PISjournal – Dugo vremena, razni narodi u raznim državama, pored fenomena pravne države traže još nešto od svog društva, a to je da njihovo društvo-država postane tzv., socijalna država.
Sad i na ovom mjestu, vidimo da savremeni čovjek sve više i više od države traži, zahtijeva. Ono što svi narodi žele to je da država osigura i garantuje sigurnost, kako spoljnu tako i unutrašnju u svim njenim aspektima, socijalni mir, ali u modernoj državi ljudi žele blagostanje. Tako u savremenom svijetu država sve više naglasak stavlja na zahtjeve prema državi, počev od kompleksnih sredstava ekonomske politike, koji treba da spriječe nesigurnost građana, da otklone eventualne privredne krize, da se stvori ambijent i klima za siguran rad, ulaganja i investicije.
Zapravo, socijalna država na prvo mjesto stavlja privrednu sigurnost, a odmah iza nje ide i socijalna sigurnost u svim njenim aspektima uključujući i zdravstvenu sigurnost. Ovo nas i ne čudi jer u savremenom svijetu sve većih globalizacija, integracija i urbanizacija dolazi do novih oblika ugrožavanja ljudskog života. Naša sigurnost nije više u opasnosti samo od egzistencije ili agresije druge države, već i opasnosti koje dolaze od visokotehnološkog razvoja kao što su nuklearne centrale, zagađenje prirodnog okoliša, uvoz nezdrave hrane, uvoz neadekvatnih lijekova itd.
U savremenoj državi danas imamo različite oblike socijalne sigurnosti koje su potrebne savremenom čovjeku. Zbog toga moderne države, kakve su Austrija i Švajcarska, na jednoobrazan način uređuju oblast socijalnog osiguranja, odnosno socijalne sigurnosti za cijelu zemlju i sve njene građane. U SAD-u se, također, na nivou države uređuju osnove socijalne sigurnosti, a detaljno regulisanje se prepušta državama članicama. Treće zemlje imaju podjelu nadležnosti kao što je Njemačka, ali i u ovom slučaju praktično država je ta koja reguliše čitavu oblast socijalnog osiguranja i socijalne zaštite. Nažalost, moramo nerado istaći da samo u državi Bosni i Hercegovini ne postoji nadležnost na nivou države u oblasti socijalne politike i socijalne zaštite za cijelu zemlju. U teoriji i praksi savremenih zemalja koje važe kao socijalne države postoje dva modela socijalne politike:
1. REZIDUALNI (liberalistički i neoliberalistički) model zasniva se na ideji da se pojedinac treba sam brinuti za zadovoljenje vlastitih potreba. U vezi s tim, ako se desi da pojedinac ne može da zadovolji svoje potrebe, dolazi do autonomnog djelovanja ekonomske zakonitosti. U ovim slučajevima država samo jamči ravnopravnost svim subjektima u socijalnim odnosima u okviru datog političkog i ekonomskog sistema, kao i u okviru djelovanja tržišne zakonitosti. Država reaguje tek onda kada zataje ekonomski mehanizmi zaštite i porodična solidarnost.
2. REDISTRIBUTIVNI MODEL socijalne politike svojstven je savremenim državama koje se predstavljaju i važe kao „država blagostanja“. U tim državama pojedinac kada se nađe u nevolji, može da računa na javnu pomoć. U ovom modelu sigurnosti uloga državne socijalne funkcije se shvata kao rezultat i izraz ekonomskog prosperiteta (standarda), ali i ukupnog civilizacijskog razvoja, te stava da sve što postoji-postoji radi čovjeka.
U državi blagostanja država je dužna da pod uslovom očuvanja ekonomskih i političkih odnosa vrši raspodjelu nacionalnog dohotka i na taj način svim građanima garantuje socijalnu sigurnost, jednaku mogućnost zadovoljenja ličnih i zajedničkih potreba te da osigura socijalna prava, čak i u teškim socijalnim prilikama. Tako država blagostanja štiti svoje građane od svih socijalnih nevolja i teškoća (npr. od invaliditeta, nesreće, bolesti, starosti itd.)
Tako se danas pred savremenu državu koja je pravna, koja je socijalna država blagostanja postavlja jedan najopštiji cilj: sigurnost države u svim aspektima i blagostanje građana.
Ono što nam pada u oči, slično kao kod pravne države u odnosu na pojedinca i države ili kod određivanja nadležnosti u federalnoj državi, mora se naći mjera. Zapravo, ta mjera i postavljanje granice i kontrole u ekonomskom sistemu važno je pitanje ili problem, ali i suštinsko, kako ne gušiti privredni razvoj a istovremeno kako obezbijediti zaštitu sigurnosti i blagostanje svih građana jedne države od svih savremenih rizika i prijetnji.
Tekst preuzet iz knjige Država i demokratija, autora Ferida Otajagića i Mensura Kusture.
