PISjournal –Trenutna situacija u Pojasu Gaze postala je jedna od najsloženijih humanitarnih i političkih kriza na Bliskom istoku. Nametnuta blokada, opsežne vojne operacije Izraela i ozbiljna ograničenja u isporuci humanitarne pomoći doveli su Gazu do ruba potpune katastrofe. Ova humanitarna kriza izazvala je političku i diplomatsku promjenu u pristupu palestinskom pitanju, posebno u vezi s Gazom. Nedavne izjave članova američkog Kongresa i evropskih zemalja poput Francuske, Velike Britanije i Njemačke, kao i unutrašnji pritisci u Britaniji za priznavanje Palestine kao države, ukazuju na promjene u političkim odnosima u regiji.
Humanitarna katastrofa u Gazi: Upozorenje američkog Kongresa
Humanitarna katastrofa je dosegla tačku u kojoj su čak i članovi američkog Kongresa – zemlje koja je glavni saveznik Izraela – u zajedničkoj izjavi opisali humanitarne uvjete u Gazi kao „užasne i neprihvatljive“. U izjavi se ističe smrt gotovo 700 osoba tokom haotične distribucije humanitarne pomoći, a izraelska blokada koju je nametnuo premijer Benjamin Netanyahu navodi se kao uzrok katastrofalne gladi koja pogađa 75% stanovništva Gaze. Proširenje izraelskih vojnih operacija se, također, navodi kao ozbiljna prepreka humanitarnim naporima. Ovaj stav Kongresa pokazuje sve veći unutrašnji pritisak na izraelsku politiku u SAD-u, iako reakcije američkih zvaničnika, poput državnog sekretara Marca Rubia, pokazuju da Washington i dalje ima konzervativan i dvoličan stav u podršci Izraelu i protivljenju međunarodnim inicijativama poput priznanja Palestine.
Zajednička izjava Velike Britanije, Francuske i Njemačke
Osim SAD-a i drugi izraelski saveznici u Evropi su ustali protiv zločina u Gazi. Velika Britanija, Francuska i Njemačka su, u zajedničkoj izjavi, pozvale na hitan prekid rata u Gazi upozoravajući da se trenutna humanitarna katastrofa mora zaustaviti. Tri zemlje su osudile pokušaje Izraela da nametne suverenitet nad okupiranim teritorijama i pozvale Izrael da poštuje međunarodno humanitarno pravo te da omogući UN-u i humanitarnim organizacijama pristup Gazi. U izjavi se, također, poziva na izradu plana za budućnost Gaze i izražava spremnost tih zemalja da podrže prekid vatre. Ovakva usklađena pozicija pokazuje jedinstven evropski pristup krizi u Gazi što je gotovo bez presedana i predstavlja diplomatsku prekretnicu za „Stari kontinent“. Ali, nažalost, ovaj humanitarni gest svakodnevno košta života nekoliko stotina Palestinaca.
Francuska inicijativa: Historijski korak ka priznanju Palestine
Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, najavio je da će njegova zemlja priznati Palestinu na septembarskom zasjedanju UN-a, što je hrabar korak. Ova odluka, koju su pozdravili palestinski zvaničnici, a oštro kritizirali Izrael i SAD-e, čini Francusku predvodnicom među evropskim zemljama koje podržavaju rješenje o dvije države. Macron je naglasio da je ovaj potez u funkciji mira i sigurnosti za obje strane – i palestinsku i izraelsku. Također je pozvao na razoružavanje Hamasa i obnovu Gaze, pokušavajući uspostaviti ravnotežu između podrške Palestincima i očuvanja odnosa s Izraelom.
Ipak, Netanyahu je ovu francusku inicijativu nazvao „nagradom za terorizam“, a njegov zamjenik Yariv Levin označio ju je kao „sramotu za francusku historiju“. Izrael vidi formiranje palestinske države kao prijetnju svom postojanju i zahtijeva punu suverenost nad okupiranim teritorijama. U isto vrijeme, SAD-e je kritizirao Macronovu inicijativu kao „nepromišljenu“ i prepreku miru. Ovi stavovi odražavaju duboku podjelu između evropskog pristupa i američko-izraelske osovine.
Uprkos tim kritikama iz Tel Aviva i Washingtona, francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot na X-u je napisao: „Hamas je uvijek odbacivao rješenje o dvije države. Priznajući Palestinu, Francuska se suprotstavlja Hamasu.“ U međuvremenu, premijer Španije i ministar vanjskih poslova Irske pozdravili su odluku Francuske i nazvali je nužnim korakom koji bi trebale slijediti i druge evropske zemlje.
Unutrašnji pritisak u Britaniji
U Velikoj Britaniji je trećina članova Donjeg doma parlamenta pozvala premijera Keira Starmera da prizna Palestinu. Ovaj zahtjev, koji su podržali i članovi vlade poput Angele Rayner i Yvette Cooper, podsjeća na britanski mandat nad Palestinom (1919–1948) i posebnu odgovornost te zemlje za mir u regiji. Iako se Starmer suzdržao od trenutnog preuzimanja obaveza i priznavanje Palestine vidi kao dio šireg plana za rješenje dvije države, unutrašnji pritisci odražavaju promjenu političke klime u Britaniji u vezi s palestinskim pitanjem.
Globalni pritisak i izolacija Izraela
Rastuće globalne kritike izraelske politike, naročito nakon izvještaja o masakrima na mjestima za distribuciju hrane, stavile su Netanyahua u tešku poziciju. Zajedničke izjave, parlamentarni pritisci u Evropi i francuska inicijativa za priznavanje Palestine znakovi su rastuće međunarodne izolacije Izraela. Međutim, odlučna podrška Amerike Izraelu i dalje predstavlja ozbiljnu prepreku koordiniranim globalnim akcijama za promjenu postojećeg stanja.
Uloga Ujedinjenih nacija i konferencija o dvije države
Predstojeća konferencija Francuske i Saudijske Arabije u UN-u predstavlja priliku za učvršćivanje rješenja o dvije države i privlačenje šire međunarodne podrške. Odluka Francuske mogla bi potaknuti i druge evropske zemlje da priznaju Palestinu, posebno s obzirom na podršku Španije i Irske toj inicijativi. Ipak, neuspjeh pregovora o prekidu vatre u Dohi ukazuje na složenost postizanja trajnog mira.
Obnova Gaze i izazovi pred nama
Obnova Gaze zahtijeva ukidanje blokade, osiguranje pristupa humanitarnoj pomoći i stvaranje političke strukture koja garantuje prava Palestinaca. Također, zahtjev za razoružanje Hamasa više liči na izgovor. Evropski prijedlozi, naročito posvećenost Velike Britanije, Francuske i Njemačke da izrade plan za budućnost Gaze, mogli bi predstavljati početnu tačku tog procesa, ali bez izraelske saradnje realizacija tog cilja će biti izuzetno teška.
Čini se da, s obzirom na trenutna diplomatska kretanja, kriza u Gazi redefinira političke odnose na Bliskom istoku. Globalni pritisci, posebno iz Evrope, za priznanje Palestine i zaustavljanje humanitarne katastrofe u Gazi ukazuju na promjenu pristupa međunarodne zajednice. Ipak, izraelsko-američko protivljenje ovim inicijativama, kao i unutrašnje komplikacije u Gazi, uključujući izraelske sabotaže, otežavaju put ka miru. Predstojeći sastanak UN-a i konferencija o dvije države mogli bi biti prekretnica u ovoj krizi, ali njihov uspjeh ovisi o međunarodnoj koordinaciji i političkoj volji da se prevaziđu postojeće prepreke
Ekskluzivno PISjournal
