Yasar Yakis uloga Turske
PISjournal – Aguila Saleh, predsjedavajući Predstavničkog doma Libije, što je zapravo parlament sa sjedištem u Tobruku, posjetio je Ankaru početkom avgusta gdje su ga primili turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i Mustafa Şentop, predsjednik turskog parlamenta.
Prije posjete, Saleh je objasnio svoju promjenu stava prema Turskoj. U libijskom sukobu, Turska se suprotstavila snagama feldmaršala Halife Haftara. Saleh je podržao Haftara. Nisu se u svemu složili, ali je Saleh uoči odlaska u Ankaru u izjavi za medije rekao: “Politika je fleksibilna i podložna razvoju i promjenama; nema trajnog rivalstva. Interesi Turaka su povezani sa našim interesima.”
Erdoğan i Saleh složili su se da se za Libiju mora isključiti bilo kakvo rješenje vojnim putem, te su odlučili da ostave otvorene sve mogućnosti dijaloga za održavanje nacionalnih izbora.
Turska je 2019. godine potpisala dva memoranduma o razumijevanju s Vladom nacionalnog jedinstva koju podržava UN, jedan za vojnu saradnju, a drugi za razgraničenje područja pomorske nadležnosti.
Saleh je bio protiv oba memoranduma i blokirao je njihovu ratifikaciju u parlamentu, ali sada kaže da se predomislio i izrazio je svoju podršku.
Prema jednom od ovih sporazuma, Turska je pružala obuku, vojne savjete i logističku podršku vojnim snagama Vlade nacionalnog jedinstva. Ova podrška je pomjerila vojnu ravnotežu protiv koalicije koja je uključivala Haftarove snage i ruske plaćenike grupe Wagner.
Srž problema Libije je kontrola naftnog bogatstva zemlje. Vlada Tripolija koju podržava UN kontrolira vladine institucije, od kojih je najvažnija centralna banka, dok vlada sa sjedištem u Tobruku kontrolira većinu naftnih polja i luka kroz koje se nafta izvozi. Libijska nafta je toliko obilna da može udovoljiti potrebama konkurentskih elektrana i pružiti bogat život običnim građanima Libije.
Iza kulisa se odvijaju intenzivni pregovori i cjenkanje.
List Libya Observer je 31. jula tvrdio da je Haftarov sin otputovao u Dubai da pregovara sa izaslanikom premijera Abdul Hamida Dbeibaha o nekoliko pozicija u rekonstrukciji vlade. Haftar je želio da četiri ministarska mjesta – finansije, planiranje, odbrana i vanjski poslovi, kao i dva mjesta za zamjenika premijera – budu prepuštena njemu na biranje. Neće biti iznenađenje da do ovih razgovora dođe. Dbeibah bi se mogao zadovoljiti takvim aranžmanom u zamjenu da postane šef izvršne vlasti zemlje bogate naftom.
Možda je u toku još jedan niz pregovora za odvajanje istočnih provincija, koje kontroliše Haftar, od Libije i stvaranje nezavisne države. Ovaj bi događaj predstavljao snažan potres u libijskoj krizi, sa posljedicama i po zemlju i po region. Ako se to dogodi, Turska će biti odsječena od zajedničke pomorske jurisdikcije, a dvije zemlje neće imati zajedničke granice na moru. Turska bi vjerovatno dala sve od sebe da spriječi takav scenario. Ako Libija bude podijeljena, sigurno će doći do daljnjih nestabilnosti i zemlja bogata naftom mogla bi se naći u novoj krizi.
Kao da politička situacija u Libiji nije dovoljno komplikovana, američki savezni sud je prošlog mjeseca osudio Haftara zbog ratnih zločina u slučaju kojeg su prije tri godine pokrenule porodice žrtava. Libijski komandant je proglašen krivim za vansudska ubistva i mučenje. Iako je malo vjerovatno da će presuda promijeniti nešto značajno na terenu ipak će naštetiti Haftarovoj popularnosti.
Vlada sa sjedištem u Tripoliju nekada se zvala Vlada nacionalnog jedinstva, ali je preimenovana u Privremenu vladu nacionalnog jedinstva. Turska tradicionalno nudi podršku Dbeibahu, premijeru ove vlade. Bio je glavni branilac Tripolija od ofanzive koju su pokrenule Haftarove snage 2019. godine. Na ulicama Tripolija je u to vrijeme došlo do nasilnih sukoba za kontrolu glavnog grada.
Druga vlada je Predstavnički dom sa sjedištem u Tobruku kojeg podržava Haftar. Predvodi ga Fathi Bashagha, bivši ministar unutrašnjih poslova. I Dbeibah i Bashagha održavaju dobre odnose sa Turskom.
Libijski demonstranti su u julu zapalili prostorije Predstavničkog doma i tražili da se izbori održe što prije.
Prije Salehove posjete Turskoj već je bio postignut dogovor između Dbeibaha i Haftara o smjeni Mustafe Sanalle, moćnog predsjednika libijske Nacionalne naftne korporacije koji i dalje odbija da napusti svoju funkciju.
Ako Turska ne može kapitalizirati ovu važnu imovinu koja joj ide u prilog, takva prilika se možda neće uskoro ponovo pojaviti.
