Elvin Delić
Autor je magistar sociologije,prevodilac i istraživač u oblasti sociologije religije,teorija nacionalizma i kulture.
PISjournal – Otkako je počela agresija cionističkog režima na nezavisnost, suverenitet i
teritorijalni integritet Islamske republike Iran, reakcije i službena saopćenja iz
cijelog svijeta ne prestaju dolaziti, a medijski prostor na Zapadu, uključujući i
Balkan, odmah je popunjen raznoraznim “ekspertima” i “stručnjacima” iz vojnih,
geopolitičkih i strateških oblasti, od kojih velika većina ne zna nabrojati niti pet
gradova u Iranu, a Iran su vidjeli samo na nekoj od mapa videoigrice Assasin’s
Creed .
Kad smo već kod igara, jedna od najstarijih i najpopularnijih strategijskih društvenih igara na svijetu je šah, čije porijeklo se veže upravo za Iran. Šah je u Perziji (današnjem Iranu) bio vrlo važan dio kulture i društvenog života, a razvoj šaha u ovom dijelu svijeta imao je ključnu ulogu u oblikovanju igre kakvu danas poznajemo. Šah je za Irance bio mnogo više od igre; bio je simbol vladavine, strategije i intelektualne snage, ali i refleksija kulturnih, vojnih i intelektualnih
tokova kroz povijest. Mnoga šahovska imena dolaze iz perzijskog jezika. Na primjer, “Šah” znači “kralj”, a “Mat” znači “bespomoćan”, “mrtav” ili “poražen”, što zajedno čini “šah-mat” – jedan od često upotrebljavanih izraza koji označava i glavni cilj ove igre – staviti kralja, vladara ili “režim” u poziciju u kojoj ne može izbjeći mat ili smrt.
Cionistički režim je uz nedvosmislenu podršku i pomoć Zapada prije desetak dana otvorio šahovsku partiju protiv Islamske Republike Iran, bombardirajući vojne, nuklearne, naftne i civilne infrastrukturne objekte, pri čemu je povukao prvi potez i preko svojih internih mossadovskih struktura ubio četiri visokopozicionirana iranska časnika, nekoliko znanstvenika, te 60 civila, od čega je bilo 20 djece. Agresivno, zločinačko i genocidno otvaranje “igre”, već je u istom danu kažnjeno od strane iranskog političkog i vojnog rukovodstva, koje je pokrenulo operaciju “Istinito Obećanje 3”, a koja se do današnjeg dana odvija i izraleskoj vojsci nanosi enormne i do sada nikada nezapamćene udare i štete. Da je cionistički entitet naletio na tvrd orah, te na njemu polomio zube, svjedoče brojni snimci gorućeg Tel Aviva, Haife, Aškelona, Ašdoda, Beer Shebe i brojnih drugih gradova na okupiranoj palestinskoj teritoriji, ali i najnovije analize židovskih intelektualaca poput Gideona Levyja, ukazuju i na to da bi izraelski udar doveo do masivnog protunapada koji bi direktno pogodio izraelsko civilno područje, te tvrdi da „tisuće raketa“ može pogoditi „home front“ i da Izrael nije opremljen da podnese takvu razornu ofanzivu.
Prema izvještajima cionističkih medija, Izrael se suočava s ozbiljnim problemima u održavanju svojih zračnih obrambenih sustava. Sustav Iron Dome, koji je ključan za presretanje kratkometnih raketa, suočava se s izazovima u suočavanju s velikim brojem napada. Također, sustavi poput David’s Sling i Arrow, koji su odgovorni za presretanje srednjeg i dugog dometa, pod velikim su opterećenjem, što je dovelo i do izjava iz cionističkih vojnih krugova kako bez američke potpore, cionistički entitet neće moći izdržati sukob s Iranom duže od dva tjedna.
Međutim, svima je jasno da izraelsko-američki koordinirani udari na iranska nuklearna postrojenja za cilj nemaju nikakvo onemogućavanje Irana da posjeduje nuklearnu energiju. Udari na iranska nukelarna postrojenja su bili samo paravan i “casus belli” kako bi se pristupilo Operaciji “Rising Lion” (Lav koji ustaje), koja i simbolički govori o čemu je riječ – vraćanje “lava” na iransku zastavu, odnosno rušenje legitimne i legalne islamske vlasti u Iranu. Uz američko-izraelsku i europsku podršku, opozicijske grupe, uključujući bivšeg prijestolonasljednika Rezu Pahlavija, formirale su prijelaznu vladu u izgnanstvu koja planira 100-dnevni prijelazni period prema, kako to kažu monarhisti, “slobodnim” i “demokratskim izborima”.
Naravno da to ne planiraju, već planiraju ono što su cionističko-američki ciljevi još davno odredili, a to je:likvidacija sejjida Alija Khameneija, stvaranje općeg kaosa u iranskom društvu,etnička podjela Irana na azerbejdžanski, kurdski i arapski dio, te ponovna instalacija poslušnog i submisivnog monarhističkog režima Pahlavija.
No, dogodila se, u šahovskom žargonu rečeno, “rokada” – potez u kojem kralj ili vladar mijenja poziciju sa topom kako bi se bolje zaštitio na šahovskoj ploči.Prema najnovijim vijestima koje kruže po kuloarima, Vrhovni vođa sejjid AliKhamenei je privremeno predao ovlasti Iranskoj revolucionarnoj Gardi, dok je u tijeku ratno stanje, kako ne bi došlo do vakuuma i kaosa u iranskom društvu, ako bi se dogodila njegova smrt i kako bi sustav nastavio nesmetano funkcionirati.
Osim toga, ovaj potez bi sugerirao i to da Iranska revolucionarna Garda ne bi morala konsultirati sejjida Khameneija u pitanjima obogaćivanja uranijuma, ali i to da u slučaju Khameneijeve smrti, reformističke struje u Iranu ne bi mogle preuzeti vlast i u ratnim uslovima uništiti sva trenutna postignuća iranske vojske.
Ova “rokada” dogodila se ne samo u političko-ustrojnom smislu, već i u ideološkom. Iranski narod nije nasjeo na zapadne pokušaje izazivanja etničkih i sektaško-vjerskih podjela, a na hipotetički dolazak Pahlavija na vlast, iranski narod se glasno podsmjehuje. Podsmjehuje se, jer je iranski narod duboko svjestan cionističko-evangelističkih nastojanja o sustavnom i temeljnom uništenju ne samo islamske vlasti, nego i islama kao religije, ograničavajući je isključivo na sekularni oblik, kakav je i postojao upravo za vrijeme Pahlavija.
Iranci su za vrijeme pahlavijevskog režima klanjali, postili, išli na hadždž, obilježavali Muharrem i Ašuru, međutim, ono što se promijenilo da ih je cijeli zapadni hegemonistički svijet zamrzio jeste odluka iranskog naroda za politički islam, suverenizam, nezavisnost i beskompromisnu revoluciju do dolaska Imama Mehdija.
Upravo takav ideološki sklop iranske nacije nemoguće je pobijediti niti uništiti, ni bombama, ni raketama, ni ubijanjem nedužnih civila, ni nasilnim promjenama vlasti i gaženjem izborne volje građana. Njihova svijest je duboko utkana u spoju neopisivog patriotizma, proizašlog iz nekoliko tisuća godina povijesti, kulture, civlizacije, znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva, ali i eshatološke vjerske spremnosti utemeljene u historijsko-povijesno determiniranoj borbi protiv
buržoaske klase tlačitelja i uzurpatora, prema kojoj je krajnji cilj žrtvovanjem osvjedočiti islamske principe u praksi, kako bi se uspostavila platforma za dolazak Obećanog Spasitelja Imama Mehdija.
Takva „alternativna ekonomija Duha“ (A. Dugin), koja se reflektira na eshatološku spremnost šiitskog svijeta za „konačni obračun“ protiv Antikrista utjelovljenog u arogantnim globalističkim silama okultne kabalističke oligarhije, spojena sa patriotizmom iranskog naroda, vojno-tehnološkom nadmoći i taktikom dugoročnog iscrpljivanja, neminovno će pobijediti hegemonistički
Zapad, koji je u potpunosti deideologiziran, obezglavljen i u svakom smislu nemoćan da se tome suprotstavi.
Tek zadnjim neuspjelim američkim napadom na iranska nuklearna postojenja,
kojima se apsolutno ništa nije dogodilo, Zapad postaje svjestan da se šah ne može
igrati s nacijom koja ga je izmislila..
Ekskluzivno PISjournal
