PISjournal – Održavanje samita lidera NATO-a u Haagu, Nizozemska, 24. i 25. juna 2025. godine uz prisustvo Donalda Trumpa i razne izjave koje su on i čelnici zemalja članica NATO-a dali o Iranu, predstavljaju jedan od važnih međunarodnih događaja koji oslikava stvarnosti savremenih međunarodnih odnosa. Ovaj samit se razlikovao od prethodnih okupljanja lidera NATO-a.
Razlog ove razlike leži u centralnoj ulozi Donalda Trumpa, a još važnije, u načinu na koji su lideri zemalja članica NATO-a ponijeli prema njegovom prisustvu. Posebno je bila upadljiva izrazito laskava izjava Marka Dutte, nizozemskog generalnog sekretara NATO-a, te njegova bezrezervna podrška američkom napadu na iranska nuklearna postrojenja. Sveukupno, ono što se dogodilo na samitu NATO-a u Haagu otvara jedno ključno pitanje: Zašto i kako lideri raznih svjetskih zemalja upravljaju Donaldom Trumpom?
Zašto je to važno? Postoje dvije bitne tačke: prvo, globalna težina Sjedinjenih Američkih Država, posebno u strateškoj sferi i, drugo, činjenica da vanjska politika SAD nikada nije bila ovoliko personalizirana. Ne radi se samo o koncentraciji moći u rukama predsjednika, već i o tome da su njegove lične sklonosti postale ključni faktor američke vanjske politike.
Tokom dvanaest dana sukoba između cionističkog režima i Islamske Republike Iran, upravo je ta personalizacija američke vanjske politike postala naročito izražena. Njena izraženost je vidljiva i u ličnim odnosima Netanyahua i Trumpa. Malo je stranih lidera koji su, kao izraelski premijer, toliko vješto iskoristili psihološke osobine Trumpa za ostvarivanje vlastitih ciljeva.
Stoga je pitanje kako lideri upravljaju Trumpom ozbiljno i strateško pitanje. No, pri analizi načina na koji lideri upravljaju Trumpom, treba uzeti u obzir „stvarnosti vezane za personalizaciju američke vanjske politike“ i „posljedice metoda upravljanja Trumpom“.
Istina je da Trump posjeduje specifične osobine koje ga razlikuju od prethodnih američkih predsjednika, ali i lidera drugih zemalja. Njegova najupečatljivija psihološka osobina je potreba da bude viđen, priznat, percipiran kao uspješan i različit od drugih. Ove psihološke karakteristike, koje uključuju i određene poremećaje i manjkavosti, čine Trumpa zavisnim od pohvala i priznanja drugih. Upravo iz tog ugla, drugi lideri mogu ga iskoristiti. Ova manipulacija se dešava kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.
Jedan upečatljiv primjer toga je Trumpova press konferencija na marginama NATO samita, gdje su pored njega stajali ministri odbrane i vanjskih poslova. Trump im je prepustio dio odgovora na novinarska pitanja, a oni su svoje govore započeli hvalospjevima na račun Trumpa i njegove “mudre” liderske sposobnosti.
Na međunarodnoj sceni, od Putina do evropskih saveznika, uspostavljen je konsenzus da je jedini način da se minimiziraju štetne posljedice Trumpovih nepredvidivih odluka – upravljanje njegovom psihologijom. To upravljanje znači isticati njegove „veličanstvene“ sposobnosti i ulogu koju niko prije njega nije imao u američkoj i svjetskoj historiji. Psiholozi i stratezi raznih zemalja procijenili su da je najbolji način da se upravlja Trumpom – učiniti da se osjeća uspješno. On uživa u rečenicama poput: „Ono što ste vi postigli, niko drugi ne bi mogao.“
Naravno, to ne znači da mu svi lideri u praksi daju ono što on želi, ali ga riječima hvale i „maze“. U nekim slučajevima, koristeći njegove ekonomske osjetljivosti, nastoje s njim sklopiti komercijalne dogovore koji im odgovaraju.
Posljedice metoda upravljanja Trumpom nisu iste za sve zemlje. Neki akteri samo pokušavaju izbjeći krizu, neki drugi čuvaju i obnavljaju svoje strateške odnose sa SAD-om, ali možda je zajednički imenitelj svih – nametanje vlastitih političkih dnevnih redova Americi i Trumpu. Zanimljivo je da su neki lideri čak uspjeli odmaknuti Trumpa od njegovih početnih predizbornih obećanja.
Ne zaboravimo da je Trump vodio kampanju s anti-ratnim i anti-intervencionističkim sloganima, protiv američkog uplitanja u demokratizaciju Bliskog Istoka. Posljednjih mjeseci, on i članovi njegove administracije su više puta ponovili te iste riječi. No, kada je došlo do izraelskog napada na Iran, ne samo da ga je podržao, već je i direktno intervenirao protiv iranskih nuklearnih postrojenja.
Nije moguće sve ove oscilacije pripisati samo psihološkoj manipulaciji od strane izraelskog režima, ali se uloga psihološke igre u upravljanju Trumpom nikako ne može zanemariti.
Ekskluzivno PISjournal
