PISjournal – Državni udar u Nigeru još jednom je pokazao dubinu rastuće konkurencije među transregionalnim silama koje posljednjih godina nastoje da prošire svoj uticaj u Africi. zabrinut
Razvoj događaja u Nigeru, siromašnoj i slaboj zemlji koja se nalazi u zapadnoj Africi, dospio je na naslovne strane kada je prošle sedmice vojska preuzela vlast, a razne stranke zauzele su stavove u korist ili protiv lidera puča.
U međuvremenu, jedan od regionalnih aktera koji se proteklih godina borio za aktivnu ulogu u afričkim razvojima, posebno u nestabilnosti afričkog kontinenta, uključujući pučeve i vojne sukobe u Tigraju i Sudanu, je svakako izraelski režim. Iako sada Izraelci šute kada je u pitanju stav o državnom udaru u Nigeru, ova afrička zemlja je jedna od onih sa kojima je Tel Aviv definisao različite interese, i iz tog razloga, izraelski zvaničnici svakako pomno prate razvoj događaja ovih dana.
Jedan od razloga zašto je Tel Avivu stalo do razvoja situacije u Nigeru je potencijal zemlje da pomogne u podsticanju uspostave normalizacije odnosa sa regionalnim zemljama,čemu Izrael teži već nekoliko godina.
Historija nigersko-izraelskih odnosa
Prvi kontakti između dvije strane uspostavljeni su 1960. godine, kada je Niger stekao nezavisnost od kolonijalne Francuske. U to vrijeme vanjska politika izraelskog režima zasnivala se na pokušaju uspostavljanja odnosa s novim nezavisnim siromašnim afričkim zemljama kao što su Gana i Angola, kako bi na taj način mogla prekinuti međunarodnu izolaciju i arapski bojkot i dobiti podršku u Ujedinjenim nacijama.
Ova politika još uvijek nije u potpunosti napuštena, a Izraelci koriste male i siromašne afričke zemlje kako bi stekli legitimitet na međunarodnoj sceni, kako je nedavno izjavio izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen: “Uspostavljanje odnosa između Izraela i muslimanskih zemalja u Africi je korak koji koristi objema stranama. Podržava bilateralne odnose i regionalnu stabilnost.”
Do sada je Niger dvaput prekinuo odnose s izraelskim režimom; jedan nakon arapsko-izraelskog rata 1973. ali su nakon što su palestinske vlasti potpisale sporazum sa Tel Avivom u Oslu obnovili veze. Ali to nije dugo trajalo i nakon druge palestinske intifade početkom 2000-ih, Niger je ponovo prekinuo svoje veze s Izraelom. Zanimljivo je da je Niger bio prva država koja je prekinula diplomatske odnose s Tel Avivom nakon druge intifade i u znak protesta protiv izraelskih zločina nad Palestincima.
Unatoč ovoj evidenciji protuizraelskih stajališta Nigera,bivša vlada koju je vodio predsjednik Mohamed Bazoum, koji je imao prozapadne tendencije, navodno je imala zakulisne paktove s Izraelcima i bila je jedna od novih opcija Tel Aviva za poziv na normalizaciju. To je primijećeno u Sudanu nakon što je tamo izbio puč. Kada je vlada nakon pada Omara al-Bashira nastojala obnoviti odnose sa Zapadom kako bi riješila ekonomske probleme i ukinula sankcije, jedan od glavnih američkih uvjeta za ublažavanje sankcija i davanje zelenog svjetla međunarodnim institucijama za pomoć krizom pogođenim Sudancima je bila normalizacija s izraelskim režimom. Khartoum je bio prisiljen na normalizaciju uprkos tome što se sudanska javnost protivila.
SAD i izraelski režim izrazito su zabrinuti zbog jačanja osovine Rusija-Kina-Iran u Africi, poznatoj kao kontinent mogućnosti. Izraelska politička i obavještajna analiza i procjena je da što se Niger više približava protuzapadnoj osovini, to je manja vjerovatnost da će se proces normalizacije odnosa uopšte i realizovati.A međunarodna i regionalna izolacija Izraela će neminovno dovesti do pada režima.
Posljednjih godina Rusija snažno pokušava ojačati svoj utjecaj u Africi. U vrijeme državnog udara, Putin je bio domaćin konferencije u Sankt Peterburgu uz nazočnost 17 šefova afričkih zemalja i najavio besplatnu opskrbu žitom za 6 prijateljskih afričkih zemalja kako bi pokazao da mu je stalo do uspostave ekonomske stabilnosti u Africi.Podsjećamo da je zbog izbijanja rata u Ukrajini došlo od velike humanitarne krize jer je Ukrajina svjetski proizvođač pšenice.
Iran i Kina također pokazuju veliki interes za ovaj kontinent. Prošlog mjeseca iranski predsjednik Sejjid Ibrahim Raisi napravio je turneju po Africi što je rezultiralo potpisivanjem 21. sporazuma sa zemljama domaćinima. Također, kineski ministar vanjskih poslova posjetio je pet afričkih zemalja ranije ove godine u sklopu napora Pekinga da proširi svoj globalni ekonomski, politički i vojni uticaj.
Državni udar u Nigeru je u nizu vojnih udara koji su se dogodili u zemljama afričkog Sahela poput Burkine Faso, Malija i Sudana. U velikom dijelu državnih udara i regionalnih ratova vidljive su ruke Zapada i Izraela. Ipak, državni udar u Nigeru jedan je od ograničenog broja državnih udara koji nisu isplanirali niti podržali zapadne zemlje i Tel Aviv.
Zabrinutost Izraela
Niger je na posljednjem mjestu po indeksu ljudskog kapitala i na prvom mjestu po indeksu siromaštva. Iako je jedna od najnerazvijenijih zemalja svijeta, velike i bogate rezerve uranija dale su joj veliku važnost. Zbog toga Izraelci koji jedini posjeduju nuklearno oružje u sigurnosnom kompleksu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike s posebnom pažnjom gledaju na rezerve uranija u Nigeru. zabrinut zabrinut zabrinut zabrinut zabrinut zabrinut
Prošle godine Niger je izvezao 5 posto ukupne svjetske proizvodnje uranija, no sada, zbog evropskih sankcija, Izraelci su zabrinuti da će se nigerski uranij prodavati konkurentskim zemljama.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća zapadne zemlje i Tel Aviv optuživali su Niger da redovito dostavlja uranij Libiji i Iraku, uključujući 258 tona 1978. i također 1212 tona 1981. Libiji i nepoznatu količinu Iraku u razdoblju prije izraelskog zračnog napada na irački nuklearni reaktor Osirak 1981. godine.
Sada na Bliskom istoku osim Irana koji teži mirnodopskom korištenju nuklearne energije, druge zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske, pa čak i Saudijske Arabije, sve se više kreću prema nuklearnoj energiji što izaziva zabrinutost kod Izraelaca koji se boje gubitka svog nuklearnog monopola u regiji. Unatoč tome što su bliski prijatelji vladara Saudijske Arabije i Emirata, Izraelci se snažno protive nuklearnim ambicijama ovih zemalja i zabrinuti su za njihov pristup rezervama uranija u Nigeru.
Ekskluzivno PISjournal
