PISjournal – Jučer, 03. 01. navršile su se 2 godine od atentata na jednu od najznačajnijih ličnosti otpora na Bliskom istoku – generala Qassema Soleimanija.
Svakako, ovaj veliki čovjek i narodni heroj nije jedina ključna ličnost u cjelokupnom sistemu odbrane jedne regije, pa i dalje od toga, ali je definitivno posijao sjeme koje će dati najbolje plodove.
U ovom tekstu, povodom godišnjice njegovog stradanja, važno je da objasnimo kakva je to pošast koja je harala regijom Bliskog istoka, koja je prouzrokovala mnoga dešavanja i nažalost ogroman broj žrtava.
Ta opasnost bila je u obliku organizacije ISIL (Islamska država Irak i Levant).
Porijeklo ISIL-a
ISIL je teroristička vojna organizacija selefijsko-džihadističke doktrine koja je svoje djelovanje započela na tlu države Iraka. Većina stručnjaka koji se bave temom Islamske države smatra da je ova organizacija nastala od nama svima poznate Al-Qaide kao odgovor na američku invaziju na Irak.
Također smatraju da je primarno oblikovana od strane jednog Jordanca po imenu Abu Musab al-Zarqawi. Ovaj Jordanac je imao jednu mračnu viziju: stvoriti sukob između šiita i sunnita i uspostaviti halifat.
Iako je Zarqawi ubijen 2006. godine njegova vizija je realizovana 2014. godine kroz razne oblike vojnih dejstava i zločina ove organizacije.
Postoje narativi koji kazuju da se ideologija ISIL-a često fokusira na činjenici da su se Zarqawi i Osama bin Laden, obojica ekstremisti, podijelili u vezi ideje o borbi protiv šiita i o pitanju tekfira (proglašavanjem nevjernikom). Ove razlike su vremenom dovele do raskola između ISIL-a i Al-Qaide. Prema ovim saznanjima, mnogi eksperti smatraju da je Zarqawi stvorio ideološki okvir za ISIL.
Međutim, kada se krene dublje u istraživanje, kada propitujemo suštinu ove ideologije i njene korijene, dolazimo do činjenice da je temelj za izgradnju ove tekfiri organizacije mnogo stariji i seže od vremena prije invazije na Irak. Tu se pojavljuje osoba koja je u stvarnosti odgovorna za modus operandi ove grupe. Taj čovjek je Abdurrahman al-Qaduli, Iračanin iz grada Ninive, poznatiji pod alijasom Abu Ali al-Anbari.
Anbari je, a ne Zarqawi, definisao radikalni izgled ISIL-a. Njegov uticaj je bio sistematičniji, dugotrajniji i dublji nego Zarqawijev.
Anbari je studirao islamske nauke a nakon studija se pridružio iračkoj vojsci i borio se u iransko-iračkom ratu. Nakon rata, radio je kao predavač iz oblasti šerijata. Čak je i u tom periodu pokazivao svoje ekstremističke stavove. Jedan od primjera je i taj kada je planirao da napadne i zapali hadžare – etničku grupu sličnu Romima koji su svirali na javnom mjestu u gradu u kojem je živio i radio.
Iako tu namjeru nije pretvorio u djelo nije odustao od svog fanatizma u drugim prilikama i mjestima. Posmatrajući ovaj slučaj sa sviračima, zaključio je da je problem u vlasti. Vlast je dozvolila tako nešto, stoga treba uspostaviti onu pod kojom neće biti ovakvih i sličnih stvari koje je on smatrao nedoličnim.
Odlazi u grad Tal Afar gdje predano radi protiv šiija i sufija, koristeći zapaljive govore, proglašavajući ih zalutalima itd. Potom se pridružuje kurdskim borcima na sjeveru. Važno je spomenuti da je bio inspirisan džihadističkim krugovima iz Afganistana i Čečenije.
Kako su se prilike u zemlji mijenjale, tako je i Anbari radio na širenju svojih ideja, okupljajući mlade ljude i studente. Studente je u brdima oko Tal Afara vojno obučavao Anbarov saradnik Iyad Ebu Bekr.
Napadi 11. septembra polarizovali su vjersku scenu u Iraku. Anbari i njegove pristaše počeli su negativno gledati na ostale islamističke grupe, poput Muslimanskog bratstva. Njih je proglasio neprijateljima. Čak je u svojim audio predavanjima Muslimansko bratstvo označio kao “braća đavola”. Godine 2002. sastao se sa Zarqawijem koji je dolazio u Irak iz Afganistana.
Kada su SAD napale Irak, Anbari i Zarqawi su vodili zasebne grupe koje nisu bile dio Al-Qaide u to vrijeme (tek su 2004. godine dali prisegu, Anbari u svojstvu zamjenika Zarqawija).
Postoji veliki broj dokaza koji govore da je Anbari a ne Zarqawi unaprijedio ideološka shvatanja koja će kasnije karakterisati ISIL. Nakon američke invazije, Anbarijeva grupa u Tal Afaru napadala je sve one koje je smatrala hereticima – šiije, muslimansko bratstvo i ostale formacije koje nisu odgovarale njihovim pogledima i bez obzira kojem su plemenu pripadali.
Zarqawi je ubijen 2006. godine dok je Anbari iste godine uhapšen od strane američkih vojnih snaga. Međutim, kada je ISIL počeo harati Irakom i kada su počeli uspostavljati svoju dominaciju, pušten je iz zatvora i na poziv Ebu Bekra Bagdadija (vođe ISIL-a) dolazi u Bagdad i nastavlja sa svojim radom.
Uspon ISIL-a i uloga Zapada
ISIL svjetskoj javnosti postaje poznat 2014. godine kada je započeo iznenadnu vojnu kampanju protiv iračkih oružanih snaga. Dobro naoružani i opremljeni svom potrebnom logistikom ISIL zauzima grad Mosul. Iako su iračke vojne snage bile brojnije u odnosu na broj pripadnika ISIL-a grad je pao a vojnici su se povukli.
Nakon zauzimanja Mosula, pripadnici ISIL-a pogubili su 4.000 zarobljenika iračke vojske i njihova tijela pobacali u najveću masovnu grobnicu u Iraku. Ova grobnica je otkrivena tokom bitke za Mosul koja je vođena od 2016. do 2017. godine.
Iako malobrojna na svom početku, ova organizacija je ubrzo zauzela veliko područje i vladala nad skoro 8 miliona ljudi. Brutalnost ove grupe je postala poznata svijetu ali to nije spriječilo veliki broj ljudi iz Evrope i dalje sa Zapada da se kao dobrovoljci pridruže ISIL-u. Zbog velikog priliva dobrovoljaca i zbog jake propagande, broj pripadnika je rastao.
Međutim, kako je sve ovo moglo da se desi kada je Zapad prisutan na tom području Bliskog istoka već dugo vremena? Pa odgovor je isti kao i u Afganistanu u pogledu Talibana. Zapad također ima krucijalnu ulogu u formiranju i opremanju terorističkih organizacija. Treba napomenuti da je Benazir Buto, prije njenog ubistva, izjavila kako su Talibani zapravo britanska ideja koja je podržana od strane SAD-a a finansirana od Saudijske Arabije.
Takav je slučaj i ovdje. John McCain, američki senator, u gostovanju na Fox News je izjavio: “Svi u timu za nacionalnu sigurnost su predložili da se naoruža ISIL.” Tadašnji američki predsjednik Barak Obama u svojoj izjavi za novinare je kazao: “…pad Ramadija potaknuo je iračku vladu, stoga sam uz dodatne poteze prošli mjesec zapovijedio ubrzavanje obuke ISIL-ovih snaga uključujući sunnitska plemena u Al-Anbaru.”
Novac, također, nikada nije bio problem za ovu organizaciju. Dobijali su donacije u milionskim iznosima čime su mogli da finansiraju i pridobijaju nove pripadnike. Uzet ćemo za primjer Afganistan gdje su ISIL-ovci privlačili siromašno stanovništvo da im se pridruže tako što su im plaćali i po 800 dolara što je pravo malo bogatstvo za siromašne Afganistance.
“Prije 20 godina smo finansirali ljude protiv kojih se danas borimo. Predsjednik Reagan zajedno sa Kongresom kojeg su vodili demokrati rekli su: To je dobra ideja. Idemo regrutovati mudžahedine, pozovimo ih iz Saudijske Arabije i drugih zemalja da uvedu vehabijsku vrstu islama”, rekla je Hillary Clinton prilikom gostovanja u jednoj emisiji.
Postoje još brojni dokazi o umiješanosti Zapada u stvaranju ove pošasti. ISIL je neka vrsta Trojanskog konja kojeg su zapadne sile ubacile na Bliski istok kako bi stvorile novu pometnju i došle do novih ciljeva.
General Qassem Soleimani, koristeći što vojnu što diplomatsku sposobnost, uspio je ubijediti Putina da krene u borbu protiv ISIL-a. Vidjevši da se zbog toga plan vrijedan milijarde dolara urušava, Trump naređuje ubistvo generala Soleimanija.
Zbog ISIL-a su pale hiljade ljudi a stotine hiljada ih je protjerano, uništeni su domovi a islam doveden u još teži položaj na svjetskoj sceni. Ova organizacija je skoro pa poražena. Nije više ona sila koja je nekad bila ali nažalost ideologija koje ga je pokretala nije mrtva a ni apetiti Zapada.
Ekskluzivno PISjournal
