PISjournal – Slogan američkog predsjednika Donalda Trumpa, „Učinimo Ameriku ponovo velikom“ (MAGA), postao je šifra za težnju ka globalnoj hegemoniji.
Pojam „velikog“ odnosi se i na zlatno doba kada je Amerika bila jedina supersila, s vojnom, ekonomskom i tehnološkom nadmoći, i na naslijeđe kolonijalnog carstva nad kojim sunce nikada nije zalazilo, pozicionirajući SAD kao modernog nasljednika Britanije. U oba njegova mandata, MAGA je poslužila kao Trumpovo obećanje prosperiteta i povratka u „zlatno doba“.
Amerika (Latinska i Južna Amerika) se često smatra dvorištem SAD-a
Godine 2025., s Trumpovim povratkom na predsjedničku poziciju, MAGA je ušla u svoj drugi val. SAD sada promoviraju daleko širi plan hegemonije i isključive dominacije, koji se proteže do strateških zahtjeva nad mnogim zemljama.
S Trumpovim povratkom, prvi znaci ove strategije brzo su postali vidljivi. Nastavljajući svoj prethodni mandat, on ponovo prijeti Venecueli, koja drži najbogatija naftna polja na svijetu, namećući sankcije kako bi je vratio pod uticaj SAD-a. S druge strane, postavlja teritorijalne zahtjeve Kanadi, izdaje prijetnje i teritorijalne pretenzije nad Grenlandom i izjavljuje svoju namjeru da efektivno pretvori Meksički zaljev u „Američki zaljev“. Ovo su bili početni koraci nove ere. Ovi potezi pokazuju da su SAD zasukale rukave ne samo zbog sigurnosti granica ili ekonomskih interesa, već i da bi preuzele kontrolu nad globalnim resursima i trgovinskim rutama.
Trump se uglavnom fokusira na rijetke elemente i energetske resurse, s ciljem povezivanja lanaca snabdijevanja najvažnijih svjetskih sektora s Washingtonom. U tu svrhu, Latinska Amerika je na prvom mjestu u svijetu i po nafti i po rijetkim elementima, a njene bogate rijeke i plodna zemljišta također su ključni za rješavanje energetskih i klimatskih kriza. Slično tome, Grenland i Kanada, koji su bogati dragocjenim mineralima, rijetkim elementima, vodnim resursima i plodnim zemljištem pogodnim za poljoprivredu, privlače pažnju SAD-a. Istovremeno, Trumpova administracija pokušava prodrijeti u mineralna nalazišta u Africi i energetske bazene na Bliskom istoku.
Rijetki elementi, koji su neophodni za električnu energiju i sisteme zasnovane na čipovima, zajedno s pomorskim trgovačkim rutama i sjevernim regijama Kanade i Grenlanda, koje će dobiti na vrijednosti zbog globalnog zagrijavanja, ključni su za buduće liderstvo. U današnjem sve više multipolarnom svijetu, liderstvo zahtijeva pristup resursima nafte i prirodnog plina, te sigurne trgovačke rute. Sve ovo zajedno oblikuje ideologiju MAGA-e: sada i u budućnosti, ako SAD ne djeluju odmah i ne preuzmu kontrolu nad ovim teritorijama, riskiraju gubitak svog liderstva.
Ponovo učiniti Evropu ovisnom
S obzirom na prisustvo snažnog rivala poput Kine, za SAD postaje neophodno da dominiraju u oblastima odbrane, energetike i trgovinskih ruta. U suprotnom, Kina će nastaviti da se uzdiže, a ako SAD zakasne, neće biti povratka. Gubitak svjetskog liderstva u korist Kine značio bi suočavanje s kineskim ograničenjima i moguće ruskom prijetnjom. Ipak, da bi osigurale svoje planove, SAD moraju ostati jake i sačuvati svoju moć. Strategija MAGA namjerno teži ovim ciljevima i iz istog razloga, Ministarstvo odbrane je efektivno transformisano u „Ministarstvo rata“.
Istovremeno, Trump povećava ekonomski pritisak na Evropsku uniju, a istovremeno jača vojnu zavisnost kroz NATO. Kroz poresku politiku, on prisiljava globalnu trgovinu da favorizuje SAD, prisiljavajući multinacionalne korporacije da se vrate kući i ponovo stavljajući oznaku „Proizvedeno u SAD“ u središte pažnje. Ovo nije samo komercijalna konkurencija, već dio šireg projekta stavljanja cijelog svijeta pod američku finansijsku moć i vojnu snagu. Od ovog trenutka, razvoj događaja je počeo da se gomila, signalizirajući strategiju opkoljavanja koja se širi po svim regijama.
Najočitiji stub Trampove MAGA strategije jeste da ponovo učini Evropu zavisnom od Sjedinjenih Država. Za to koristi dva metoda: ekonomski pritisak i vojnu nužnost. Na ekonomskom frontu, Trumpova administracija vrši pritisak na zemlje EU visokim tarifama, stavljajući evropske kompanije u kritičnim sektorima, od automobilske do čelika, u težak položaj. To prisiljava evropsku ekonomiju da sklapa nove sporazume sa Washingtonom. SAD također koristi finansijski sistem usmjeren na dolar kao oružje, sprječavajući EU da izgradi nezavisne finansijske mehanizme putem sankcija i pritiska SWIFT-a.
Na vojnom planu, pritisak se pojačava kroz NATO. Trampova retorika „plaćajte više za NATO“ nije samo pitanje budžeta, već način da se evropski saveznici vojno vežu za Vašington. Posebno nakon rata u Ukrajini i rastućih bezbjednosnih briga Evrope, ona ne može da napusti američki vojni kišobran. Ali taj kišobran je ujedno i lanac. Sa mrežom vojnih baza koja se proteže od Nemačke do Poljske, i od baltičkih zemalja do Italije, SAD pretvaraju Evropu u tampon-kontinent.
I u energetici, prekidom ruskog plina, SAD popunjava prazninu izvozom tečnog prirodnog plina (LNG), čineći Evropu ovisnom o američkoj energiji. Na taj način, Evropa se dovodi u poziciju ekonomske i sigurnosne ovisnosti o SAD-u.
Iskorištavanje Bliskog istoka do kraja
Na Trumpovoj globalnoj mapi, Bliski istok zauzima posebno mjesto jer je i srce energetskih resursa i raskrsnica trgovinskih puteva između Azije i Evrope. Američka „velika strategija“ ovdje djeluje na nekoliko dimenzija. Prvo dolaze rezerve nafte i prirodnog plina. Kroz bliske veze sa Saudijskom Arabijom i zemljama Perzijskog zaljeva, Trumpova administracija ima za cilj kontrolirati protok energije, čineći Kinu i Evropu ovisnim o američkom pristupu tim resursima. Pritisak na Iran također je dio ove strategije: ako oslabi regionalni uticaj Teherana, američki monopol nad energijom dodatno jača.
Druga dimenzija su trgovački putevi. Od Perzijskog zaljeva do Crvenog mora, od istočnog Mediterana do Sueskog kanala, ove linije su žile kucavice globalne trgovine. Kroz baze, sporazume o lukama i vojnu saradnju, Trump pokušava uspostaviti „kontrolu nad morskim putevima“.
Zato SAD produbljuju odnose s Izraelom, a istovremeno drže Egipat, Jordan i zemlje Perzijskog zaljeva pod svojim sigurnosnim kišobranom. Po pitanju Gaze, igraju ulogu dobrog/lošeg policajca s Izraelom, izbjegavajući negativne reakcije regionalnih država, a istovremeno održavaju kontrolu kroz ulogu posrednika. Za SAD, Bliski istok nije samo pitanje energije i trgovine, već i najveće tržište za prodaju oružja. Trumpovi poslovi s oružjem vrijedni više stotina milijardi dolara, koji hrane vojno-industrijski kompleks, provode se kroz regionalnu nestabilnost.
U očima SAD-a, Bliski istok nije važan samo zbog rezervi nafte i plina, već i kao geopolitički most prema Africi i Aziji. Ruta koja se proteže od Crvenog mora i Adenskog zaljeva do Indijskog okeana jedna je od glavnih arterija globalne trgovine. Za SAD, ova regija nije samo za transport energije, već je ključna i za pristup podzemnom bogatstvu Afrike i blokiranje kineske inicijative „Pojas i put“ (BRI). Zato Washington pokušava kontrolirati regiju putem lanca baza koje se protežu od somalijske obale do Jemena, od Džibutija do Bahreina. U Trumpovoj strategiji, Crveno more i Sueski kanal također igraju centralnu ulogu, jer je to jedini prolaz koji povezuje Mediteran s Indijskim okeanom.
Konstantni pritisak SAD-a na Egipat nije samo zbog sigurnosti Izraela, već i kako bi se osiguralo da ova kapija ostane pod kontrolom Washingtona. Dominacija na Bliskom istoku služi i kao kapija prema Africi. Da bi imale uticaj na rijetke elemente i strateške minerale u podsaharskoj Africi, SAD prvo moraju osigurati kontrolu nad tim trgovačkim rutama. Dakle, Bliski istok je više od energetskog čvorišta; on je ključni kamen američke „velike strategije“ kao globalne logističke i odbrambene kapije.
Biti jedini hegemon
Na ekonomskom i trgovinskom frontu, Trump je implementirao politike koje daju prioritet američkoj proizvodnji: smanjenje poreza i podsticaje koji podržavaju proizvodni sektor. Ojačao je energetsku nezavisnost u skladu s ciljem MAGA-e, posebno povećanjem proizvodnje nafte i plina, a istovremeno ograničavanjem ulaganja u zelenu energiju. Provodio je zakone kojima se povećava sigurnost granica i ograničavaju migracije.
Pokrenuo je povećanje budžeta i projekte modernizacije, jačajući američku vojsku. Proširio je vojno prisustvo u sjevernoatlantskoj i pacifičkoj regiji, posebno razvojem strategija odvraćanja od Kine i Rusije. Novi sistemi naoružanja i tehnološka ulaganja ubrzani su u skladu s ciljevima MAGA-e.
U 2025. godini, Trumpova MAGA strategija se primjenjuje kao sveobuhvatni plan hegemonije, ne samo da bi se „Amerika ponovo učinila velikom“, već da bi se SAD učinile jedinom globalnom silom. MAGA nije samo skup nasumičnih populističkih slogana ili kratkoročnih političkih poteza; to je dugoročna doktrina američke globalne politike, sveobuhvatno planirana i strateški implementirana.
Danas fosilna goriva, kao i rezerve nafte i gasa, i dalje ostaju važni, a da bi neka zemlja bila svjetski lider, mora da preuzme kontrolu nad pomorskim trgovinskim raskrsnicama. Strategija MAGA ima za cilj povećanje uticaja SAD-a u regijama bogatim resursima poput Venecuele i Gvajane, ograničavanje uspona Kine, osiguranje klimatski i poljoprivredno povoljnih regija poput Arktika i Grenlanda, kontrolu energetskih i trgovinskih ruta na Bliskom istoku i u Latinskoj Americi te ekonomsku i vojnu ovisnost Evrope o SAD-u.
Modernom interpretacijom Monroove doktrine, ponovo se uspostavlja strateški uticaj na zapadnoj hemisferi, dok se MAGA plan holistički podržava, od energije i rijetkih elemenata do odbrane i tehnološke superiornosti. Ovaj sveobuhvatni i dugoročni pristup nastoji učiniti američko globalno vodstvo trajnim u 21. stoljeću i osigurati prednosti u budućim borbama za teritoriju, energiju, trgovinu i tehnologiju.
