PISjournal – Izgleda da su svi, uključujući i njihove kućne ljubimce, pozvani u „Odbor za mir“ američkog predsjednika Donalda Trumpa, ali do sada su poziv prihvatili samo Maroko, Albanija, Argentina, Mađarska i Vijetnam.
S obzirom na to da cijena prijema iznosi milijardu dolara, i sumnju da bi se mogli pridružiti nedovršenom prijedlogu o marginalizaciji UN-a, ne čudi što se malo ko žuri s tim.
Odbor za mir podržava osnivački izvršni odbor, koji je prepun ljudi koji su negirali da se u Gazi dogodio i da se događa genocid, uključujući američkog državnog sekretara Marca Rubia, specijalnog izaslanika Stevea Witkoffa, Trumpovog zeta Jareda Kushnera, kao i ljude poput Marka Rowana, finansijera s Wall Streeta, koji je zastrašivanjem natjerao američke kampuse da zabrane demonstracije u znak podrške Palestini.
Također ih ujedinjuje dubok nedostatak znanja o Bliskom istoku.Jedina osoba u Izvršnom odboru koja ima iskustva u regiji – ako invaziju na Irak i pokretanje razornog sedmogodišnjeg građanskog rata nazovemo „iskustvom“ – je britanski Tony Blair.
Međutim, Blair ne predstavlja nikoga osim sebe. Britanska vlada je to jasno stavila do znanja distancirajući se od svog bivšeg premijera.
U novembru, kada se Blairovo ime prvi put pojavilo, Jonathan Powell, sadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost i Blairov bivši šef kabineta u Downing Streetu, privatno je izjavio da Blair ne predstavlja britansku državu.
Powell je aktivno lobirao protiv Blairove nominacije, prema dva odvojena informisana izvora koji su razgovarali s Middle East Eyeom pod uslovom anonimnosti.Powell precizno predstavlja stav nevidljive elite koja ne krije svoj prezir prema Blairovim brojnim pokušajima da ponovo preuzme pažnju na međunarodnoj sceni.
Ne podržavam Blaira
Izvor upoznat s razmišljanjima unutar Ministarstva vanjskih poslova i Commonwealtha (FCO) rekao je: „To je potpuno tačno. Ovo čak nije ni predmet rasprave. Blair nema poziciju u britanskoj vladi.“
„Njegove aktivnosti u okviru Instituta Tony Blair su aktivnosti privatnog građanina. To ne znači da nema kontakata, ali on zaista ne predstavlja britansku državu. Bio bih iznenađen da je iko tvrdio drugačije.“
„Cijela stvar oko Blaira, je li bio unutra ili nije, fascinantna je. Je li ikada zaista bilo vrijeme kada nije bio unutra? Ali većina ostalih u Odboru su gori: Kushner, Witkoff, Rubio. Vrlo malo njih ima ikakvo znanje o Palestini“, rekao je izvor.
Keir Starmer, koji je prije nego što je postao premijer marširao protiv rata u Iraku i nazivao ga ilegalnim još 2020. godine, studiozno je izbjegavao podršku Blairu kao predstavniku Velike Britanije u Trumpovom odboru.
Rekao je da je Blair „odličan vođa“ i da će dati „ogroman doprinos“ mirovnom odboru, ali je više puta odbio da ga podrži za tu ulogu.
Starmer je u ponedjeljak izjavio da Britanija razgovara sa saveznicima o Odboru za mir.
Prema Trumpovoj povelji Odbora za mir, svaki član izvršnog odbora imat će portfelj kojim će upravljati, što znači da će imati stvarnu moć nad Gazom, za razliku od drugog izvršnog tijela, mnogo niže u lancu komandovanja, koje neće imati takvu moć.
Ovo se zbunjujuće zove Izvršni odbor Gaze. Uključuje četiri od sedam članova osnivačkog odbora, ali dodaje i Hakana Fidana, turskog ministra vanjskih poslova; katarskog ministra Alija Al Thawadija i general-majora Hassana Rashada, egipatskog šefa obavještajne službe.
Ovi ljudi dobro poznaju Gazu, ali Turska, Katar i Egipat su dovedeni kao paravan.
U saopštenju Bijele kuće njihov zadatak je definisan na sljedeći način. U njemu se navodi da će odbor „pomoći u podršci efikasnom upravljanju i pružanju vrhunskih usluga koje unapređuju mir, stabilnost i prosperitet za narod Gaze“.
Što može značiti bilo šta ili ništa. Značajno je da Saudijska Arabija ostaje po strani od ovoga. I mudro je to učiniti.
Duboko problematična historija
Nikolaj Mladenov, bugarski diplomata, bit će „visoki predstavnik“ Gaze, što bi, na žargonu EU, moglo značiti njen ministar vanjskih poslova. Njih podržava niz „savjetnika“ sa duboko problematičnom nedavnom prošlošću.
Ljudi poput biznismena i rabina Aryeha Lightstonea, odanog branitelja doseljenika koji je bio u velikoj mjeri uključen u stvaranje mehanizma za distribuciju pomoći koji podržava Izrael, Humanitarne fondacije za Gazu (GHF), na čijim je lokacijama više od 2000 Palestinaca ubijeno bojevom municijom.
Na dnu liste vreba tehnokratska vlada koja bi trebala upravljati Gazom. Samo dva imena koja su predložile palestinske frakcije našla su se na listi. Najproblematičniji lik je čovjek zadužen za sigurnost.
Sami Nasman, penzionisani visoki oficir sigurnosti Palestinske uprave, osuđen je u odsustvu od strane suda u Gazi na 15 godina zatvora zbog podsticanja „haosa“ i navodnog organizovanja pokušaja atentata na vođe Hamasa, izvijestio je Asharq al-Awsat. Nasman je od tada u egzilu. Malo je vjerovatno da će se vratiti u bliskoj budućnosti.
Sa ovakvim likovima, šta bi moglo poći po zlu?
Witkoff je najavio drugu fazu sporazuma o prekidu vatre na isti način kao što je najavio i sam prekid vatre. Sav teret ispunjenja obaveza prebacio je na Hamas.
U svojoj izjavi, Witkoff je rekao da se druga faza odnosi na potpunu demilitarizaciju Gaze, „prvenstveno razoružanje svog neovlaštenog osoblja“. Rekao je da SAD očekuju da se Hamas u potpunosti pridržava pravila. „Neuspjeh u tome donijet će ozbiljne posljedice.“
Nije bilo ni riječi o obavezi Izraela da se povuče sa žute linije, od koje je napredovao. Sada okupira preko 60 posto teritorije Gaze. Witkoff također nije priznao preko 1000 kršenja primirja i smrt do 450 Palestinaca od potpisivanja primirja u oktobru.
Blairova izjava je bila sličnog tona. Trumpov plan od 20 tačaka za okončanje rata u Gazi, prema Blairu, bio je izvanredno dostignuće. Rat je zaista završio, izjavio je. Ovo će biti novost za Gazu, koja je, osim svakodnevnih izraelskih zračnih napada, pretrpjela neizrecive teškoće s poplavama, najhladniju zimu u posljednjih nekoliko godina i uništenje preko 100.000 šatora.
Izrael je nastavio uskraćivati Gazi i hranu i pomoć za obnovu koja joj je potrebna.
Također je nepopustljiv u pogledu zabrane dvosmjernog saobraćaja na graničnom prelazu Rafah. Toliko, kažu mi izvori, da će se novi tehnokratski odbor, Nacionalni komitet za upravljanje Gazom, morati sastati u Kairu, a ne u samoj Gazi.
Alternativni svijet
Izrael je kontinuirano kršio uslove primirja, kako u pogledu zračnih napada, tako i u pogledu nepoštovanja žute linije. Blair, međutim, živi u alternativnom svijetu. Svijetu u kojem se genocid nije dogodio, a Hamas će se morati razoružati dok okupacija ostaje na snazi.
Kao što Blair itekako dobro zna, Powell, Blairov glavni pregovarač s Irskom republikanskom armijom (IRA), nikada ne bi uspio nagovoriti republikanski pokret da okonča svoju oružanu kampanju bez sporazuma o podjeli vlasti u sjevernoirskom Stormontu. Ali danas on pjeva sasvim drugačiju melodiju s Hamasom.
„Za Gazu i njen narod, želimo Gazu koja ne rekonstruiše Gazu kakva je bila, već kakva bi mogla i trebala biti.“
A ko je to diktirao? Odgovor je – Izrael, koji ima dužnost da Gazu održava u paklu, kako bi prisilio što više Palestinaca da odu, i da postigne sporazume sa separatističkim dijelovima Somalije kako bi to omogućio?
Uvijek vjerni sluga Izraela, Blair u svojoj izjavi nijednom ne spominje riječ Palestinac ili Palestina.
Powell je apsolutno u pravu što se sve više distancira od ove spletke.Jer istina je da se ništa neće dogoditi. Borbene linije će ostati kakve jesu, u doglednoj budućnosti.
Za borce Hamasa ili Islamskog džihada razoružavanje pod ovim uslovima bilo bi ravno samoubistvu. Opsada će se nastaviti. Izraelske snage će nastaviti da okupiraju više od polovine Gaze. I nikakve međunarodne snage neće stići da kontrolišu ovaj nered. I preko dva miliona Palestinaca će nastaviti da žive u šatorima.
Pozvati istu grupu likova koji su dozvolili Izraelu da se proširi do tačke u kojoj je Gaza eksplodirala i očekivati da će oni okončati sukob, više je nego ludo. To je kriminalno.
Ekvivalent pozivanja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, arhitekte genocida u Gazi, u Odbor za mir bio bi poziv srpskim liderima Slobodanu Miloševiću, Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, etničkim čistačima Bosne i arhitektima genocida u Srebrenici, da pregovaraju o Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Blair je bio arhitekt međunarodnih uslova koji su spriječili Hamas da uđe u pregovaračku salu jer je odbijao priznati Izrael. Taj međunarodni pakt bio je osnova na kojoj je Izrael izvršio opsadu Gaze 2006. godine, kada je Hamas pobijedio na jedinim izborima koje je Palestina održala. Opsada se nastavlja od tada.
Za vrijeme premijerskog mandata Davida Camerona, otkrio sam kako je Blair, koji je tada bio izaslanik Kvarteta za Bliski istok, razgovarao s Khaledom Meshaalom, koji je tada bio vođa Hamasa, i pozvao ga u London.
Ponuda nije urodila plodom, ali su sami razgovori bili priznanje da Blairova politika zabrane Hamasu da sjedne za pregovarački stol nije dala nikakve rezultate.
Blair se zaista nekoliko puta pozabavio ovim pitanjem, ali svaki put njegov jedini učinak bio je pružanje pokrića za izraelsku opsadu koja se pojačavala nakon svakog rata.
Nema znakova da je Blair prozreo stvarnost ili da će se ovaj put ponašati drugačije. Štaviše, njegove izjave o islamu i islamistima su se pooštrile. Za razliku od svog plemenitog nasljednika Gordona Browna, Blair je iskoristio sve pogodnosti koje bivši premijer može dobiti.
Šef mafije
A što se tiče Trumpa, čovjek se čak ni ne pretvara da mu je stalo do Palestinaca, pravde, ljudskih prava ili djece koja umiru od hladnoće u šatorima.
Trumpu je stalo do deponovanja dijelova Trumplanda širom svijeta i pritom izvlačenja velikih suma novca.
Stvaranjem vlastite bande savjetnika i nazivanjem Odborom za mir, Trump sada pokušava upravljati svijetom kao što trenutno upravlja Amerikom. On nije fašista, koliko je mafijaški šef, koji zahtijeva poštovanje i redovnu isplatu.
Ako dobije oboje, možda će odlučiti da zaobiđe manje igrače u svijetu. Ili možda ne. Trump je nasilnik koji uživa gledajući kako rijetki ustaju protiv njega.
Ako Trumpova taktika ne zastraši stanovnike Grenlanda, malo je vjerovatno da će uplašiti Palestince koji su, očuvavši svoj nacionalni identitet, preživjeli kolonizaciju, međunarodne mandate, progonstvo, vojnu vlast, zidove razdvajanja, rušenje, opsadu, a sada i genocid.
Palestinski cilj kuca jače u srcu svakog Palestinca nego ikad prije.
Palestinci će Odbor za mir baciti na smetljište historije mnogo prije nego što se isto dogodi samom Trumpu.
