Martin Love korupcija
Autor je američki politički analitičar.
PISjournal – Pada mi na pamet rijetka riječ “pleoneksija”. To, jednostavno, znači psihijatrijski poremećaj pretjerane pohlepe koja dominira nad oboljelima i određuje većinu njihovih ciljeva, čak i kod takozvanih „javnih službenika“ u vladi i koji zapravo rijetko služe nekome drugom osim sebi.
Uzmimo za primjer nekoliko imena: Barack Obama, Bill i Hillary Clinton, Nancy Pelosi, Joe Biden i stotine drugih moćnih posrednika i političara u SAD-u posljednjih decenija. Čak i mlada Alexandra Ocasio-Cortez. Ovi ljudi i mnogi drugi postali su prljavo bogati ili samo bogati tokom svojih političkih karijera sa platama koje su barem po standardima Wall Streeta prilično skromne.
Ocasio-Cortez je prije samo nekoliko godina bila mlada 20-godišnja šankerica u baru u New Yorku prije nego što je nekako uspjela da bude izabrana u Kongres kao mlada “progresivna” političarka. Obama je u prošlosti bio “organizator zajednice” prije nego što je postao predsjednik, itd. Ocasio-Cortez je odustala od nekoliko svojih “progresivnih” stavova i sada se za nju kaže da je prikupila malo bogatstvo od preko 4 miliona dolara na kojem mora da zavidi više od 98 posto svih ljudi širom svijeta. Kako je to moguće? Jednom riječju, svi oni su podlegli “korupciji” kao navodni lažni državni službenici.
Najopasnija korupcija u srcu američke uprave dovela je Washington do toga da se saginje pred jevrejskom moći i aparthejdom u Izraelu. Dio ove konkretne korupcije je činjenica da Washington ima malo navodnih saveznika u svijetu koji se brzo mijenja i koji se brzo kreće ka multipolarnosti. Ali čak i da trend multipolarnog svijeta nije toliko očigledan, malo bi se promijenilo u odnosu između SAD-a i Izraela i malobrojnih pristalica te zemlje. Za one sa bistrim umom, a to sam i ranije tvrdio, krajnja igra američkog utjecaja i njegovog Carstva haosa decenijama je bila omotana oko njegove pogrešne i nemoralne odanosti “jedinoj demokratiji na Bliskom istoku” koja je bila sve samo ne “demokratija” već 75 godina.
Drugim riječima, postoji li NEŠTO što su SAD promovirale u posljednjih 30 godina, a posebno razne ratove, a da Izrael nije stajao iza toga i vršio ogroman utjecaj na američke političare da zaštite njegov krvavi status quo u zapadnoj Aziji? Stotinu godina od sada, kada se historičari budu osvrtali na sramnu propast Sjedinjenih Država koja je nekad bila velika nacija, sasvim sigurno će ukazati na “Izrael”, rasistički kolonijalni poduhvat i njegove zahtjeve, kao na glavni faktor američkog kraja.
Ono čemu svijet sada svjedoči je konačna propast američkog finansijskog sistema i dolara, što će zauzvrat s vremenom ozbiljno ograničiti kapacitet američke prakse nametanja sankcija i rata drugima. Opterećenje američkog duga već je daleko izvan efektivnog upravljanja i za razliku od nekih drugih društava na Bliskom istoku prije nekoliko stoljeća, ne postoji mehanizam za periodično otkazivanje duga. „Pleoneksija“ ili „ovisnost o bogatstvu“ koja je toliko rasprostranjena među zapadnim elitama već je dovela do ogromne korupcije i predatorskih i društveno štetnih praksi za koje se čini da nema nade za smanjenje. Jedan od tri najbolja američka ekonomista, profesor Michael Hudson, ističe da je u antičko grčko doba mudrac Sokrat predložio da samo nebogati menadžeri budu imenovani da upravljaju društvom kako ne bi postali taoci oholosti i pohlepe. Ali ovisnost o bogatstvu je vrlo zarazna i jednom kada se bogatstvo stekne, njegovo održavanje i povećanje postaje gotovo neodoljiv, primarni cilj onih koji u njemu uživaju.
Što se tiče Izraela i Sjedinjenih Država koji su se udružili prije 75 godina kao groteskni tim parazita i donatora, obje zemlje su osuđene na konačnu destrukciju osim ako, u svom ludom nastojanju da nastave raditi ono što su radili decenijama, doslovno ne rasplamsaju nuklearni rat sa Kinom ili Rusijom jer njihovo mjesto u svijetu blijedi.. U tom smislu,samo treba pogledati njihovu zajedničku politiku prema Siriji koja je više nego zastrašujuća.
Sirija užasno pati više od jedne decenije i teško je shvatiti zašto osim što su i Izrael i SAD htjele da unište njenu vladu i da izazovu ili totalni haos ili da na vlast dovedu svoje marionete. Pohlepa za dodatnim bogatstvom je očigledno veliki dio ovoga. SAD već godinama kradu resurse Sirije. Jedina stvarna prijetnja koju je Sirija ikada predstavljala bili su ideološki prigovori jevrejskom aparthejdu i krađi visoravni Golan, kao tome i da američki vojnici okupiraju dijelove zemlje na istoku i dopuštaju cionistima da bombardiraju zemlju po svojoj volji.
U proteklih 30 godina SAD i njeni zapadni vazali bukvalno nisu učinili NIKAKVO javno dobro, čak ni u svojim zemljama. Iznad svega, Zapad nije donio mir i prosperitet, već samo razne ratove i krize, te korupciju i trulež u zapadnim društvima. Neki pametni komentatori smatraju da se bukvalni kraj uspona Zapada u svjetskoj dominaciji u posljednjih 500 godina konačno završava sve većim rastom multipolarnosti.
