Natalie Brinham, Maung Zarni
PISjournal – Na današnji dan, 25. avgusta, prije osam godina, vojska Mjanmara pokrenula je kampanju genocidnog nasilja nad Rohinjama na zapadu Mjanmara, u blizini granice s Bangladešom.
„Kampanja spaljene zemlje“ dovela je do nasilnog masovnog protjerivanja više od 740.000 Rohinja u jesen 2017. godine, dok je 300 sela sravnjeno sa zemljom u sklopu takozvanih “sigurnosnih operacija” protiv “muslimanskih terorista”.
U to vrijeme, civilnu vladu Mjanmara predvodila je Aung San Suu Kyi, koja je službeno podržavala etničko čišćenje i branila ga pred svijetom, koristeći svoje visoke državne funkcije – savjetnice države i ministrice vanjskih poslova.
Za narod Rohinja, genocid u Mjanmaru još uvijek traje.Nemaju nikakva prava, niti zaštitu, kao ni stvarne izglede za povratak – što nimalo ne odudara od onoga s čime se Palestinci suočavaju u vlastitoj domovini.
Globalni neuspjeh
Osam godina kasnije, jedna neporeciva lekcija koju možemo izvući jeste obrazac ponovljenih neuspjeha međunarodnog sistema političkih država – i njegovog glavnog pravosudnog tijela, Međunarodnog suda pravde (MSP) – da pozovu odgovorne države na odgovornost.
Ovaj neuspjeh doveo je direktno do stvaranja uslova nekažnjivosti za nastavak zločina u Mjanmaru. Ti obrasci nekažnjivosti prelijevaju se i van granica Mjanmara, na druge savremene zločine.
Na primjer, u Gazi, zapanjujućih 83 posto poginulih u izraelskom lažnom “urbanom ratovanju” protiv Hamasa su civili – prema procurjelom izvještaju izraelske vojske.
Mjanmar, kao i Izrael, nalazi se u fazi razmatranja merituma u tužbi za genocid koju je Gambija pokrenula pred MSP-om, nakon što je sud jednoglasno utvrdio da početni dokazi o genocidu ispunjavaju standard vjerovatnoće da je Mjanmar prekršio Konvenciju o genocidu u svom postupanju prema Rohinjama.
U januaru 2020. godine, MSP je proglasio 600.000 Rohinja koji se još uvijek nalaze u Mjanmaru za zaštićenu grupu i naložio vlastima u Yangonu da spriječe svako daljnje nasilje nad njima.
Međutim, od tada je nekažnjivost u Mjanmaru samo dodatno ojačala. U sprječavanju daljnjih djela genocida, glavno pravosudno tijelo Ujedinjenih nacija – MSP – kategorički je podbacilo. Genocid nad Rohinjama odvija se znatno brže nego što teku sudski procesi pred MSP-om.
Od vojnog puča 2021. godine, kada je vojska svrgnula Suu Kyi i njenu dvaput izabranu civilnu vladu, hunta širom zemlje čini ratne zločine protiv drugih etničkih manjina i političkih protivnika puča.
U međuvremenu, kako oružani sukobi zahvaćaju zemlju, sve se više počinitelja usmjerava na civilno stanovništvo Rohinja.Arakanska vojska, etnička budistička milicija naroda Rakhine, koja je preuzela kontrolu nad velikim dijelovima države Rakhine, danas je ozbiljno optužena – od strane Ujedinjenih nacija i međunarodnih organizacija za ljudska prava – za masovna ubistva i progon preostalih Rohinja u toj pokrajini.
Zločini Arakanske vojske, prema izvještajima, potaknuti su nasilnim oblikom antiislamskog budističkog etnonacionalizma.Javnost u Mjanmaru, uzgred rečeno, genocid je samo djelomično procesuirala.Iako su glavne počinitelje prepoznali u vojsci, nisu iskreno priznali saučesništvo političkih stranaka, budističkog reda, etničkih organizacija otpora protiv hunte, kao ni civilnog društva.
U našoj trogodišnjoj studiji objavljenoj 2014. godine, upozorili smo međunarodnu zajednicu na institucionaliziranu prirodu isključenja, progona i uništenja naroda Rohinja u Mjanmaru.
Pod pojmom sporogorući genocid podrazumijevamo proces namjernog uništavanja jedne grupe – u ovom slučaju Rohinja – koji država vodi koristeći i nasilje i nacionalne zakone kao instrumente masovnog ubijanja.Važno je napomenuti da genocid omogućava i šira društvena podrška. U kontekstu Mjanmara, javnost je bila pripremljena da prihvati islamofobičnu ideologiju koja stoji iza vojne represije nad Rohinjama.
Kada je Aung San Suu Kyi – tadašnja “miljenica demokratije” u očima Zapada – 2020. godine stupila pred Međunarodni sud pravde kao zvanična predstavnica svoje zemlje i branila Mjanmar od optužbi za genocid, ne samo da je uništila posljednje ostatke svog moralnog autoriteta, već je i onemogućila širem mjanmarskom društvu da se suoči s činjenicom da pripada narodu koji je počinio zločine.
Nakon nedavnih zločina Arakanske vojske nad Rohinjama – kada su otkrivene masovne grobnice s 600 ubijenih – šutnja ostalih oružanih i političkih opozicionih grupa u Mjanmaru duboko odjekuje.
Čini se da su savezništva s Arakanskom vojskom tim organizacijama otpora vrijednija od neprekidnih masovnih ubistava, represije i nasilne deportacije naroda Rohinja. Suočeni s genocidom koji se nastavlja, šutnja znači saučesništvo.
Mjanmarska javnost nije izvukla pouke iz političkog pada Aung San Suu Kyi, koja se od puča 2021. godine nalazi u zatočeništvu, a čije je aktivno negiranje genocida dovelo do gubitka međunarodne podrške.
Protiv nje je izdat nalog za hapšenje u slučaju sličnom onome protiv Pinocheta, zbog njene aktivne uloge u zločinima protiv čovječnosti.
Šira slika nekažnjivosti
Izvan Mjanmara, pojedini svjetski lideri i dalje djeluju gotovo potpuno nekažnjeno, bez sankcija međunarodnog pravosuđa.
Ušli smo u duboko zabrinjavajući period ljudske historije, u kojem su zapadne države – koje su nakon Holokausta stvorile međunarodni poredak i pravne okvire – odbacile svaku stvarnu posvećenost vrijednostima ljudskih prava i sprječavanja genocida.
Umjesto toga, Sjedinjene Američke Države hvale premijera Benjamina Netanyahua i sankcionišu zvaničnike Međunarodnog krivičnog suda kao odgovor na naloge za hapšenje izdate protiv izraelskih lidera.
U međuvremenu, evropske države poput Ujedinjenog Kraljevstva nastavljaju zloupotrebljavati domaće antiterorističke zakone kako bi kažnjavale svaki građanski otpor protiv izraelskog genocida u Gazi i jevrejskog supremacističkog aparthejda.
