Ibrahim Salihović
Autor je diplomirani inžinjer mašinstva.Apsolvent arapskog i francuskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Sarajevu.Trenutno je na master studijama politologije,međunarodnih odnosa i diplomatije
Pristup „mir kroz moć“ u drugom mandatu Donalda Trumpa
Pristup „mir kroz moć“ (peace through strength) u drugom mandatu Donalda Trumpa postao je strateški ključni pojam u kalkulacijama vlada i institucija čiji su interesi i ciljevi, bilo izravno ili neizravno, pod uticajem američke politike.
Razumijevanje onoga što Trump podrazumijeva pod ovim pristupom, kao i načina na koji američka vlada provodi akcije u skladu s njim, te kako se prema tome odnositi, jednako je važno kao i sama priroda američkih postupaka prema državama ili institucijama na koje utiče.
Za procjenu ovog pristupa potrebno je najprije prepoznati vrstu i oblik moći putem koje Trumpova „pax Americana“ nastoji izgraditi novi svjetski poredak, razdvojiti njezina obilježja, a zatim analizirati iskustva i rezultate suočavanja s njom.
Obilježja moći u Trumpovoj Americi: neobuzdana, nekontrolirana, neodgovorna
Drugi Trumpov mandat obilježen je trima posebnim obilježjima moći – i na unutarnjem i na međunarodnom planu: neobuzdanost, nekontroliranost i neodgovornost. Trump i njegovi saradnici nastoje oblikovati izvršnu vlast SAD-a kao sistem oslobođen ograničenja, kontrole i odgovornosti. Njihovo je uvjerenje da će takav pristup omogućiti SAD-u da povrati navodno narušenu hegemoniju na međunarodnoj sceni i oživi američke tradicije upravljanja.
Na unutarnjem planu, od samog ulaska u Ovalni ured, Trump je započeo niz izvršnih naredbi radi jačanja predsjedničke moći. Korištenjem izvanrednih ovlasti, omogućio je donošenje odluka bez saglasnosti Kongresa. Istovremeno, masovnim otpuštanjima unutar državnog aparata nastoji oslabiti uticaj institucija i koncentrirati moć u Bijeloj kući.
Institucije poput Federalnih rezervi, CIA-e, FBI-a ili NSA-e, koje su nekada oblikovale politike predsjednika, danas se javno kritiziraju i politički kažnjavaju ako pređu granice poslušnosti. Time je smanjena autonomija i sposobnost odlučivanja šire izvršne strukture – što pokazuje unutarnju dimenziju neobuzdane moći američke države.
Učestalim korištenjem izvanrednih uredbi, Trump je uspio institucionalizirati sistem nenadzirane i neodgovorne vlasti. Pravni vakuum oko ovih uredbi i izostanak ograničenja u zakonima omogućavaju mu slobodno i centralizirano djelovanje. Čak i u suočavanju s domaćim protivnicima i demonstrantima koristi federalne sigurnosne snage kako bi uspostavio sveobuhvatnu kontrolu nad unutarnjim događanjima.
Na međunarodnom planu Trumpova politika pokazuje ista obilježja. Povlačenje iz međunarodnih sporazuma, odbacivanje obaveza preuzetih od strane prethodnih administracija, promjene formata dogovora i jednostrano nametanje američke volje – sve su to elementi koji definiraju moć drugog Trumpovog mandata.
Iskustva suočavanja s Trumpovim „mirom kroz moć“: jednostrano, inicijativno, usmjereno na rezultat
Sjedinjene Američke Države pod Trumpom pokušavaju obnoviti ugroženu hegemoniju koristeći jednostranu, prisilnu, inicijativnu i rezultatima usmjerenu politiku. Rat u Gazi, kriza u Ukrajini, iranski nuklearni program, trgovinski ratovi i odnosi sa saveznicima – sve su to testovi njegove doktrine „mir kroz moć“.
Trump nastoji izgraditi domaći i međunarodni legitimitet prikazujući se kao donositelj mira, odlučan i nezaobilazan lider. Ameriku opisuje kao državu koja neće plaćati danak rastućim silama i koja sarađuje samo kada je to u dugoročnom interesu SAD-a. Svijet „besplatne vožnje“ – tvrdi – završio je, a svako ko želi sigurnost mora platiti svoj dio troška.
Međutim, rezultati su uglavnom suprotni očekivanjima.
Kriza u Ukrajini, za koju je Trump obećao rješenje u 24 sata, pretvorila se u političko poniženje američkih saveznika bez ikakvog ishoda. Rat u Gazi ulazi u treću godinu, izraelske agresije se šire, a sukobi prelijevaju na cijelu regiju.
Iranski nuklearni program završio je dvanaestodnevnim ratom koji nije promijenio niti vojnu moć niti pregovaračku poziciju Irana. Trgovinski ratovi postali su iscrpljujući, a američki unilateralizam doveo je do svojevrsne ekonomske izolacije SAD-a, dok su druge zemlje – čak i Indija i Kina – pronašle zajednički interes za saradnju.Evropski saveznici se pokušavaju vratiti koordiniranim evropskim politikama i smanjiti posljedice američkog unilateralizma.
Pouke suočavanja s Trumpovim pristupom: usmjeravanje, ograničavanje, provociranje
Bez obzira na slab uspjeh Trumpovih politika, njihova orijentacija na rezultate dovela je do toga da druge sile, čak i ako ga ne mogu obuzdati, mogu ga barem ograničiti i usmjeriti. Globalni odgovor na „Trumpovu Ameriku“ oblikuje se kroz tri strategije: usmjeravanje, ograničavanje i provociranje – sve temeljene na psihologiji samog Trumpa i emocionalno-političkim taktikama.
Izrael koristi strategiju usmjeravanja, stvarajući lažne uspjehe pod američkim pokroviteljstvom. Kina, Indija i Evropa nastoje ograničiti Trumpovo djelovanje unutar međunarodnih normi, koristeći diplomatsko „terapijsko“ djelovanje kako bi umirili njegove reakcije i dobili na vremenu. Čak i Rusija, kroz teme koje su zanimljive lično Trumpu, pokušava neutralizirati američke pritiske.
Treća strategija – provociranje – primjenjuju države poput Irana, Venezuele, Brazila i Sjeverne Koreje. One prihvataju veće troškove konfrontacije kako bi pokazale prazninu i neučinkovitost Trumpove politike, dokazujući da američka hegemonija više nije održiva.
Sve tri strategije temelje se na kratkoročnom razumijevanju prilika i prijetnji. Trump je natjerao međunarodne aktere da kombiniraju realističke pristupe, privremene tematske saveze, psihološke metode i emocionalne reakcije u međunarodnim odnosima.
Zaključak: „pametno obuzdavanje“ kao optimalna strategija
Trumpov mandat će trajati još gotovo tri godine. Iako SAD više nije apsolutni hegemon, i dalje posjeduje kapacitete i ambiciju supersile. Svaka strategija suočavanja s njegovom vladom mora uključivati procjenu američkog odgovora i sposobnosti suočavanja s njim.U svijetu koji sve više napušta ograničavajuće norme, sukob s „neobuzdanom Amerikom“ može biti izuzetno rizičan.
Dosadašnja iskustva pokazuju da je najdjelotvorniji pristup pametno obuzdavanje – kombinacija tematskog usmjeravanja, multilateralnog ograničavanja i stvaranja ličnih „dostignuća“ za Trumpa. Takva strategija može smanjiti intenzitet njegovih impulsivnih politika i omogućiti kontrolu nad američkim djelovanjem do kraja drugog mandata.
Ekskluzivno PISjournal
