PISjournal – U januaru 2026. godine francuska političarka Clémence Guetté, potpredsjednica Narodne skupštine (Assemblée nationale) i istaknuta članica ljevičarske stranke La France Insoumise (LFI), najavila je podnošenje formalnog prijedloga rezolucije o povlačenju Francuske iz Sjevernoatlantskog saveza (NATO) – potez koji je izazvao snažnu međunarodnu pažnju i političku raspravu u Parizu i širom Evrope.
Ova inicijativa predstavlja jedan od najdramatičnijih parlamentarnih prijedloga u Francuskoj u posljednjim decenijama u pogledu vanjske politike. U srcu ovog zahtjeva nalaze se duboka ideološka, geopolitička i strateška neslaganja s trenutno dominantnim saopštenjima o ulozi NATO-a, kao i kritika američkog međunarodnog djelovanja pod aktuelnim ili bivšim liderima.
Razumijevanje motiva koji stoje iza Guettéine rezolucije zahtijeva detaljno sagledavanje ne samo njezinih političkih uvjerenja, već i šireg konteksta u kojem se francuska i evropska politika danas nalaze.
1. Politički i ideološki korijeni Inicijative
Clémence Guetté nije slučajna figura u francuskoj politici. Kao članica La France Insoumise, ljevičarske formacije koju vodi Jean-Luc Mélenchon, ona zastupa kritički i često antiautoritaran pristup prema tradicionalnim sigurnosnim savezima koji su pod američkim uticajem. La France Insoumise već godinama zagovara strategijsku nezavisnost Francuske i protivi se pretjeranoj dominaciji Sjedinjenih Američkih Država u evropskim sigurnosnim strukturama.
Guetté je još 2025. godine iznijela oštre kritike onoga što naziva „američkom imperijom“ i prijetnjom svjetskom miru, posebno pod predsjednikom Donaldom Trumpom, što je ukazivalo na duboku političku osnovu njenog stava.
2. Kritika američke vanjske politike kao okidač
Centralni motiv i izričito naveden razlog za ovu izuzetnu parlamentarnu inicijativu jesu političke i vojne akcije Sjedinjenih Država pod američkom administracijom – i posebno pod Donaldom Trumpom – koje Guetté smatra eksplicitno suprotnim interesima i vrijednostima Francuske i Evrope.
U svojoj objavi na društvenoj mreži X, Guetté je navela nekoliko konkretnih kritika:
Američke vojne ili paravojne akcije protiv vladajućih struktura u Venezueli, uključujući hapšenje predsjednika Nicolása Madura, što ona karakterizira kao “kršenje međunarodnog prava”.
Pitanje Grenlanda, kojem je Trumpova administracija navodno “prijetila” aneksijom, što Guetté doživljava kao pokazatelj imperijalističkih tendencija i nepoštivanja suvereniteta evropskih partnera.
Podrška američke administracije Izraelu u kontekstu sukoba u Palestini, što Guetté opisuje kao podršku “genocidu”, pozicionirajući se time protiv politike SAD-a u izraelsko-palestinskoj dinamici.Izdvajanje NATO-a kao organizacije koja djeluje prije svega u interesu SAD-a, a ne u zajedničkom interesu članica.
Ove tvrdnje, iznesene na društvenim mrežama i u medijima, odražavaju duboko nezadovoljstvo Guetté i dijela francuske ljevice s američkim pristupom međunarodnoj politici i uvjerenje da NATO više ne predstavlja savez koji zastupa interese Francuske ili globalnog mira.
3. Suverenitet i nezavisnost kao ključne vrijednosti
Jedan od najvažnijih elemenata Guettéine argumentacije jeste ideja francuskog suvereniteta i strateške autonomije. U njenom viđenju, članstvo u NATO-u znači da Francuska ne može u potpunosti ostvariti svoju nezavisnu vanjsku politiku. Ona i njeni saveznici smatraju da bi povlačenje iz saveza omogućilo Parizu da razvije samostalnu diplomatsku i vojnu politiku, koja nije uslovljena vojnim ili političkim interesima SAD-a ili drugih dominirajućih članica.
Ovaj argument ima historijsko utemeljenje. Francuska je već napustila integrirano vojno zapovjedništvo NATO-a 1966. godine, pod vodstvom generala Charlesa de Gaullea, kako bi osigurala veću stratešku nezavisnost, dok je kasnije ponovno integrisana 2009. godine. Guetté koristi upravo ovaj historijski kontekst kako bi argumentirala da povratak na polaznu tačku nije samo moguć, već i poželjan.
4. Reakcija na globalnu geopolitičku dinamiku
Pokretanje rezolucije za izlazak iz NATO-a ne događa se u vakuumu; ono je dijelom reakcija na širu geopolitičku dinamiku, uključujući promjene u američkoj politici i rastuće napetosti unutar samog saveza. Pod Trumpom, NATO je nekoliko puta bio predmet kritika i potencijalnih preispitivanja, uključujući i javne izjave samog Trumpa o nemogućnosti SAD-a da brane saveznike koji ne doprinose adekvatno. Takve izjave duboko su uznemirile evropske saveznike.
Guetté i njene kolege to interpretiraju kao znak da savez, vođen američkim interesima, više ne pruža sigurnosnu garanciju koju je nekada imao, već predstavlja strukturu čije održavanje može dovesti Francusku u konflikte koji nisu u njenom interesu.
5. Političke i društvene implikacije u Francuskoj
Inicijativa Guetté izazvala je snažne reakcije unutar francuske političke scene. Dok ljevičarski i pacifistički krugovi podržavaju rezoluciju, tvrdeći da bi povlačenje iz NATO-a ojačalo nacionalnu suverenost i mir, centrističke i desničarske snage kritiziraju je kao opasnu i neodgovornu u trenutku velike međunarodne neizvjesnosti, posebno s ukrajinskom krizom i rastućim tenzijama s Rusijom.
Protivnici smatraju da bi napuštanje NATO-a oslabilo francusku i evropsku odbranu, kao i transatlantske odnose, te bi moglo biti iskorišteno od strane geopolitičkih rivala poput Moskve i Pekinga.
6. Šira debata o budućnosti evropske sigurnosti
Guettéina inicijativa potiče i širu diskusiju o budućnosti evropske sigurnosti i autonomije. Njezinu perspektivu dijeli dio francuske javnosti koja smatra da Evropa mora težiti nezavisnijem sigurnosnom okviru, manje vezanom uz američke interese.
Ovo je posebno snažno među ljevičarskim i nekim zelenim strankama, koje zagovaraju multilateralizam, diplomatska rješenja i manje ovisnosti o vojnim savezima koji mogu eskalirati sukobe.
Zaključak koji iz toga proizlazi jeste da zahtjev Clémence Guetté za izlazak Francuske iz NATO-a ne predstavlja izolirani ili impulsivan politički akt, već strateški i ideološki motivisanu inicijativu koja odražava dublje neslaganje s ulogom NATO-a u savremenoj geopolitici, posebno pod američkim uticajem.
Ako se prijedlog Guetté ostvari ili premjesti u širu parlamentarnu raspravu, moglo bi to biti prekretnica za francusku vanjsku politiku, ali i za transatlantske odnose općenito – signal da su tradicionalni sigurnosni okviri pod snažnim pritiskom redefinicije u 21. stoljeću.
Ekskluzivno PISjournal
