PISjournal – Subotnji protest na glavnom trgu Zócalu, historijskom srcu Meksika, uz nekoliko hiljada učesnika, bio je prvi ozbiljan ulični test za vladu Klaudije Šinbaum.
Protest je naizgled bio protiv nesigurnosti i ubistava, ali je zapravo odražavao jaz između službene popularnosti predsjednice i svakodnevnog straha građana.
Mladi, umirovljenici i zabrinute porodice stajali su ispred Nacionalnog dvora, neki su mahali zastavama s lubanjom pirata, simbolom koji se od Madagaskara do Perua pretvorio u izraz bijesa generacije Z i sada je stigao u srce meksičke politike. Ono što se dogodilo na Zócalu bilo je više od običnog protesta; ovo okupljanje predstavljalo je neformalni ulični referendum o djelovanju vlade Šinbaum u prvih godinu dana u području sigurnosti.
Slamnati šeširi i uspomena na ubijenog gradonačelnika: simbol bijesa i protesta
Glavni simbol protesta nije bila stranačka zastava, već slamnati šešir Carlosa Manza, ubijenog gradonačelnika Oraupana u saveznoj državi Michoacán. Manzo je ubijen zbog izravnog suprotstavljanja kartelima, a njegova slika sa šeširom brzo se proširila društvenim mrežama. Mnogi učesnici protesta na Zócalu nosili su isti šešir i držali plakate s porukom „Svi smo mi Carlos Manzo“.
Ovi šeširi i plakati jasno su slali poruku: građani žele hrabru i odlučnu vladu koja je spremna suočiti se s kartelima poput lokalnih gradonačelnika. S perspektive učesnika protesta, središnja vlada više je fokusirana na političke kalkulacije nego na stvarnu sigurnost građana.
Susret generacija i medijski prostor: od društvenih mreža do historijskog trga
Okupljeni na Zócalu činili su kombinaciju različitih generacija. Mladi rođeni sredinom 90-ih i kasnije, koristeći telefone, hashtagove i videozapise, organizirali su protest, ali bez prisutnosti srednje dobi i starijih, trg ne bi bio toliko popunjen. Ova kombinacija pokazuje da osjećaj nesigurnosti prelazi generacijske granice i pretvara se u društvenu krizu.
Društveni mediji igrali su ključnu ulogu u organizaciji, no glavni izazov za vladu bio je kako razlikovati spontani protest od politički motiviranih pokušaja opozicije. Istovremeno, prisutnost uticajnih i bogatih pojedinaca, poput medijskog milijardera Ricarda Salinasa Pliega, dodatno je komplicirala situaciju i otežala vladi osporavanje uličnih motiva.
Vlada nasuprot trga: visoka popularnost, nisko povjerenje
Klaudija Šinbaum, na vlasti od oktobra 2024. i s popularnošću iznad 70%, protest je nazvala „neorganskim“ i „plaćenim“, tvrdeći da je „podržan izvana“. Za dio njezinih pristaša, ova interpretacija naglašava vanjsku prijetnju i tradicionalne protivnike, no za mlade koji svakodnevno svjedoče ubistvima gradonačelnika, ovo zvuči kao ignoriranje stvarnih strahova i potreba.
Kad je policija koristila suzavac i vatrogasne aparate protiv učesnika protesta, a oko stotinu službenika povrijeđeno, kontrast je postao očit: popularna vlada, ali nesposobna u sticanju povjerenja u izravnom susretu s uličnim protestima.
Političke i društvene poruke iza protesta
Protest u Zócalu bio je više od običnog uličnog protesta; pokazao je da sigurnost u Meksiku više nije ograničena na granična područja i puteve krijumčarenja. Sada su i veliki gradovi i historijski trgovi dio ove „ulične fronte“.
Jasna poruka učesnika protesta bila je da se borba protiv kartela mora provoditi ozbiljno, konkretno i učinkovito, a ne samo deklarativno i politički. Također, protest je pokazao da vlada mora jasno razlikovati pravo na protest od sigurnosnih mjera; svaki novi sukob između policije i građana povećava rizik širenja nepovjerenja i društvenih podjela.
Na kraju, protest u Zócalu jasan je primjer napetosti između službene popularnosti vlade i stvarnog iskustva građana o nesigurnosti; rat protiv organiziranog kriminala više se ne vodi samo u planinama i na graničnim putevima, već i u srcu prijestolnice, pred vratima Nacionalnog dvora.
Ekskluzivno PISjournal
