavlja ključna pitanja: Da li Turska zaista preduzima konkretne akcije protiv Izraela ili je ovo samo još jedan primjer kratkoročne političke taktike?
Prije događaja u ratu u Gazi, trgovinska razmjena između Turske i izraelskog režima dostizala je čak 9,5 milijardi dolara godišnje. Nakon rata, izvještaji Skupštine turskih izvoznika (TİM) i Izraelskog centralnog zavoda za statistiku (CBS) ukazivali su na to da se turska trgovina s Izraelom preusmjerava preko trećih zemalja, efektivno zaobilazeći službena trgovinska ograničenja.
Jedan od glavnih kanala preusmjeravanja je Grčka, u koju je turski izvoz porastao za 71 posto u maju 2024. u poređenju s istim mjesecom 2023. godine, dostigavši 375 miliona dolara.
Analiza podataka iz sistema za praćenje brodova otkriva da je između 1. i 8. augusta obavljeno ukupno 92 komercijalna pomorska putovanja između luka na okupiranim teritorijama i luka u Turskoj i Egiptu. Od toga je 11 brodova stiglo iz Turske u izraelske luke, dok je još 21 brod napustio okupirane teritorije krećući se prema Turskoj.
Nadalje, cionistički režim prima gotovo 40 posto svoje nafte putem naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC), ključne energetske rute koja transportuje energiju iz Kaspijskog mora preko Azerbejdžana, Gruzije i Turske do turske luke Ceyhan, odakle se otprema do luka na okupiranim teritorijama.
Uprkos zvaničnoj tvrdnji Turske o potpunom prekidu trgovine s Izraelom, čini se da turske kompanije zaobilaze zabranu preusmjeravanjem izvoza preko Palestine. Podaci TiM-a ukazuju na značajan porast turskog izvoza na Zapadnu obalu, nad kojom Izrael održava potpunu kontrolu nad tranzitom robe.
U tom smislu, Ismail Bagheri, stručnjak za turska pitanja, nedavno je u intervjuu za Alwaght komentirao nedavne izjave turskih zvaničnika i njihovu iskrenost u vezi s bojkotom Izraela.
„Predsjednik (Erdogan) i ministar vanjskih poslova (Fidan) su više puta u raznim situacijama naglasili da je cionistički režim okupatorski i dosljedno branili prava potlačenog naroda Gaze. Međutim, sve je to bilo u domenu deklarirane i medijske politike. U praksi su povećali svoje ekonomske odnose sa cionističkim režimom Izraela, snabdijevajući ga gorivom, čelikom i drugim potrepštinama. Stoga se ne treba zavaravati i vjerovati dvoličnoj i licemjernoj politici Turske. Čak ni nedavnim izjavama Hakana Fidana u vezi sa zatvaranjem turskog zračnog prostora ne treba vjerovati, jer stranice za praćenje aviona pokazuju da, suprotno tvrdnjama Ankare, letovi izraelskih aviona kroz turski zračni prostor i dalje traju. Možda jedino pitanje koje brine i koje će brinuti Tursku je sve veće prisustvo i utjecaj izraelskog režima u Siriji.“
Gospodin Bagheri dodaje da su mogući napadi izraelskog režima na Irak i njegove Snage za javnu mobilizaciju (PMF) praktično potresli Tursku. Ipak, Ankara ne može biti glavni protivnik Izraela zbog članstva u NATO-u i nekih ograničenja ili interesa, a s druge strane, želi slabu Siriju kako bi mogla okupirati dio njene teritorije, posebno Idlib i Aleppo, dvije sirijske provincije koje je Turska oduvijek na svojim medijima isticala kao dio svoje teritorije. Međutim, dvolična i licemjerna politika Turske će se na kraju obiti o glavu, jer očigledna kontradikcija između njene retorike i postupaka ozbiljno potkopava njen regionalni i međunarodni kredibilitet. Ovo se dešava u vrijeme kada izraelski režim, uz nepokolebljivu podršku SAD-a i njihovih zapadnih saveznika, nastoji nametnuti novi Sykes-Picot plan u zapadnoj Aziji, plan koji je u konačnici usmjeren na potkopavanje nacionalnog suvereniteta i fragmentaciju regionalnih država, uključujući Siriju, Irak i Jordan, a potencijalno čak i Tursku i Iran.
Na kraju, treba znati da usred ponovljenih najava turskih zvaničnika i njihovog naglaska na bojkotu trgovine s Izraelom, ovaj nivo poslovnih veza s Izraelom dolazi u trenutku kada, prema anketama, 96 posto Turaka smatra Izrael svojim neprijateljem.
Ekskluzivno PISjournal
