PISjournal – Cionistički narativ je više od sedam decenija bio dominantna sila u Sjedinjenim Državama. Podržavan od moćnih lobija, njegovan od strane kršćanskih evangelista i ponavljan u vodećim medijima, ostao je uglavnom neosporen sve do izbijanja genocida u Gazi.
U gotovo dvije godine, neumoljive slike užasa, razmjere razaranja i šokantni gubici ljudskih života stvorili su nesalomljiv zapis strahota koji je doveo u pitanje cionistički narativ. Anketa za anketom bilježi promjenu u javnom mnjenju u vezi sa Izraelom. S obje strane političkog spektra, Amerikanci postaju sve manje oduševljeni bezuslovnom podrškom dugogodišnjem savezniku SAD-a. Šta to znači za američko-izraelske odnose?
Kratkoročno i srednjoročno, ne mnogo. Američko naoružanje, pomoć, sigurnosna saradnja i diplomatska podrška Izraelu jedva da će biti pogođeni. Ne može se očekivati da će struktura podrške izgrađena tokom skoro osam decenija ispariti preko noći.
Ali dugoročno gledano, podrška SAD-a će biti smanjena. To znači da će Izrael biti prisiljen preispitati svoj agresivni stav u regiji i odustati od svojih planova za vladavinu nad cijelom historijskom Palestinom.
Šta kažu ankete
Ankete su počele pokazivati promjenu u javnom mnijenju SAD-a, posebno među mladim demokratima, čak i prije napada 7. oktobra 2023. godine. Ali nakon toga, čini se da se ova promjena dramatično ubrzala.
Anketa koju je Pew Research proveo u martu ove godine sugeriše da su negativni stavovi prema Izraelu porasli sa 42 posto na 53 posto svih odraslih osoba u SAD-u od 2022. godine. Pomak je izraženiji među demokratama, sa 53 posto na 69 posto za isti period.Ono što je izvanredno kod ove promjene jeste da se ona prenosi kroz generacije.
Među demokratama starijim od 50 godina – ljudima koji su obično umjereni po pitanjima vanjske politike – negativni stavovi prema Izraelu porasli su sa 43 posto na 66 posto.Izražavanje simpatija se također promijenilo. Prema anketi (PDF) koju su sproveli The Economist i YouGov u augustu, 44 posto demokrata više simpatiše Palestince, u poređenju sa 15 posto Izraelaca; među nezavisnima, ove brojke su 30 i 21 posto.
Ista anketa pokazuje da većina Amerikanaca sada vjeruje da je izraelsko kontinuirano bombardiranje Gaze neopravdano, a oko 78 posto želi trenutni prekid vatre, uključujući 75 posto republikanaca. Procenat ispitanika koji su rekli da Izrael čini genocid nad Palestincima bio je 43 posto; onih koji se nisu složili bilo je samo 28 posto.
Značajnije je to što većina – 42 posto – podržava smanjenje podrške Izraelu; među republikancima taj broj iznosi 24 posto.
Anketa Harvard-Harrisa (PDF) iz jula otkriva možda najzabrinjavajući trend za zagovornike Izraela: 40 posto mladih Amerikanaca sada podržava Hamas, a ne Izrael. Iako je ovo vjerovatno odraz općih simpatija prema Palestincima, to pokazuje značajne pukotine u dominaciji izraelskog narativa o „palestinskom terorizmu“ među američkom omladinom.
Ista anketa je pokazala da samo 27 posto ispitanika podržava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, što predstavlja katastrofalno izglasavanje nepovjerenja – daleko od dobrodošlice koju je ranije uživao u Bijeloj kući i Kongresu.
Kako se politika može promijeniti
Kako stariji glasači – posljednje izraelsko izborno uporište – ustupaju mjesto mlađim glasačima koji imaju više simpatija za palestinska prava, politička matematika će se pomjeriti ka dubokim političkim promjenama. Pitanje više nije hoće li SAD preispitati svoj poseban odnos s Izraelom, već kada.
Poseban odnos s Izraelom jedno je od onih rijetkih pitanja za koja postoji dvostranačka podrška. Promjena toga bi trajala dugo.
Naravno, kratkoročno gledano, moguće su neke promjene. Ako dođe do iznenadnog razdora između Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa – možda čak i na ličnom nivou – potonji će imati ankete koje opravdavaju udaljavanje od Izraela. Jasna promjena u javnom mnjenju pružila bi mu političko pokriće da sluša američki narod. Međutim, takva dramatična promjena nije vjerovatna.
Vjerovatnije je da će, pod pritiskom javnosti, članovi Kongresa sve više mijenjati stavove o Izraelu i Palestini. Oni koji tvrdoglavo odbijaju mogli bi se suočiti s izazovom mlađih, energičnijih kandidata koji odbijaju finansiranje proizraelskih organizacija poput AIPAC-a.Međutim, promjena u Kongresu bi trajala dugo, ne samo zato što će postojati snažan otpor prema njoj. Proizraelske lobističke grupe smatraju ovo ključnim trenutkom u američko-izraelskoj historiji.
Iskoristit će svoje ogromne resurse kako bi eliminirali svakog kandidata koji izražava simpatije prema Palestincima ili dovodi u pitanje automatsku podršku Izraelu.Nadalje, druga pitanja, poput ekonomije i raznih društvenih problema, nastavit će dominirati političkim agendama; vanjska politika rijetko oblikuje američke izbore.
Tranzicija neće biti dvostranačka u bliskoj budućnosti. Republikanska podrška Izraelu je konzistentnija. Demokratski establišment je pod sve većim pritiskom svoje baze od predsjedništva Joea Bidena. Kako mlađi članovi dobijaju političku moć – kao što je primjer spektakularne pobjede kandidata za gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija na demokratskim predizborima – demokratsko rukovodstvo će biti prisiljeno promijeniti kurs.
S većim brojem propalestinskih zvaničnika izabranih na funkcije, posebno u Kongresu, progresivni blok će rasti i pojačati pritisak za promjenu politike iznutra.
Međutim, ovaj proces neće biti dovoljno brz da odmah poboljša situaciju u Palestini ili čak zaustavi nadolazeće etničko čišćenje Gaze. Olakšanje će vjerovatnije doći zbog međunarodnog pritiska i dešavanja na terenu, a ne zbog promjene politike SAD-a.
Ipak, dugoročno gledano, smanjena podrška Izraelu od strane Kongresa ili čak američkog predsjednika značila bi da bi izraelska vlada morala promijeniti svoj previše agresivan stav u regiji i obuzdati svoj avanturistički militarizam. Vjerovatno će također biti prisiljena napraviti ustupke po palestinskom pitanju. Ostaje da se vidi da li bi to bilo dovoljno za uspostavljanje palestinske države.
